Predstečajna “Zona sumraka”

Dosta se prašine u posljednje vrijeme podiglo oko ministra Linića.

Njegovi fiskalni prašinari, udarne snage na terenu što nastupom i sastavom podsjećaju na francusku Legiju stranaca (bar ako je za vjerovati medijskim napisima), već tjednima haraju hrvatskom obalom. O obračunu sa svakojakim sumnjivcima koji narodu preko svojih pultova i šankova dilaju žemlje, pizze, bureke, osvježavajuće napitke, kuglice sladoleda i pokoji paradajz ispredene su s jedne strane prave legende u kojima domišljati komandosi Legije otkrivaju i razvaljuju protu-državna gnijezda ugostiteljskih sjecikesa, spašavajući pritom neizgrađene vrtiće, škole i bolnice. S druge strane spjevane su srcedrapateljne tragedije o strašnim nepravdama koje su beskrupulozni žandari nanijeli marljivim i poštenim krčmarima zbog samo jedne nefiskalizirane čašice vode kojom su baš tog trena krenuli pojiti kakvu djevu što je od ljetne vreline izgubila svijest. Da se nekako dotakne i onog (nažalost sve većeg) dijela građanstva kojem se pogled razbistri (i malo zacakli) još samo kad se govori o koeficijentima, hendikepima i sličnom, Porezna uprava rezultate svakog kola u sažetom statističkom obliku objavljuje na svom webu. Sve u svemu, pravi pravcati cirkus kakvom se još uvijek od srca vesele i mediji i široke narodne mase, i u kojem je najslađe što svatko može zauzeti stranu i raspaliti do mile volje. Zna se, ako već nema kruha neka je barem što više igara!
Više…

Važnije je poštovati duh nego slovo zakona

Misao iz naslova izrekla je prije dosta godina jedna starija gospođa, iskusna revizorica, tijekom sastanka na kojem smo pregledavali financijske izvještaje poduzeća za koje je radila godišnju reviziju. Možda to nije rekla baš točno tim riječima, ali siguran sam da je takav bio njihov smisao. Naravno, ta ideja nije izvorno njena (čak ni sam je tad nisam prvi put čuo), ali situacija u kojoj je izrečena, kao i sasvim konkretan učinak njenog stava na problem koji smo razmatrali, dali su toj misli odnosno ideji vrlo stvaran, životan kontekst. Vjerojatno zato i danas pamtim taj trenutak.

Zgodno mi se sad toga prisjetiti jer se u posljednje vrijeme učestalo u medijima ili u razgovorima s drugim ljudima susrećem s nekom religijskom tematikom ili pak društvenom tematikom o kojoj religija ima izražen stav. Pa iako su konteksti često sasvim različiti, uvijek se, gotovo kao po nekom pravilu, nađe netko (ili više njih) tko smatra zgodnim u svom komentaru ili argumentu citirati (ili parafrazirati) neki komadić biblijskog teksta kako bi dokazao da je njegov stav u diskusiji ispravan. I gotovo svaki put (uz časne iznimke) začudilo me koliko ti ljudi, iako znaju riječi, uopće ne razumiju njihovu poruku, njihov duh. Ipak, to ih ne sprečava da te riječi koriste kao temelj za svoj sud. Ili što je često mnogo gore, za osudu nekog drugog.
Više…

Misli, riječi, djela i propusti

Možda mi ovaj put uspije…

Već sam mnogo puta započinjao neki napis vezan uz vjersku ili religijsku tematiku. Nekad me na to ponukao neki društveni događaj, nekad se radilo o licemjernom postupanju “administrativnih tijela” religije kojoj pripadam (i naslijeđem, ali i svojim opredjeljenjem), nekad su me šokirali gorljivi istupi pojedinih članova “stada” i njihovo duboko nerazumijevanje vlastite religije, a nekad sam samo poželio podijeliti pokoju misao. Međutim, svaki put, čak i prije nego bih dovršio svoje pisano izlaganje nekako se događalo da odustanem. Razlog? Bilo ih je vjerojatno više, ali ako već moram birati nekako me uvijek prvo zbunilo pitanje “Kome ja to pišem?”. Pa zato ovaj put odmah krećem od odgovora na to pitanje.

Pišem sebi.

OK, to smo riješili…

“Oprostite što dišem…”

Jedan… dva… tri…

… četrdeset i devet… pedeset

…n?!? …

Ne brojim sklekove ili trbušnjake. Ovi brojevi ne predstavljaju ni moje godine. Ni milijune u mojoj imovini (srećom ni u mojem dugu). Nisu to ni postovi na ovom blogu. Ne, nisu to ni brojevi računa koje sam izdao i numerirao prema odredbama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom od početka ove kalendarske godine. Na veću ili manju žalost građana naše države, nisu to ni dobre vijesti ili dobre ideje koje sam čuo od ove vlasti otkako je izabrana, a za koju sam, nema smisla to sad skrivati, i sam dao svoj glas.

Više…

Imamo puno posla, bilo bi vrijeme da se tome počnemo veseliti

Želim vrhunsku i besplatnu zdravstvenu uslugu.

Želim vrhunsko i besplatno obrazovanje.

Želim veselu, slobodnu, optimističnu, ravnopravnu i poticajnu sredinu u kojoj odrastam.

Želim sigurnu, mirnu, zdravu, čistu, lijepu i ugodnu sredinu u kojoj živim i planiram budućnost.

Želim sredinu koja me voli, cijeni i uvažava samo zato što sam čovjek.

Želim koristan, zanimljiv, siguran i zasluženo plaćen posao.

Želim biti slobodan vjerovati što god želim, slobodan reći što vjerujem i osjećam. Želim se veseliti razlikama jer one obogaćuju i jer zbog njih rastem.

Želim iskrenu javnu komunikaciju u kojoj nema ni traga cinizmu, sarkazmu, ironiji, vrijeđanju, zavisti i beznađu.

Želim vlast i institucije koje su mudrije i moralnije od mene.

Želim vlast i institucije koje na prvom mjestu i uvijek jednako služe svim ljudima u čije ime postoje.

Želim da me kompromisi koje činim uvijek obogaćuju kao ljudsko biće.

Želim sredinu u kojoj se svi iskreno vesele mojim uspjesima i pružaju mi ruku u mojim neuspjesima.

Želim da nikad ne budem usamljen zato što sam neuspješan.

Želim da nikad ne budem usamljen zato što sam uspješan. Želim da moj uspjeh bude uspjeh svih ljudi oko mene.

Želim sretnu starost u kojoj mlađima s oduševljenjem pričam kako je lijepo živjeti.

Želim da moju sredinu u trenutku kad umrem ostavljam bolju no što je bila u trenutku kad sam se rodio.

Želim ostvariti svoje želje.

Više…

Put u pakao popločen je dobrim namjerama (ili kvantne pojave u hrvatskom zakonodavstvu)

Fiskalizacija? To se jede ili pije?

U srpnju 2012. godine na 43. sjednici Vlade usvojen je prijedlog Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Obzirom da već nekoliko godina imam vlastito “mikro” poduzeće koje se bavi i informatičkim uslugama zanimalo me s jedne strane hoće li me taj propis nekako “zakačiti”, a s druge hoću li trebati ponešto odraditi za svoje korisnike (a pri tom možda nešto i zaraditi). Nakon što sam pročitao uvod prijedloga, tekst prijedloga i prateća obrazloženja pomislio sam: “OK, ajmo dalje, ja ne poslujem gotovinom i ovo me se ne tiče”. Obzirom da isto vrijedi i za većinu mojih korisnika zaključio sam da s krajem godine neće biti posebne panike (a ni prihoda za mene) osim ukoliko se netko previše ne ufura u najave smaka svijeta (iako ni u tom slučaju ne bi bilo prihoda za mene).

Više…