Epilog… iliti na kraju mojeg šumskog puta

Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj!
 
– Šta si vidio u ljetnji dan, sine moj?
 
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
 
– Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
 
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
 
– Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
 
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
 
– Hoćeš da usniš, sine moj?
 
Ne, oče, idem, idem da živim.
 
Ivo Andrić, Epilog (Ex Ponto, 1918)

Nakon nekoliko uzastopnih noći najvećim dijelom utučenih u istraživanje teme Hrvatskih šuma, iscrpio sam svoje ograničene ljudske snage. I na početku i na kraju tih mojih “ekspedicija” svjestan sam da su na neki način uzaludne, jer je “čovjek slab i kratkovjek”, a pravilo igre “slagati varku na varku”. Tako je to.

Ali svaki put se ipak na neki način osjećam pročišćeno. Kao da sam malo manje suučesnik u svemu lošem što nas okružuje, kao da sam malo manje dio stoke sitnog zuba koja svake 4 godine bira ili ne bira – manje zlo. I iako sam možda nakon svega još uvijek guska u magli, možda sam ipak guska s maglenkama…

Kako bilo, došlo je vrijeme da i ja nastavim sa svojim životom i izađem u ljetni dan… OK… možda ljetnu večer…

Na oproštaju od teme (bar za ovu noć, jer više od toga ne mogu obećati :)) malo ću rezimirati priču i ispraviti nekoliko (svojih) netočnih navoda.

Nakon što sam već dovršio svoju “Šumarsku trilogiju” (knjiga I, knjiga II, knjiga III) sinulo mi je da bi se na temelju revizorskih bilješki uz poslovne izvještaje Hrvatskih šuma moglo preciznije utvrditi iznose o kojima sam dosad samo “špekulirao” – konkretno – kolike su stvarno naknade za općekorisnu funkciju šuma i drugi nameti koje Hrvatske šume ubiru od ostatka gospodarstva “utopljene” u stavci “ostali poslovni prihodi” u poslovnim izvještajima.

Kako na portalu Hrvatskih šuma nisu baš dostupni izvještaji prije 2012. godine (pola linkova ne radi), a izvještaji za 2015. godinu još nisu ni objavljeni, morao sam malo, ispričavam se na izrazu “vaditi mandule kroz guzicu” korištenjem Fininih stranica.

Iako je situacija i dalje daleko od kristalno čiste, ipak se kopanje isplatilo…

 Godina Prihod s temelja biološke obnove šuma Prihod s temelja OKFŠ Ukupno
2008 56.402.000 383.306.000 439.708.000
2009 60.480.000 421.430.000 481.910.000
2010 75.623.000 406.724.000 482.347.000
2011 90.406.775 320.200.174 410.606.949
2012 59.230.000 205.540.000 264.770.000
2013 65.310.000 131.136.000 196.446.000
2014 70.330.000 173.194.000 243.524.000
2015 98.124.000 123.557.000 221.681.000

A zašto stvari nisu kristalno čiste kad sve lijepo piše? Pa, sve nas zapravo zanima, s jedne strane koliko su nameta svi ostali morali uplatiti Hrvatskim šumama, a s druge koliko su nameta stvarno i uplatili. Ove brojke, nažalost nisu baš to. Grubo govoreći one predstavljaju iznos koji su Hrvatske šume utrošile na zakonom propisane aktivnosti za održavanje i obnovu šuma, odnosno onaj dio uplaćenih nameta koji je “pravdan” odrađenim radovima.

Ako nekog zanima, opširna objašnjenja od čega se te cifre sve sastoje mogu se pronaći u revizorskim bilješkama (ali ako niste stručnjak za financije i ako ne želite da vas zaboli glava – nemojte se ni truditi).

E, sad… za daljnje razumijevanje gornjih cifri ne treba biti stručnjak. Svima koji su recimo radili u građevinarstvu ili nekoj drugoj grani koja barata pojmom “situacija” ili “troškovnik” stvari su potpuno jasne. Prvenstvena namjena “situacije” nije da precizno prikaže ono što je stvarno odrađeno, nego da precizno opravda ono što se naplaćuje (odnosno ono što je – “časna riječ”, “matere mi”, “nek’ mi sad crkne krava ako to nije istina” – odrađeno).

U tom smislu ove brojke su nedvosmislene, odnosno gotovo sigurno u lipu točno prikazuju (i “pravdaju”) sve ono što je uopće moglo (ili moralo) biti potrošeno. Sad kad smo to zaključili – ispravit ću netočan navod iz svojih ranijih napisa.

Prema gornjoj tablici, ispada da je u četverogodišnjem razdoblju aktualne uprave (2012. do 2015. godina – zelene brojke) u odnosu na četverogodišnje razdoblje prethodne uprave (2008. do 2011. godina – crvene brojke) od ostatka gospodarstva ubrano oko 888 milijuna kuna manje nameta. Istovremeno je za vrijeme aktualne uprave ostvareno čak 420 milijuna kuna više dobiti prije oporezivanja u odnosu na isto razdoblje pod starom upravom. To znači da su za četiri godine pod aktualnom upravom Hrvatske šume ostvarile za 1,31 milijardi kuna bolji financijski rezultat u odnosu na četiri godine prije toga pod starom upravom.

Brojka kojom sam baratao prije kopanja po revizorskim izvješćima bila je oko 1,5 milijardi kuna, te u tom smislu ovom prilikom sam sebe ispravljam. Međutim, obzirom na to da prema poslovnim izvještajima ukupno smanjenje troškova osoblja u gornjoj (revidiranoj) cifri sudjeluje s 224 milijuna kuna odnosno sa 17,1%, sindikalne tvrdnje da je uspješan rezultat ostvaren prvenstveno na teret radnika su jednostavno – laž.

Moja druga špekulacija odnosila se na to koliko je Hrvatskim šumama ušteđeno pukim smanjenjem broja članova uprave s 5 na 3. U istim revizorskim izvješćima našao sam sljedeće podatke o plaćama uprave.

 Godina Bruto plaće uprave Neto plaće uprave Broj članova uprave
2008 2.065.000 5
2009 2.231.000 5
2010 1.721.000 937.378 5
2011 1.759.000 1.164.234 5
2012 985.000 3
2013 1.186.000 3
2014 1.187.000 3
2015 1.401.000 3

Nažalost, ni u revizorskim izvješćima nije dostupna informacija koliki su ukupni troškovi članova uprave. Dostupan je iznos bruto plaće, a za dvije godine i neto plaće, međutim nema podataka o doprinosima na plaću odnosno protuvrijednosti drugih beneficija, pa su opet nužne neke kalkulacije.

Ipak, grubom računicom, ispada da je aktualna uprava pod kojom je ostvareno drastično poboljšanje poslovnog rezultata Hrvatskih šuma (1,31 milijardi kuna), i koja je konačno pokrenula nešto što se može nazvati restrukturiranjem (a bez socijalnih nemira), samo u smislu ukupnih troškova plaće (poznati bruto + procjena doprinosa na plaću) “koštala” 4,2 milijuna kuna manje od stare uprave u usporedivom razdoblju od 4 godine.

A sad je problem te ljude bez obzira na rezultat nagraditi s ukupno 5,5 milijuna kuna?

Sličnom grubom projekcijom ispada da je prosječna neto plaća člana stare uprave bila oko 19.500 kuna, a člana nove uprave oko 19.800 kuna, dakle – praktički ista.

Da rezimiram…

Situacija s krajem 2011. godine

  • Hrvatske šume imaju oko 8.800 zaposlenika, prosječne dobi preko 50 godina. Od toga u šumarijama radi njih oko 6.500, od čega je oko 1.600 sjekača.
  • Ostvarena dobit 2011. godine nakon oporezivanja je manja od 3 milijuna kuna odnosno 0,1% prihoda.
  • Stara uprava na odlasku potpisuje novi kolektivni ugovor sa sindikatom i povećava materijalna prava zaposlenih pravdajući to “izlaskom iz recesije“.
  • Od ostatka gospodarstva ubire se prosječno 450 milijuna kuna nameta godišnje. Javnost i gospodarstvenici očekuju od države smanjenje nameta u cilju poticanja gospodarstva. U skladu s tim Vlada s početkom 2012. godine smanjuje stopu naknade za općekorisnu funkciju šuma na pola i time direktno smanjuje očekivani prihod Hrvatskih šuma za oko 200 milijuna kuna godišnje u budućem razdoblju.
  • Restrukturiranje za koje se studije svakih nekoliko godina naručuju još od 1998. spominju potrebu smanjivanja broja zaposlenika – neke čak do 3.000.
  • Lobi iza kojeg vjerojatno stoji talijanska i austrijska drvna industrija vrši pritisak da se šume daju u koncesiju, i ističe da austrijska državna tvrtka upravlja podjednakim etatom sa samo 3.500 zaposlenih. Naravno, realizacijom koncesije, cijene bi narasle, a većina najkvalitetnijih trupaca bi se izvozila – što bi ubilo ionako neprofitabilnu domaću drvoprerađivačku industriju.
  • Drvoprerađivači pak ističu da cijene drvnih proizvoda treba dodatno smanjiti, da je u drvoprerađivačkoj industriji već izgubljeno 9.000 radnih mjesta, da je prosječna plaća dvostruko niža nego u Hrvatskim šumama i da Hrvatske šume moraju naći “unutarnje rezerve”, a ne povećati cijene. Ističu da se treba izvoziti finalne proizvode i poluproizvode, a ne sirovine, odnosno da se tržište ne smije otvoriti inozemnim kupcima.
  • Vlada se slaže s drvoprerađivačima i koči povećanje cijena, ali istovremeno koketira s idejom o koncesiji. Od uprave Hrvatskih šuma očekuje provedbu restrukturiranja.
  • Sindikati se opiru smanjivanju broja radnika i materijalnih prava radnika. Ne žele koncesiju pa u tom smislu upozoravaju da bi se koncesijom izgubile pogodnosti za drvoprerađivačku industriju. S druge strane traže da se umjesto smanjivanja materijalnih prava zaposlenika Hrvatskih šuma dignu cijene drvnih proizvoda i otvori tržište inozemnim kupcima.
  • Stanje na terenu je zabrinjavajuće – prema nalazu Nacionalne inventure šumskih resursa od 2006. do 2009. godine prekomjerno je posječeno oko 7,2 milijuna kubika šumskog dobra (šteta oko 3 milijarde kuna) – znači trebalo bi smanjiti sječu da se to kompenzira. Navedeno je posljedica sprege švercera, šumara, inspektora, carinika. Problem je što se radi o raširenoj praksi na koju se – zbog raširenih slabih socijalnih prilika u ruralnim sredinama, stanja u drvoprerađivačkoj industriji i korumpiranosti svih struktura i razina vlasti – namjerno žmiri.

Svatko tko obzirom na sve navedeno pomisli da je Jakovina imenovanjem na mjesto predsjednika uprave Hrvatskih šuma, za neto plaću od oko 19.000 kuna, Paveliću napravio “prijateljsku uslugu” je – s oproštenjem – običan kreten. Ili je pokvarenjak koji automatski zaključuje da će se Pavelić bogato okoristiti “ispod žita”.

“Prijateljska usluga” bi bila neko mjesto savjetnika – za plaću tek nešto manju od predsjednika uprave imaš – nula odgovornosti. I nula rizika da ćeš se nekom zamjeriti ili da ćeš kao odgovorna osoba poduzeća biti materijalno kažnjavan za svoje i tuđe prijestupe.

Situacija s krajem 2015. godine

  • Hrvatske šume imaju oko 7.300 zaposlenika. Kreće i aktivnije zapošljavanje.
  • 1.146 uglavnom starijih zaposlenika ili zaposlenika sa zdravstvenim problemima koji nisu mogli biti raspoređeni na zamjenska radna mjesta otišlo je u mirovinu ili dobilo osobno uvjetovani otkaz uz stimulativnu otpremninu. Pri tome se izašlo u susret zaposlenicima kojima je otpremnina bila poželjnija od preraspoređivanja na druge poslove. Pojedinačni iznosi otpremnina kretali su se između 90 tisuća do preko 200 tisuća kuna bruto, čime se čak hvalio i sindikat, a ukupno je isplaćeno više od 150 milijuna kuna otpremnina.
  • Uvedeni su sustavi kontrole čime se onemogućava manipulacija troškovima (npr. novi računalni sustav, satelitsko praćenje svih službenih vozila i sl.).
  • Ostvarena dobit 2015. godine nakon oporezivanja je 186 milijuna kuna ili gotovo 9% prihoda.
  • U četiri godine je u odnosu na prethodno četverogodišnje razdoblje ostvaren 1,31 milijarde kuna bolji rezultat. Od toga se 888 milijuna kuna odnosi na smanjenje nameta ostatku gospodarstva, a 420 milijuna kuna na povećanje dobiti prije oporezivanja. Znači ostvareni su hvalevrijedni pozitivni učinci za cijelo gospodarstvo, za državni proračun i stvoreni preduvjeti za nastavak poboljšavanja učinkovitosti poduzeća.
  • Na troškovima osoblja ušteđeno je 224 milijuna kuna što u ukupnom poboljšanju rezultata sudjeluje sa samo 17,1%. To znači da ostvareno poboljšanje nije postignuto isključivo ni prvenstveno na teret zaposlenih.
  • Kolektivnim ugovorom iz 2014. godine zadržana je većina materijalnih prava zaposlenika iz prethodnog kolektivnog ugovora. Time je zaposlenicima Hrvatskih šuma i dalje osiguran povlašten položaj u odnosu na prosjek zaposlenih u Republici Hrvatskoj, posebno prema zaposlenima u drvoprerađivačkom sektoru koji je glavni kupac Hrvatskih šuma, a gdje je prosječna plaća dvostruko niža.
  • Zahvaljujući ostvarenim rezultatima smanjen je pritisak Vlade i Europske komisije za zadržavanjem dinamike restrukturiranja u smislu smanjenja broja zaposlenika, kao i poništen velik dio argumenata lobiju koji se zalaže za davanje šuma u koncesiju.
  • Ostvareni rezultati poduzeća najbolji su stvarni jamac zadržavanja materijalnih prava zaposlenika Hrvatskih šuma u budućnosti.
  • Cijene drvnih proizvoda su podignute, ali se rabatnom politikom koja potiče veću finalizaciju drvoprerađivačkih proizvoda postiglo da drvoprerađivačka industrija u 2014. godini ostvari rekordan izvoz od 1,28 milijardi dolara. Uvažavajući prigovore manjih drvoprerađivača radi se na daljnjem poboljšanju rabatnog modela i modela ugovaranja prodaje drvnih proizvoda.

Što je normalno?

Normalno je nagraditi rezultat.

Uprava u 2016. godini, i formalno nakon izlaska iz recesije, traži bonus za svoj rad u iznosu od 5,5 milijuna kuna za 3 godine od 2012. do 2015. godine. Iznos bonusa vezan je isključivo uz ostvareni poslovni rezultat od kojeg korist ima cijelo gospodarstvo, državni proračun, drvoprerađivačka industrija i zaposlenici Hrvatskih šuma.

Ustrajanje uprave na isplati bonusa pokazuje profesionalnost odnosno uvjerenje da se rezultati mogu ostvariti i da se rezultati trebaju nagraditi. To je pozitivna poruka i za zaposlenike poduzeća.

Normalno je da se ne pretjeruje s visinom bonusa u državnom poduzeću.

Visina bonusa nije pretjerana – praktički je jednaka uštedi na trošku plaća same uprave ostvarenoj tijekom 4 godine, obzirom da aktualna uprava u odnosu na prethodnu ima 2 člana manje. Znači da je ostala stara uprava i da nije napravila ništa – koštalo bi nas jednako kao da aktualnoj isplatimo bonus. A ovi su nam ipak uštedili 1,3 milijarde kuna. Njihov bonus je 0,42% te cifre.

Normalno je poštivati ugovore.

Kriterij za bonus ugovoren je s bivšom Vladom kao poslodavcem i ta Vlada odnosno tadašnji ministar Jakovina jedini su odgovorni što ti ugovori nisu usklađeni s drugim odlukama Vlade. Poštivanje ugovora važno je za sve – a posebno za sindikate koji inzistiraju na poštivanju kolektivnih ugovora čak i onda kad je to u sukobu s odlukama Vlade. Ako zaposlenici imaju pravo na nešto jer tako piše u kolektivnom ugovoru, onda i uprava ima pravo na isplatu bonusa ako tako piše u ugovoru.

Normalno je cijeniti vlastiti uspjeh.

“Bahati” stav uprave pokazuje da su svjesni ostvarenog uspjeha – da nisu nikome dužni i da neće nikome dopustiti da taj uspjeh umanji. A što je njihov uspjeh?

Uspjeh su ukupno pozitivni, a opet uravnoteženi rezultati ostvareni baš za sve suprotstavljene sudionike ove priče – obveznike naknade za šume, državu, zaposlenike Hrvatskih šuma, drvoprerađivače. Svima su pozicije s kojih treba krenuti dalje – poboljšane. A uspjeh je što su ti rezultati ostvareni usprkos stalnim otporima i pritiscima “ukorijenjenih” struktura.

Što je jadno?

Jadno je biti uhljeb.

Jadan je šef sindikata koji se bez obzira na budućnost Hrvatskih šuma, zbog ostvarenih rezultata s jedne strane i svojih postupaka s druge, boji snage uprave u daljnjem restrukturiranju i daljnjim pregovorima sa sindikatom. Pa u skladu s tim, iako to može dovesti do poništavanja dosad postignutog i povratak Hrvatskih šuma u financijske dubioze iz kojih su isplivale, on traži smjenu uprave, nadajući se “razumnim uhljebima” s kojima bi se sve “fino dogovorilo”.

Pa makar i na teret svih ostalih gospodarstvenika jer Hrvatske šume još uvijek bez naknade za šume nisu ni čisto ni sigurno u pozitivi. Pa makar i na teret drvoprerađivača koji ionako posluju s minusom, a zaposlenici u drvoprerađivačkoj industriji imaju prosječnu plaću dvostruko nižu od one u Hrvatskim šumama. Pa makar i na teret budućnosti, jer koliko god Hrvatske šume u izvozu digle cijene trupaca, to će i dalje ostati sirovina i manje doprinositi našoj vanjskotrgovinskoj bilanci nego izvoz dasaka ili namještaja.

Jadno je biti političar.

Jadan je recimo Božo Petrov koji je s jedne strane impresioniran svijetom iz kojeg je došao Tihomir Orešković, a s druge strane pljuje po pravilima tog svijeta čak i kad ostvare neočekivano dobre rezultate u nemogućim uvjetima. Jadan je i zato što mu je moralno potezom pera prodati udjel u Končaru za 360 milijuna kuna, samo da malo napuni blagajnu, ali mu za uštedu od 1,3 milijarde kuna ostvarenu gospodarstvu i državi kroz bolje upravljanje državnim poduzećem kroz 4 godine nije moralno isplatiti bonus za troje ljudi koji su to “kotrljali” – i to bonus koji odgovara otprilike plaći tri saborska zastupnika u četverogodišnjem mandatu – zastupnika koji se ne moraju niti pojaviti na poslu da bi tu plaću dobili – i koji će još usput i zaraditi sigurnu i bogatu mirovinu.

A obzirom da je samo kroz povećanje dobiti Hrvatskih šuma (nakon oporezivanja) u 4 godine država kao vlasnik dobila 383 milijuna kuna – od čega je 230 milijuna već uplaćeno u proračun, možda je čuo “Wow!” kad je Orešković vidio uzlet rezultata u odnosu na 4 ranije godine pa shvatio da bi SDP na toj priči mogao “zakucati” izbore, bar sad kad je Plenković privremeno partizane i ustaše zaključao u podrum.

Jadni su i HDZ-ovci  koji nešto fantaziraju o smanjenju PDV-a, a cvikaju da stoka sitnog zuba ne zbroji 2 i 2 i shvati da je povećanje poreznih prihoda u ovoj godini (kad se radi o porezu na dobit i dobrim dijelom porezu na dohodak) rezultat poslovanja prošle godine i pozitivnih učinaka poteza bivše SDP-ove vlade. Jedan od tih poteza je bio baš smanjenje naknade za općekorisnu funkciju šuma. Potez usprkos kojem je Pavelićeva uprava – i to imenovana od SDP-a – uspjela ne samo održati Hrvatske šume na površini nego i provoditi restrukturiranje i stvoriti dobit.

Ali i Božo i HDZ, koliko god jadno bilo to što rade, barem to rade za svoju političku korist.

Baš zato što nisu u stanju ostvariti ni taj “političarski” minimum – posebno su jadni SDP-ovci.

Jakovina i Milanović, umjesto:

  • da okrenu spin i bombardiraju javnost pozitivnim rezultatom “svoje” uprave i velikom koristi za cijelo gospodarstvo,
  • da baš temeljem toga najave daljnje smanjivanje parafiskalnih nameta, i pohvale se kako je baš njihov model nagrađivanja, pa makar eksperimentalan, doveo do takvih odličnih općih učinaka:
    • rasterećenja gospodarstva od parafiskalnog nameta,
    • konačnog početka restrukturiranja Hrvatskih šuma bez nepotrebnih šokova (“jer to se moralo napraviti”),
    • očuvanja radnih mjesta i rasta izvoza u drvoprerađivačkom sektoru,
    • koristi za proračun i time socijalnu državu,
  • pa da tek onda, ako već misle da je nužno, populistički uskoče s pričom o “mogućim poboljšanjima koja ubuduće u tom modelu treba učiniti”…

oni nakon nekoliko dana šutnje i grozničavog “brainstorminga” izvaljuju:

  • da nisu očekivali tako dobre rezultate – dakle to što su dobri nije njihova zasluga,
  • da članovi uprave budu profesionalci i odustanu – pokazujući da nemaju pojma što znači riječ profesionalac,
  • da je to bila pogreška – ponovo ističući da dobar rezultat uprave nema veze s njima,
  • da članovi uprave paze da ne dobiju otkaz – kao da je fotelja u državnom poduzeću nešto s čim se ne riskira.

I onda još Komadina… Potiho jalni nesuđeni predsjednik SDP-a koji je dočekao priliku da ga spusti mrskom šefu – ni manje ni više nego u predizbornoj kampanji. “Svrha javnog poduzeća nije ogroman profit, nego porast prihoda i porast zaposlenih” reče on – istovremeno prestravljujući obveznike naknade za šume, ekologe i drvoprerađivače, te razgaljujući uhljebe, lovce u mutnim vodama ogromnih prihoda javnih poduzeća, uvoznike hrvatskog drveta, a bome i novopečenog šefa HDZ-a koji bi time mogao na volej dočekati šefa SDP-a kad ovaj u debati počne najavljivati “smanjenje opterećenja za gospodarstvo”.

Jadno je zarađivati od novinarstva.

Žao mi je novinara koji moraju raditi za medije u kojima se svaki trag kvalitetnog novinarstva – prikupljanje podataka, razumijevanje problematike, sučeljavanje suprotstavljenih gledišta, objektivnost – izgubio u moru žutila – senzacionalističkih naslova, sisa, guzica, reklama i puke – nepismenosti.

Što je najjadnije?

Najjadniji smo mi – stoka sitnog zuba s poremećajem koncentracije koja to žutilo, to uhljebsko, političko i medijsko “slaganje varke na varku” kupuje i plaća i koja svake 4 godine sudjeluje u toj “nepravilnoj izmjeni grijeha i nesreće”.

A sad konačno… “idem, idem da živim”!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: