Kol’ko para… muzike je bome i previše (šamar 3.)

Donekle podijeljenih osjećaja pišem ovaj tekst. Štrajk u prosvjeti je završio, bujica bedastoća koje su se pisale ovih dana o obrazovanju pretvorila se u uobičajeni potočić, a tako i moja motivacija da se dalje bavim ovom temom.

Da stvar bude gora, analizirajući osnovnoškolsko obrazovanje iz ograničene perspektive javnih rashoda spremam se na određeni način dati i vlastiti doprinos kroničnoj boleštini hrvatskog društva tj. navici da složene probleme ne razmatramo dovoljno dugo i pažljivo, nego razmatranje sužavamo sve dok ne bude moguće primijeniti jednostavne zaključke i rješenja – i to baš one o kojima osobno ponešto znamo, ili kojima smo nekim čudom sami skloni. Da parafraziram – kad znate koristiti samo čekić, utješno je uvjeriti i sebe i druge da su svi vaši problemi – samo običan čavao.

Ali podaci su prikupljeni, grafovi složeni i tako to.

Za one kojima se ne da čitati, evo samo ukratko:

• Hrvatsko osnovnoškolsko obrazovanje je na europskoj razini iznimno učinkovito kad se ostvareni PISA 2018 rezultati sučele s javnim rashodima (ulaganjem) po učeniku.
• Opterećenje koje hrvatsko osnovnoškolsko obrazovanje predstavlja za hrvatsko gospodarstvo i građane među najnižima je u EU, što je u izrazitoj suprotnosti s javnom percepcijom.
• Struktura hrvatskih javnih rashoda jasno upućuje da nam obrazovanje u cijelosti nije prioritet, posebno ukoliko se promatra iz perspektive očekivanja da u budućnosti u obrazovanju sustignemo ili prestignemo druge članice EU.

Laži, proklete laži… i statistika (šamar 2.)

Da, znam da je izlizano, ali nije zbog toga ništa manje istinito.

Javna rasprava o štrajku prosvjetara je pravi pravcati “festival” statističkih laži, da parafraziram omiljenu političarsku frazu. Statistikom smo lagali druge, statistikom smo lagali sebe i statistika je besramno lagala nas. Naravno, bilo je i javnog prozivanja svih koji iznose drugačije statistike od naših (makar one bile i službene) – lažovima.

Za ilustraciju ću obraditi nekoliko detalja u publikaciji Europske komisije pod nazivom Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2019 – Hrvatska (u nastavku teksta dokument ću nimalo slučajno označavati kraticom POO).

A za sam početak nudim nešto – SPEKTAKULARNO!

U početku bijaše strategija (šamar 1.)

Aktualnu javnu raspravu potaknutu štrajkom u školstvu možda je najlakše opisati pričicom o slijepcima i slonu (što nažalost vrijedi za većinu naših javnih rasprava).

Ilustracija: Hans Møller, mollers.dk

Problem je što slijepci u tim našim raspravama često nisu stvarno slijepi nego su tek nabili crne naočale vlastitog interesa ili svjetonazora, pa se samo prave da ne vide ono što im se ne sviđa ili im ne ide u prilog. Samim time mala je šansa da će im se u raspravi otvoriti oči i da će ikad ugledati slona u svoj njegovoj raskošnoj cjelovitosti.

Svađamo se mi tako ovih dana oko plaća učitelja pa bulaznimo o prosjecima i medijanima blaženo nesvjesni da mjere kojima nešto mjerimo postaju bitne tek kad shvatimo što i u koju svrhu uopće mjerimo. Šamaramo kvalitetu hrvatskog obrazovanja, radnu etiku i rad učitelja i nastavnika predanošću zavidnih vlasnika manje zelenog travnjaka ili samo nedovoljno zelenijeg od onog susjedovog.

I već po navici opet predano šamaramo cijeli javni sektor jer je eto – javni sektor krpelj, gnjusni parazit koji će ako ga ne skinemo izvući iz “građana” ili “poreznih obveznika” i posljednju kap krvi. Po istoj navici privatni sektor uzdižemo, tepajući mu “realni”, jer je eto – privatni sektor vrijedni vol koji svakog dana ore njivu hrvatskog gospodarstva i koji bi, samo da mu više skinemo te j…ne krpelje, odjednom postao plodni bik, prava slika i prilika onoga na Wall Street-u.

Pa što se kaže, kad je bal – nek’ je bal, da zašamaram i ja ponešto… Ipak, bit će to uglavnom šamaranje našeg pristupa trenutnom problemu, nekih pogrešnih informacija koje se ovih dana još k tome i pogrešno koriste, te državne vlasti sasvim pogubljene u prostoru i vremenu.