Novo normalno – pandemija nije završila, ali je passé

Ruska invazija na Ukrajinu i energetska kriza, afera s plinom iliti mirovina nije kraj nego prilika za prvi milijun, prijetnja nuklearnog rata i opsjednutost niskih diktatora visokim raketama, gospodarsko usporavanje u Kini, smrt kraljice Elizabete II, poništenje Roe vs Wade, herojski bunt mladih Iranki, sabotaže sjevernih i internetskih tokova, 1001 provala čovjeka koji radi za čavle, “fail faster” eksperiment konzervativaca u Ujedinjenom Kraljevstvu, iščeznuće ministra Marića i semafori ministra Filipovića, premijer koji je premalo znao, potresi na burzama kriptovaluta, “pakleni” listopad iliti utrka galopirajuće inflacije i klimatske apokalipse, recesija na pomolu, afera Fortenova (Borg II? Ferengi?), smeće neće u ZG vrećice, Elmovo čerupanje plave ptičice, izbori u SAD-u, trijezno svjetsko nogometno prvenstvo i pijani ekstra-profitni oproštaj s kunom… Tko bi uz sve to razmišljao o pandemiji. O njoj više ne razmišlja čak ni ministar sustava čiji hodogrami i pravila postupanja neoprezne korisnike umjesto do potrebnog lijeka mogu odvesti ravno u nepotrebnu smrt. I to navodno bez ičijeg propusta izuzev propusta samih korisnika.

I tako sam, iako još nije formalno proglašen kraj pandemije (bar mislim?) i iako ne znam koliko nas još valića ili valova čeka, odlučio sa svoje strane, baciti ručnik u ring i uobičajeno predugim napisom zatvoriti temu jer je očito već odavno – passé. Vrijeme je da džentlmenski “skinem šešir” i naklonim se “pobjednicima”. Podjednako uhljebima i pandemijskim realistima.

Novo normalno je stiglo, a jedva da s pandemijom ima veze.

500

Prema javno dostupnim podacima i okvirnom određenju početka i kraja pojedinog vala pandemije, 4. val je u Hrvatskoj na dan 3. siječnja 2022. godine, odnosno svojeg 174. dana, sa 686 preminulih osoba oboljelih od COVID-19 mlađih od 65 godina prestigao najdulji i po ukupnom broju preminulih najsmrtonosniji 2. val pandemije, tijekom čijih 250 dana su preminule ukupno 683 osobe navedene dobi oboljele od COVID-19.

Izvor: Koronika by zmaichek

Potaknut tim našim tragičnim ostvarenjem u trenutku u kojem nam je povrh mjera, čini se malo kome prihvatljivih iako smo uz njih u 1. valu pandemije smrti prepustili čak 57 puta manje oboljelih spomenute dobi nego u 2. i 4. valu, na raspolaganju ne samo jedno nego nekoliko učinkovitih cjepiva kao i značajno veće znanje, iskustvo i kapaciteti za liječenje bolesti, odlučio sam pokušati izračunati koliko je od spomenutih 686 smrti onih mlađih od te “dobi za mirovinu” možda moglo biti spriječeno da smo i uz ove (ne)postojeće i neprikladne mjere 4. val dočekali potpuno procijepljeni.

Čista špekulacija

Bit će ovo jedan relativno kratak i slabašno utemeljen osvrt. Obzirom na to da mu je tema interes hrvatskih građana za cijepljenje prvom dozom cjepiva u četvrtom valu pandemije, kratko i slabašno su vjerojatno sasvim prikladni atributi. U njemu se neću oslanjati čak ni na domaća, a kamoli inozemna istraživanja, studije ili makar ankete, nego samo na proizvoljno prebiranje i vlastito tumačenje često nepotpunih ili nejasnih, a ponekad i očito pogrešnih javno dostupnih epidemioloških podataka i podataka o cijepljenju. Kad se na koncu u obzir uzme još i to da se radi o prilično dvojbenom pokušaju da se spomenutim prebiranjem i tumačenjem podataka upitne kvalitete razluči nekoliko gotovo savršeno sinkronih utjecaja na nešto toliko subjektivno poput motivacije naših sugrađana da se po prvi puta cijepe, ne preostaje mi drugo nego priznati da se radi o čistoj špekulaciji.

Što se kaže – smatrajte se upozorenima. Ali ima nešto sličica pa…

V megli

Aktualni pandemijski trenutak u Hrvata, kodnog imena 44,30%, ubrzano se, pa gotovo sa svakim udarcem mog prsta u tipkovnicu, pogoršava. Naravno, sasvim “neočekivano”, jer kako bi se drugačije i mogao pogoršavati obzirom da je dnevni prosjek brojki potvrđenih slučajeva u posljednjih 14 dana čak 50% veći od 2.022 slučaja, odnosno brojke kojoj su se, zauzeti planiranjem revizionističkog iskupljenja, jednog nepojmljivo nedavnog 13. listopada 2021. godine, “kak pura dreku” navodno čudili premijer i ministar zdravstva (ako kliknete na link ne propustite uočiti prikladan natpis na mikrofonu). I sve to dok u pozadini tog ranojesenskog cirkusa njihova dvorska luda, pardon… dvorski savjetnik, pardon… znanstveni savjetnik, duboko zabrinut gripom trubi o ukidanju svih mjera i fejzbuči o korelaciji cijepljenja i viška smrtnosti, dok “pretila šaka s Pantovčaka”, nažalost uz podršku supruge specijalistice epidemiologije zaposlene u HZJZ-u i voditeljice projekta Živjeti zdravo, druka protiv maski, dok voditelj službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a izjavljuje kako ljetos nije očekivao ovakve brojke, te dok zamjenica šefa HZJZ-a, već dulje podjednako iznenađena četvrtim valom, bulazni o nepravdi korištenja strožih mjera suzbijanja zaraze prema cijepljenima. Nepravda? Wut? Može li luđe od ovog? Da, znam, ježi ga sad, bolje da nisam pitao…

Obzirom na tu zatečenost svekolike garniture uhljeba zaduženih i odgovornih za pandemijsko upravljanje državom, u blijedoj nadi (doduše tako samrtno blijedoj da joj je već teško napipati puls) da ipak još možemo učiniti više od golog prihvaćanja da je “sejeno al si denes al pak zutra v jami” pokušao sam, cijedeći posljednje atome snage (hm, ovo mi čak i metaforički zvuči kao fizikalna glupost), doći bar do kakvog-takvog odgovora na pitanje kako to, u smislu udjela populacije izloženog zarazi i bolesti te doprinosa cijepljenja i preboljenja, izgleda taj naš pandemijski trenutak. Ili bar kako je nedavno izgledao, pošto eto boleština nesmetano “galopjera kak stekla na mercini pastuhu, v meglu, v kmicu, v daljinu gluhu”.

Pa je tako, sasvim u duhu vremena, nastala moja vlastita pandemijska – studija.

Švedska mjera

Prošlu nedjelju navečer, pomalo “oraspoložen” nakon manjeg obiteljskog druženja, upustio sam se u kratku online raspravu oko valjanosti indeksa strogosti mjera, tj. konkretnije – koliko realno ili nerealno on prikazuje mjere u državi poput Švedske. Moj sugovornik iz Švedske bio je čvrsto uvjeren kako se u posljednjih godinu i pol u ostatku Europe u odnosu na Švedsku živjelo kao u zatvoru, te da je u skladu s tim indeks strogosti mjera, koji po svojoj prosječnoj vrijednosti za to razdoblje Švedsku smješta negdje na sredinu popisa europskih država, toliko netočan da je praktički neupotrebljiv. Ja sam s druge strane peglao kako to nije točno jer su i u Švedskoj na snazi bila dugotrajna i oštra ograničenja javnih okupljanja, srednje škole i fakulteti nekoliko su puta i u Švedskoj prelazili na online nastavu, a bome ni zatvaranje restorana, kafića i barova ni švedsko ograničavanje radnog vremena i broja gostiju nisu zatvaranje cjelokupnog gospodarstva, pa tako indeks, uz sva svoja ograničenja, ipak omogućava uspoređivanje strogosti mjera među državama. No nije mi namjera ovdje šire prenositi ili nastavljati tu raspravu.

U mislima mi se zadržala konstatacija mog sugovornika kako su “Šveđani svjesni da im je Tegnell poklonio godinu i pol života”. Ta “buba u uhu”, kao i zanimljiv intervju znanstvenika Igora Rudana iz travnja ove godine (za koji, pošteno priznajem, ne bih niti saznao bez Twitter “uklizavanja” Nenada Bakića), a u kojem je Rudan izjavio kako “Švedska ima jedan fantastičan epidemiološki kontekst”, potakli su me na razmišljanje. Nije li, općenito govoreći, osnovni zadatak epidemiologa da dobro poznaju epidemiološki kontekst sredine u kojoj djeluju? Nisu li svi europski epidemiolozi upravo u okviru specifičnih okolnosti svoje države i predlagali prikladne mjere? I koliko je u tom svjetlu ono što je Tegnell zagovarao, a Švedska provela uz nemale dvojbe, uopće primjenjivo na ostale europske države?

Odlučio sam u skladu s tim malo zaroniti u Eurostat bazu, a ono što uočim pokušati iskazati u odnosu na Švedsku, tj. iskazati primjenjivost švedskih epidemioloških mjera koristeći pojedine elemente švedskog epidemiološkog konteksta kao etalon.

Tko kaže da nema sira?

Elementarno “ementalerno” modeliranje protuepidemijskih mjera… Izvor: The Spinoff

Sve se ovih dana okomilo na protuepidemijske mjere, vlade država s visokom stopom procijepljenosti stanovništva, građani država s niskom razinom strpljenja, Gordan Lauc, Zoran Milanović, američki GOP, siru skloni glodavci, Bernarda Jug, Miro Bulj i antimaskeri u Krapinskim Toplicama. I da, naravno – Šveđani poput Zaine Vujčić koja vodi pedikerski salon blizu škole Sorgenfri u Malmöu.

Riječima našeg predsjednika “priča je gotova” jer “ovo već lagano ljudima ždere živce”. Pritom je sasvim očito da je i on jedan od tih ljudi požderanih živaca pošto se već mjesecima natječe s premijerom u djetinjastim uvredama umjesto da “brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti”, zaboravlja na to da “predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu” pa si ničim izazvan dopušta građane druge države prozvati zbog njihove “opsesivne kulture izolacije i karantene”, a zaboravlja i da oni građani ove države koji nisu cijepljeni, kao i oni koji jesu, ali ne mogu doći na red u bolnici, “imaju pravo na život” i “zajamčeno pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom”. Teško mi je zamisliti da bi netko koliko-toliko čitavih živaca u ovoj našoj situaciji naprosto izvalio “baš me briga” obzirom da je obećao svoju dužnost “obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana“. No dobro.

Nego, što ćemo s tim mjerama?

Preprint

Ilustracija posljedica plasiranja sažetaka nerecenziranih znanstvenih radova u javnost.

Popriličnu pozornost ovih dana privukli su rezultati izraelske studije pod naslovom “Comparing SARS-CoV-2 natural immunity to vaccine-induced immunity: reinfections versus breakthrough infections“. Prenijeli su ih npr. Bloomberg i Fortune, a opširan članak studiji posvetio je i magazin Science. Iako je u svim spomenutim člancima napomenuto da studija još nije prošla recenziju (“peer-review”) i iako su u Science-u istaknuta različita ograničenja koja bi mogla značajno utjecati na rezultate studije – isti su već snažno odjeknuli u javnosti (nekima se učinilo – poput bombe). Naime, spomenuti rezultati ukazuju na izrazitu prednost dugoročnog imuniteta stečenog prebolijevanjem COVID-19 pred dugoročnim imunitetom stečenim cijepljenjem kad je riječ o zaštiti od delta varijante.

Zanimljivo, spomenutom javnom odjeku solidno je pripomogao upravo Science-ov članak čiji naslov je u međuvremenu iz izvornog “Having SARS-CoV-2 once confers much greater immunity than a vaccine—but no infection parties, please” promijenjen u nešto staloženiji “Having SARS-CoV-2 once confers much greater immunity than a vaccine—but vaccination remains vital“. U članku među ostalim stoji:

“It’s a textbook example of how natural immunity is really better than vaccination”

Charlotte Thalin, Institut Karolinska, izvor: “Having SARS-CoV-2 once confers much greater immunity than a vaccine—but vaccination remains vital”, Meredith Wadman, 26. kolovoza 2021. godine, Science

“We continue to underestimate the importance of natural infection immunity … especially when [infection] is recent,” says Eric Topol, a physician-scientist at Scripps Research. “And when you bolster that with one dose of vaccine, you take it to levels you can’t possibly match with any vaccine in the world right now.”

Izvor: “Having SARS-CoV-2 once confers much greater immunity than a vaccine—but vaccination remains vital”, Meredith Wadman, 26. kolovoza 2021. godine, Science

Sve je to, naravno – izvađeno iz konteksta, već dovelo do niza pogrešnih ili pretjeranih zaključaka vezanih uz (ne)učinkovitost cjepiva, poput ovog sljedećeg, upisanog među prvim komentarima ispod preprinta. Iako je već iz postavljenog pitanja jasno da ga je postavio netko tko tekst nije niti pročitao, zaključuje se da su nalazi studije poražavajući za cjepiva:

Can someone confirm: what difference did it make if the natural immunity was acquired from a delta variant infection compared with one from another variant? Did the study look at this?

In any case the comparison looks devastating for Pfizer and other vaccine producers.

Izvor: medRxiv

Očekivano, ima i mnogo živopisnijih reakcija, no opet očekivano – podjednako neinformiranih.

A u nastavku, podjednako (ne)pozvan kao i ostali komentatori, i sam donosim jedan (nestručni!) osvrt na ovu zanimljivu studiju.

Koronika, powered by Microsoft Power BI (& Google Sites)

Iz više razloga (pojašnjenih ukratko na samoj stranici Koronika) odlučio sam se malo poigrati s podacima o pandemiji u Republici Hrvatskoj korištenjem alata Microsoft Power BI. Rezultate sam objavio na Google Sites obzirom da ugradnja Power BI izvješća na wordpress.com nije podržana u okviru razine usluge koju koristim.

Ovdje stavljam samo jedan statični screenshot s linkom, tek toliko da ne bude baš prazno.

Koronika by zmaichek @ Google Sites

Ako bude vremena i volje broj izvještaja se vremenom možda i poveća.

Koronika, 28. veljače 2021. godine

Promatrano na razini Republike Hrvatske u drugoj polovici veljače došlo je do stagnacije i potom blagog porasta tjedne incidencije pozitivnih PCR testova po svim širim dobnim skupinama, izuzev kod djece u dobi od 0 do 6 godina. No promatrano na razini pojedinih županija trendovi se značajno razlikuju. To ukazuje na određena ograničenja u praćenju epidemioloških pokazatelja (poput efektivnog reprodukcijskog faktora) na razini zbirnih podataka iz cijele države, odnosno ograničenja u modelu utvrđivanja protuepidemijskih mjera za razinu cijele države.

U šest županija je tijekom veljače došlo do utrostručenja tjedne incidencije pozitivnih PCR testova u populaciji djece školske dobi (7 do 18 godina). Kontinuirani porast podjednakog intenziteta bio je očit još i za dobnu skupinu od 28 do 62 godine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. U nekoliko županija je u posljednjem tjednu veljače ponovo došlo do velikog porasta incidencije pozitivnih PCR testova u najstarijoj populaciji (85 i više godina).

• 

  Usporedno za šire dobne skupine

• 

  7 do 18 godina

• 

  19 do 27 godina

• 

  28 do 62 godine

• 

  63 do 84 godine

• 

  85 i više godina

Galerija 1: Tjedna incidencija pozitivnih PCR testova na 100.000 osoba za šire dobne skupine po županijama između 4. i 8. tjedna 2021. godine. Pojedinačni grafovi za županije koriste različite skale incidencije (vertikalna OS) kako bi se bolje istaknuo trend incidencije unutar županije u promatranom vremenskom razdoblju. Izvori podataka: koronavirus.hr i dzs.hr

Temeljni problemi pandemijskog narcizma

Izvor: Facebook

Baš svatko, poput prof. Lauca u uvodu objave, može ustvrditi da je protiv dogme, da je razuman i da je otvoren za prijedloge (većina nas dapače to za sebe iskreno i vjeruje). No takve su izjave u javnoj komunikaciji nerijetko tek manevar kojim se neistomišljenicima unaprijed lijepi etikete kako bi im se otežalo iznošenje suprotstavljenih teza. Prof. Lauc nam daje do znanja da su mišljenja, tvrdnje i zaključci izneseni u objavi promišljeni, umjereni i oslobođeni svakog osobnog interesa ili egoizma, odnosno da su oni koji se s njima ne slažu po svoj prilici sitničavi i nerazumni dogmatici ili ekstremisti.

Kako prof. Lauc nije tek jedan u moru glasova u javnom prostoru, obzirom da je član savjetodavnog tijela koje svoje preporuke o postupanju u pandemiji daje Vladi RH, te kako se pandemijski realizam nije zaustavio na jednoj Facebook objavi već je dobio i svoj vlastiti mali “hram”, činilo mi se da nije zgoreg odvojiti nešto vremena i osvrnuti se na niz problema u tekstu tako naglašeno razmetljivog naslova, držeći se pritom redoslijeda njihovog pojavljivanja u objavi.