Po šumama i gorama…

Saga s Hrvatskim šumama se očekivano nastavlja. I nažalost ne u smjeru raščišćavanja situacije nego zamućivanja močvare u kojoj onda svi izgledaju jednako blatni. Tako je prekjučer “isplivalo” izvješće o inspekcijskim nadzorima u Hrvatskim šumama provedenim 2013. i 2014. godine. Medijska interpretacija je naravno takva da se s jedne strane svi realni problemi koji postoje u drvnom sektoru lijepe na aktualnu upravu (već “načetu” bonusima) i bivšeg ministra Jakovinu, a ide se čak i tako daleko da se nastojanje da se poboljša konkurentnost domaće drvoprerađivačke industrije proglasi korupcijskom aferom.

Iako je inspekcijski izvještaj još iz 2014. godine pokušat ću ga temeljito prokomentirati jer dotiče cijeli niz problema vezanih uz gospodarenje šumama, pa i šire. Ukratko:

  • naše “opće dobro” je opljačkano, a mnogo više uzroka nalazi se izvan nego unutar Hrvatskih šuma,
  • sustav nadzora je neučinkovit i korumpiran,
  • zakonska regulativa za upravljanje šumama je neodgovarajuća,
  • Hrvatske šume su dijelom između čekića (domaće drvoprerađivačke industrije) i nakovnja (ostatka domaćeg gospodarstva, ekologa, inozemne drvoprerađivačke industrije…).

Pa, krenimo redom…

U izvješću inspekcije upozorava se, obzirom na stanje na terenu snimljeno od listopada 2013. godine do sredine 2014. godine, na prekomjernu sječu šumskog dobra.

Provedbom inspekcijskog nadzora počevši od listopada 2013. u predmetu obavljanja sječa za izvršavanje sječive drvne zalihe – etata utvrđenog šumskogospodarskom osnovom šumskogospodarskog područja Republike Hrvatske za 10-godišnje razdoblje (2006. do 2015.) u državnim šumama kojima gospodare HŠ-e, utvrđena su nedopuštena odstupanja i redovita godišnja prekoračenja sječa u količinama većim od 1.000.000 m3 godišnje, izvršenim na neplaniranim površinama šuma većim od 10.000 ha godišnje, koje se prostiru u gospodarskim jedinicama srednje i gorske Hrvatske poglavito na području Uprava šuma podružnica Zagreb, Bjelovar, Koprivnica, Nova Gradiška, Sisak, Karlovac i Delnice.

Iz navedenog nije baš sasvim jasno da li je nadzor proveden na cijelom području Republike Hrvatske ili samo na područjima navedenih Uprava, kao ni da li je godišnje prekoračenje oko milijun kubika ili je možda i bitno više. Malo zbunjuje i riječ “redovito” u kvalifikaciji prekoračenja, odnosno upućuje da se možda ne radi o osmogodišnjem prosjeku prekomjerne sječe nego dosljednom i podjednakom prekoračenju svake godine.

Za daljnje razmatranje pretpostavit ću:

  • da se radi o izvješću za područje cijele države,
  • da se radi o prosječnom godišnjem prekoračenju od milijun kubika.

To bi značilo da je u razdoblju od 8 godina od 2006. do 2013. godine nepoznatom dinamikom prekomjerno posječeno oko 8 milijuna kubika drvne zalihe. Samostalno nam taj podatak ne govori ništa, ali slika se raščišćava kad se poveže s nekim drugim, također javno objavljenim nalazima.

nalazu prve Nacionalne inventure šumskih resursa iz 2010. godine  barata se podatkom o prekomjernoj sječi od 1,8 milijuna kubika godišnje za razdoblje od 2006. do 2009. godine. Prema tome ispada da je do 2010. godine ukupno prekomjerno posječeno 7,2 milijuna kubika drvne zalihe uz iznos štete izračunate po tadašnjim prodajnim cijenama između 2 i 3 milijarde kuna.

Na temelju tog podataka (i učinjenih pretpostavki u tumačenju izvješća inspekcije) postaje jasno da se prekomjerna sječa utvrđena inspekcijskim izvješćem ne treba pripisivati Pavelićevoj upravi niti Jakovini obzirom da su na sceni tek od 2012. godine.

Jednostavnom računicom može se izračunati i da je u razdoblju od 2010. do 2013. godine prekomjerno posječeno neusporedivo manje šuma nego u prethodnom razdoblju, odnosno ukupno oko 800 tisuća kubika drvne zalihe. Dakle u prosjeku oko 200 tisuća kubika godišnje ili čak 9 puta manje nego u razdoblju prije provedbe Nacionalne inventure šumskih resursa.

Nameću se pitanja što to nije poduzimano do 2010. godine kako bi se spriječila prekomjerna sječa, tko je kriv i da li je za to odgovarao? Vjerojatno bi odgovor na to pitanje mogla imati stara uprava obzirom da se iz brojki i drastičnog pada dinamike prekomjerne sječe čini da su ključni pomaci na bolje napravljeni još u njihovom mandatu. Ili ne?

U ranije “linkanom” članku Nacionala od 4. listopada 2010. godine piše:

Gdje je završilo toliko drvo i tko ga ilegalno siječe, te sudjeluje li u tome i netko od desetak tisuća zaposlenika HŠ-a, nitko ne zna.

Ne bih se složio da je sve baš tako mutno, naprotiv, rekao bih:

  • da informacije o tome gdje je drvo i tko ga siječe sigurno imaju oni koji su ga posjekli, oni koji su ga kupili, oni koji su ga upotrijebili u proizvodnji i oni koji su ga eventualno izvezli,
  • da je bez trunke sumnje u tome sudjelovao netko od desetak tisuća zaposlenika HŠ-a – zapravo mnogo njih – neki direktno tako što su se tom sječom i okoristili, a neki indirektno tako da su nešto o tome znali, a šutjeli su,
  • da bi se u državnim službama od lokalne do državne uprave našlo istih kategorija “poznavatelja” situacije – i počinitelja i promatrača, jer nije moguće da umjesto 40-ak milijuna kubika drveta kroz 8 godina bude posječeno čak 20% više i da to ne “iskoči” ni u Upravama za šume, ni na carini, ni u poreznoj, ni u MUP-u…

Da je to točno u istom članku potvrđuje intervjuirani zaposlenik šuma koji je…

…o malverzacijama u Hrvatskim šumama pokušao obavijestiti nadležne, ali kada se obratio Ministarstvu iz uprave Šuma poslali su mu internu revizijsku kontrolu. Nakon toga uslijedile su prijetnje kolega, od kojih su mu neki čak prijetili i fizičkom likvidacijom. Na kraju je nekoliko zaposlenika prijavljeno zbog krađe, ali nitko nije suspendiran.

Sigurno ništa bezazlenije ne izgleda ni kad neki usamljeni (savjesni) šumar negdje u dubini šume naiđe na ekipu koja ilegalno siječe i od njih zatraži identifikaciju i naredi im da ostave posječeno.

“Zakon šutnje” je zajednička nit mnogih članaka vezanih uz drvnu industriju. U članku Poslovnog dnevnika o problemima u šumarstvu i drvoprerađivačkoj industriji tako u rujnu 2011. godine piše:

Kruže priče o trgovcu koji do kraja godine planira izvesti 320 kontejnera ili oko 9600 kubika trupaca u Kinu. Pilanari misle da je izvoz neopravdan i da najveće količine izvoze oni bez proizvodnje i da to rade organizirano sa šumarima. Veliki izvoznici imaju i skladišta na željezničkim postajama i tamo rade što im odgovara pa čak pod deklaracijom za bukvu, kaže sugovornik koji želi biti anoniman, mogu izvesti i druge plemenite vrste. On kaže da bilo dobro izvoznike pitati kako nabavljaju i prodaju trupce i na koje račune dolazi naplata. Ima opravdanja za izvoz bukovih pilanskih trupaca, ali za hrast sigurno nema i sve pilane rado bi ga kupile u većim količinama.

a u članku iz lipnja 2015. godine piše:

Primjerice, pouzdan podatak o izvozu trupaca recimo, samo tijekom 2014. javno nije dostupan. Je li riječ o samo 106 tisuća tona u vrijednosti 126 milijuna kuna, što je podatak službene statistike. ili je preko granice doista otišlo 347 tisuća tona trupaca u vrijednosti 50 milijuna dolara, kako tvrde iz drvoprerađivačkih tvrtki koje istodobno vape za tom sirovinom.
Unosno krijumčarenja drva
Nitko s mjerodavnih adresa nije osporio ni taj podatak ni navod da su Kinezi u svojoj statistici iskazali šest puta veći uvoz drvne sirovine iz Hrvatske naspram brojki koje iznose naše institucije, što je Poslovni dnevnik nedavno objavio. Drvoprerađivači naime, sumnjaju da se za to dalekoistočno tržište trupci krijumčare u kontejnerima, naravno, uz lažne deklaracije. Do konkretnih detalja nemoguće je doći. Tek uz čvrsta jamstva anonimnosti moguće je čuti kako “trupcima švercaju i izvoze ih anonimci, neke manje firme, prekupci i ljudi povezani s regulatornim institucijama i šumarstvom, a krimen dijela drvne industrije odnosi se na izvoz građe jer, dobivaju povlaštenu sirovinu kao finalisti, a pola toga izvezu kao građu i poluproizvode.”

Očito je javna tajna da je posrijedi cijeli lanac uspostavljen od šume do državne granice i da je najbolje za vlastito zdravlje u taj lanac ne dirati. Rekao bih doduše, a slika je baš prikladna kad se radi o šumama, da bi tu strukturu bilo bolje usporediti s micelijem. Razgranat je i nevidljiv – najčešće znate da je tu negdje ispod lišća samo po tome što tu i tamo uberete “gljivu”.

Barišić je rodom iz sela Rupe u blizini Drniša. Gimnaziju je završio u Šibeniku te zatim otišao u Zagreb. Od sredine 80-ih godina radio je kao carinik na mjestu stručnog suradnika za pravne poslove te carinski inspektor, a nakon 1992. postaje upravitelj Carinarnice Zagreb. Ubrzo je napredovao do pomoćnika ravnatelja Carinske uprave te višeg stručnog savjetnika u Ministarstvu financija, a od 2004. na čelu je Carine.
Olovnih 90-ih nije bio ni u zadnjem ešalonu HDZ-ova pokreta, a desetljeće nakon ubrzane transformacije Barišić je osvanuo u luksuznoj konfekciji Brioni koja vrijedi oko 5000 eura. Time je za njega prebrisano sjećanje na radno mjesto običnog carinika koje je dugo derao u jednoobraznoj konfekcijskoj uniformi.
Nelogično je odakle šefu Carine, s plaćom od 15.407 kuna, odijela koja po komadu vrijede kao prosječna godišnja zarada hrvatskog radnika. Osim skupih odijela, Barišić voli i skupocjene satove. Na ruci izmjenjuje modele iz kolekcije, i to najčešće švicarske tvrtke Patek Philippe, jednog od pet najuglednijih proizvođača satova na svijetu, čiji jedan primjerak ne stoji manje od 20.000 eura.

Stvarno je zanimljiva podudarnost da je baš oko 2010. godine u kojoj je uhićen šef carine čini se drastično usporila i prekomjerna sječa šuma. Zar je to tako čudno?

Uz pretpostavku da se na vagon može natovariti između 30 i 50 kubika drveta, nemoguće je pretpostaviti da u 8 godina nitko ne bi primijetio barem dio od oko 150 do 250 tisuća vagona posječenog drveta kojima je dobar dio prekomjerne sječe sigurno otišao u inozemstvo.

Zanimljivo je i da ovisno o izvoru postoje poprilične razlike između javno dostupnih podataka o izvozu drveta iz Hrvatske, iako te razlike ni približno ne pokrivaju ukupan opseg pljačke šuma.

Tako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku od 2010. do 2014. godine izvezeno neobrađenog drveta (šifra 4403 prema kombiniranoj nomenklaturi EU za 2014. godinu) u vrijednosti od 274,8 milijuna USD. Međutim, prema podacima sa stranice Observatory of Economic Complexity (s upravo fantastičnim pregledima podataka o međunarodnoj trgovini), ispada da su druge zemlje su u istom razdoblju iz Hrvatske uvezle neobrađenog drveta u vrijednosti 304,8 milijuna USD. Tečajna razlika?

Ukoliko se provede projekcija na cijelo razdoblje od 2006. do 2013. godine (DZS nažalost nema podatke za razdoblje 2006. do 2009. godine) ispalo bi da su izvoznici hrvatske sirove drvene građe prijavili 43,8 milijuna dolara izvoza manje od onih koji su tu građu uvezli. S druge strane, za obrađeno drvo (šifra 4407) situacija je obrnuta. Primjenom iste logike izračuna ispada da su izvoznici hrvatskog obrađenog drva prijavili 91,5 milijuna USD izvoza više nego što su prijavili uvoznici tog drveta.

Dakle, izgleda da se kod nas s jedne strane skriva izvoz trupaca, a “pumpa” izvoz rezane građe. Bilo bi zanimljivo utvrditi da li bi se moglo preko Interpola pribaviti dokumentaciju iz zemalja uvoznika i malo “uskladiti bilješke”. To naravno ne mogu napraviti Hrvatske šume.

A o tome koliko je možda “iscurilo” preko granice bez ičijeg znanja može se samo nagađati.

Međutim, i nakon što se gljive poberu micelij ostaje. Tako recimo “Drvo i namještaj” 10. rujna 2013. godine piše:

Proteklih mjesec dana kriminal s drvom pojavio se kao višestruka tema. Najspektakularnije je odjeknulo uhićenje načelnika i visokih službenika Policijske uprave Vukovarsko-srijemske kojima se inkriminiraju šverc i nezakoniti poslovi s prodajom hrastovih trupaca dobivenih čišćenjem kanala uz vodotoke.

Iz susjedne BiH su prošli tjedan krijumčari u drvnom materijalu pokušali u Hrvatsku prošvercati veću količinu cigareta, a na području istočne Hrvatske, kako prenosi Večernji list, postoji više od sto osoba uključenih u šverc i preprodaju ukradenog drva lažiranjem podataka.

Moramo tome stati na kraj, ali nam u tome mogu pomoći inspekcije koje bi trebale nadzirati tržnice i mjesta gdje se prodaje ogrjevno drvo i provjeravati imaju li prodavači uredne papire, izjavio je početkom mjeseca Zlatko Cegledi, voditelj Hrvatskih šuma, Uprave šuma Vinkovci, te dodao da su oni podnijeli niz prijava protiv svojih djelatnika, gdje su postojale indicije da se radi o zlouporabama oko prodaje drva. Želimo uvesti reda i suzbiti kriminal kojega očito ima u Šumama.

A jedan od sumornijih dijelova ove priče nalazi se i u samom inspekcijskom izvješću koje komentiram:

Međutim, trenutno unutar ove Uprave ograničen je broj državnih službenika koji su uopće svjesni zatečenog stanja, dok većina njih nije spremna niti su sposobni odgovorno provesti propisane postupke za spriječavanje prekomjerne štete te donositi odgovarajuća upravna rješenja i zabraniti izvođenje štetnih radova i/ili narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti odnosno pokretati postupke za primjenu sankcija i/ili izricanje zaštitnih mjera propisanih Zakonom, budući su svojim dosadašnjim inertnim ponašanjem i formalnim postupanjem u tome sudjelovali te posredno doprinijeli zatečenom stanju.

Stoga su predložene mjere interventne i obvezujuće za postupanje samo za savjesne pojedince, koji će za “istu plaću” vjerojatno ugroziti svoj status u državnoj službi i izložiti se neugodnostima, insinuacijama i raznim oblicima pritiska od strane politički utjecajnih pojedinaca ili interesnih gospodarskih grupacija koje su u pripremi i već su započeli, jer će se ostali državni službenici opetovano timski solidarizirati sa šumarskom operativom koja već dugi niz godina s namjerom podržava i prikriva zatečeno stanje kao nužno zlo koje se dešava nekom drugom, premda su svjesni činjenice da je trajno narušena rentabilnost potrajnog korištenja prirodno kumulirane zalihe šumskih proizvoda i ugrožena stabilnost šumskih ekosustava u šumama u vlasništvu Republike Hrvatske, te da je time postalo upitno daljnje održivo gospodarenje šumama unutar šumskogospodarskog područja na državnoj razini, a za počinjenu štetu odgovorne su upravo HŠ-e čiji je jedini vlasnik Republika Hrvatska.

Šumarije, Uprava za šume, carina, MUP, drvoprerađivači…  Slika je potpuna.

Mediji će naravno rešetati po upravi, ovoj, onoj ili nekoj trećoj. Jer tako se najlakše zaradi plaća. Siguran sam da nikome neće pasti na pamet da na šumskoj cesti ili negdje noću na granici špijunira i snimi kradljivce, infiltrira se u skupinu krijumčara ili nešto tako suludo. Naravno, takvo stanje miceliju odgovara – gljive su tu da se vide i beru – i “otrovne” i one “jestive”.  A iz iskustva znamo i da svi radije beru jestive dok otrovne ostavljaju na miru.

A može li se nešto poduzeti, barem po pitanju stanja šume na koje očajnički upozoravaju autori inspekcijskog izvješća? Odgovor se nažalost nalazi u samom izvješću.

Novinarka Index-a u komentaru uz objavljeno izvješće za prekomjernu sječu u 2014. godini piše:

Jednako tako, inspekcija je utvrdila da je u prvoj polovici 2014. godine također vršena prekomjerna sječa iako je ona trebala biti za 50 posto umanjena.

Međutim, istina je da je u 2014. godini vršena planska (a ne prekomjerna) sječa u skladu s planom na temelju planiranog godišnjeg prosjeka za razdoblje od 2006. do 2015. godine i to uredno piše u izvješću inspekcije:

Sustavnim prikupljanjem i dubinskom analizom poslovnih pokazatelja utvrđeno je da su HŠ-e za poslovnu 2014. godinu planirale redoviti prihod sječom drvne zalihe u količini od preko 5.000.000 m3 sa proizvodnjom od približno 2.500.000 m3 drvnih sortimenata dakle sve u regularnim godišnjim prosjecima, zanemarivši evidentne činjenice da su do sada kroz proteklih 8 godina važenja šumskogospodarske osnove i izvršavanjem sječa preko granica dozvoljenih odstupanja realizirali sječivi etat za dvije godine unaprijed te da je ovogodišnji plan sječa trebalo umanjiti za min. 50%.

Dakle, problem je u tome što je do 2010. godine toliko prekomjerno posječeno da bi prema tom istom izvješću svu sječu zapravo trebalo potpuno obustaviti na 2 godine.

Nažalost, osim napomene autora inspekcijskog izvješća da su Hrvatske šume u skladu s naslijeđenim stanjem trebale plan sječe za 2014. godinu smanjiti za 50%, nema nikakve sugestije otkud bi u tom scenariju Hrvatske šume trebale namaknuti sredstva za financiranje poslovanja koja bi smanjenjem plana izgubile (cca 750 milijuna kuna) niti kako bi hrvatska drvoprerađivačka industrija bez tog drveta preživjela 2014. godinu. Ne valjda povećanjem nameta?

Obzirom da je drvni “masakr” mahom nastao prije 2010. godine, još je stara uprava u skladu s čl. 21. st. 7. Zakona o šumama trebala revidirati postojeću šumskogospodarsku osnovu za razdoblje od 2010. do 2015. godine. Malo je nepravedno “zašarafiti” za to novu upravu kojoj je praktički nemoguće kompenzirati naslijeđenu štetu iz prethodnih 6 godina bez financijskog kolapsa Hrvatskih šuma, posebno obzirom na provedeno smanjenje naknade za općekorisnu funkciju šuma u 2011. i 2012. godini.

Dakle, čak i da se Hrvatskim šumama zbog odbijanja revizije šumskogospodarske osnove svakog mjeseca ispočetka “odreže” maksimalna zakonska kazna, to bi na godišnjoj razini temeljem odredbi čl. 79. st. 1. i st. 3. Zakona o šumama značilo najviše 6 milijuna kuna za Hrvatske šume i 900 tisuća kuna za predsjednika uprave kao odgovorne osobe društva.

Ukoliko se navedene kazne usporede s čak 750 milijuna kuna izgubljenog prihoda od prodaje godišnje, u slučaju smanjenja planske sječe na pola prema zahtjevu inspekcije, te svih vezanih posljedice za poduzeće (nemogućnost isplate plaće, otkazi, pad sposobnosti poduzeća da izvršava svoju funkciju, stres za drvoprerađivačku industriju, političke posljedice itd.) svaka bi razumna uprava odabrala plaćanje kazni i zadržavanje plana sječe – sve do trenutka dok se ne steknu poslovni uvjeti za reviziju plana.

Aktualna uprava je u odnosu na svoje prethodnike napravila ogroman napredak. Nažalost, ministar i vlada – dakle oni kojima je inspekcijsko izvješće bilo upućeno – su dobit Hrvatskih šuma koju je poduzeće zahvaljujući tom napretku uspjelo realizirati odlučili povući u proračun. Negdje drugdje nedostaje novca, a šumama neka je sa srećom.

Ta je slika nažalost puno mračnija od trenutačne predizborne “hračkaonice”. Zapravo jedina svijetla točka u cijeloj priči, je poslovni rezultat Hrvatskih šuma i njegov pozitivan trend koji bi možda omogućio da se stvarno brzo krene u sanaciju štete. A uprava koja je taj rezultat stvarala će najvjerojatnije otići. Nema brige – ostat će nam micelij…

I za sam kraj ta priča oko navodne “krađe”, “pljačke”… u iznosu od 400 milijuna kuna zbog sklapanja nepovoljnih ugovora.

Inspekcijsko izvješće navodi:

Slijedom plana sječa za 2014. godinu, HŠ-e su koncem 2013. u rasponu od 15-ak dana ubrzano, diskretno i potpuno samostalno provele sofisticirani postupak javnog poziva za prodaju drvnih sortimenata koji će biti proizvedeni u 2014. godini, te su sklopile više od 330 godišnjih ugovora o prodaji i isporuci oko 2.000.000 m3 drvnih sortimenata sa raznim subjektima – drvoprerađivačima pod povoljnim uvjetima – rokovima plaćanja uz primjenu cjenika sortimenata koji je za min. 20% niži od realnih cijena uvjetovanih tržišnom potražnjom.

Navedenim ugovorima, HŠ-e su nepovratno zakinute za prihod od min. 400.000.000 kn koja sredstva nedostaju za namirenje troškova i usluga u obavljanju radova biološke obnove šuma u sastojinama u kojima su stabla posječena radi proizvodnje drvnih sortimenata koji su predmet ugovorene kupoprodaje.

Približan iznos od 400.000.000 kn godišnje, HŠ-e oprihoduju uplatom ostalih gospodarskih subjekata na njihov račun s osnova naknada za Opće korisne funkcije šuma (OKFŠ), te time kompenziraju manjak prihoda od prodaje drvnih sortimenata koji se prelijeva u ruke poduzetnika u drvoprerađivačkoj industriji.

Ukratko, inspekcijsko izvješće optužuje Hrvatske šume da pogoduju drvoprerađivačkoj industriji i pretaču prihod od Naknade za općekorisnu funkciju šuma u džepove poduzetnika u toj industriji. Na određeni način, u tome ima istine, ali nije to želja uprave Hrvatskih šuma nego posljedica pritiska na tu upravu. O čemu se radi? Poslužit ću se kronologijom “tematskih” članaka otkad je Ivan Pavelić stupio na čelo Hrvatskih šuma.

U intervjuu Večernjem listu od 13. veljače 2012. godine nakon imenovanja na mjesto predsjednika uprave Hrvatskih šuma, između ostalog Ivan Pavelić, govoreći o promjenama koje namjerava uvesti kaže i sljedeće:

Jedna od njih bit će i prodaja drvnih sortimenata po komercijalnoj, a ne, kao i dosad, socijalnoj cijeni drvoprerađivačima, zbog koje je potražnja i 30% veća od realne proizvodnje, a dobivali su ga i teški gubitaši i neplatiše, čemu je nerijetko kumovala i politika. Nitko ne kaže da domaća drvna industrija ne mora imati određene beneficije i motiv za proizvodnju. No, drvo je burzovna roba, a licitacija najprimjereniji način njezine prodaje, što znači da treba stvoriti mjesta i za nove igrače na tržištu.

Svoju namjeru nova je uprava krenula i provoditi. Očekivano, odmah je došlo do reakcije. 12. svibnja 2012. godine Glas Slavonije tako piše (prenosim više dijelova članka):

Hrvatske šume su drvoprerađivače vrlo neugodno iznenadile prijedlogom povećanja cijena trupaca te promjenom rabatne politike, što bi drvnoj industriji, čiji je godišnji izvoz vrijedan oko 5,3 milijarde kuna, značilo značajno povećanje troškova poslovanja i smanjenje konkurentnosti, odnosno posredno i smanjenje radnih mjesta.

U Hrvatskim šumama potvrdili su nam, na naš upit o mogućem poskupljenju drvne sirovine, da se razgovori o formiranju novih cjenika između Hrvatskih šuma, HGK i predstavnika drvoprerađivačke industrije vode više od mjesec dana.

Zanimljivo je da iz Hrvatskih šuma nisu odgovorili na pitanje našeg lista o tome postoje li ipak unutarnje “rezerve” u tvrtki da se izbjegne povećanje cijena drveta, a da Hrvatske šume ipak uspješno posluju.

Marijan Kavran, direktor Drvnog klastera, kazao nam je da HŠ predlažu povećanje cijene hrastovih trupaca za 15 posto i ostalog drva za 5 posto. Naglašava kako je stav Klastera da ne postoji ni jedan razlog za povećanje cijena.

– Drvna industrija izgubila je u četiri krizne godine čak 9.500 radnih mjesta, dok kriza nije imala nikakve refleksije u šumarstvu. Štoviše, socijalna prava radnika u tom sektoru izrazito su povećana – napominje Kavran, ukazujući da je metoda Hrvatskih šuma da dođu do potrebnih prihoda potpuno pogrešna, bez racionalizacije i restrukturiranja.

Kavran u ime članica Klastera i drugih drvoprerađivača navodi da Vlada ne može niti smije u potpunosti liberalizirati tržište sirovine, jer bi to bio presedan na razini Europske unije.

– Riječ je o nacionalnom i strateškom resursu. Pa ni jedan strani subjekt ili novi ulagač ne može imati isti status kao domaće tvrtke koje su 20 godina opstale na tržištu te s Hrvatskim šumama dijelile tranzicijsko razdoblje. A tom razdoblju u Hrvatskim šumama zadržano je 10 tisuća zaposlenih, dok je drvna industrija izgubila 19 tisuća radnika – ističe Kavran.

Upozoravajući na primjer Slovenije, koja prilikom ulaska u EU nije imala sektorsku strategiju, Kavran navodi kako danas tvrtke u toj zemlji plaćaju skupi ceh. Slovenska država ne može nikakvom novom regulativom zaštititi domaće drvoprerađivače “kojima Austrijanci i Talijani redovito pred nosom kupuju trupce na licitacijama”.

Drvoprerađivačima je drvo nužna sirovina. Njihovi su zahtjevi – više sirovine po što je moguće nižoj, a ne višoj cijeni. Iz nastupnog intervjua Ivana Pavelića vizija je očito bila na tragu onoga što zahtijeva i inspekcija – tržišna cijena bez puno ustupaka drvoprerađivačima. Kako je to završilo?

Krajem godine, posredovanjem Hrvatske gospodarske komore, Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva gospodarstva postignut je dogovor između “zaraćenih strana”.

U godišnjem poslovnom izvješću Hrvatskih šuma za 2012. godinu uprava tako piše:

Nakon dugih i sve samo ne lakih pregovora, krajem 2012. potpisano je Pismo razumijevanja s Udruženjem drvno-prerađivačke industrije pri HGK. Višegodišnjim ugovorima drvnim prerađivačima se jamči isporuka drvne sirovine, a primjena rabata ovisi o stupnju završenosti proizvoda drvnog prerađivača. Cilj je bio urediti uvjete prodaje trupaca na način da se potiče razvoj proizvodnje finalnih proizvoda, odnosno motivira stvaranje dodatne vrijednosti u zemlji. Sirovina će se prodavati u minimalnoj količini od 70% ukupne proizvodnje putem višegodišnjih ugovora s domaćim proizvođačima, dok će ostatak biti prodan putem licitacije. Uvođenjem rabata koji su sukladni stupnju finalizacije proizvoda pokušavamo stimulirati drvoprerađivače da stvore što veću dodanu vrijednost na drvo, što bi povećalo razvoj te grane gospodarstva, a pomoglo bi i otvaranju novih radnih mjesta.

Dakle, Hrvatske šume su kao državno poduzeće (privatni vlasnik vjerojatno na to ne bi pristao) ipak pristale obvezati se da se većina proizvodnje obavezno plasira domaćim drvoprerađivačima (tj. “da nam Austrijanci i Talijani pred nosom ne kupuju trupce na licitacijama”). Također, dogovorena je i rabatna politika kojom se potiče one drvoprerađivače koji proizvode finalne proizvode, a destimulira trgovce sirovinom.

Obzirom da su sudeći po članku iz Glasa Slavonije pregovori započeli početkom travnja 2012. godine, a završeni tek krajem godine uz uključenost 2 ministarstva i HGK ne može se reći da je uprava Hrvatskih šuma olako pristala na dogovor. Međutim, win-win situacije tu nije bilo:

  • naslijeđen je prevelik broj zaposlenih kojima je prethodna uprava na odlasku povećala financijska prava,
  • naslijeđeno je katastrofalno stanje šuma u odnosu na šumskogospodarsku osnovu,
  • naslijeđena su nenaplativa potraživanja od kupaca,
  • u 2011. i u 2012. značajno je smanjena naknada za općekorisnu funkciju šuma,
  • pod pritiskom drvoprerađivačke industrije i vlade nisu mogle biti značajno povećane cijene proizvoda,
  • naslijeđen je micelij.

Jedino što se moglo napraviti je primiti se posla. Da li se to moglo bolje odraditi? Na takvo pitanje uvijek se teoretski može odgovoriti – da. Međutim, sudeći po rezultatima prethodne uprave i “šoku” nevjerojatno dobrim poslovnim rezultatima (i to ne samo kod Jakovine) ispada da je odgovor ipak – ne. Ovo što je napravljeno je u tim okolnostima odlično.

Ministar Jakovina u godišnjem poslovnom izvješću Hrvatskih šuma za 2013. godinu piše:

U okolnostima velike gospodarske krize, Hrvatske šume d.o.o. svojim su poslovanjem omogućile da se na europskom i svjetskom, od krize oslabljenom tržištu u vanjskotrgovinskoj robnoj razmjeni drva, proizvoda od drva i namještaja ostvari dodatni pozitivan korak povećanjem finalnoga proizvoda drvne industrije, koji je još uvijek veći nego uvoz. Ulaskom u Europsku uniju sredinom 2013. godine, otvaraju se tržišta Europe što može donijeti još veći pozitivan pomak u cijelom tom perspektivnom sektoru.

Upravo je pozitivan odnos s drvnom industrijom i stvaranje dodatne vrijednosti u zemlji ključan u pozicioniranju te gospodarske grane na vanjskim tržištima, što nije nimalo lak zadatak, ali je jedini mogući put u kojem sirovina proizvedena u Hrvatskim šumama d.o.o. može postići maksimalnu vrijednost što će u konačnici koristiti cjelokupnom hrvatskom društvu.

Otkad se mogu prisjetiti ikakvih znanja o ekonomiji jedan od kriterija je – prodaj finalni proizvod, a nemoj prodavati sirovinu. I ta se mantra i danas ponavlja i ponavlja i kad je riječ o hrvatskoj drvoprerađivačkoj industriji.

Kao svojevrsni epilog, u godišnjem poslovnom izvješću Hrvatskih šuma za 2014. godinu stoji:

Ovakvom prodajnom politikom u 2014. poticalo se drvoprerađivače i kupce prema većoj finalizaciji odnosno stvaranju veće dodane vrijednosti i zapošljavanja većeg broja radnika, što je rezultiralo najvećim izvozom drvoprerađivačke industrije u vrijednosti od 1,28 milijardi dolara, što je najveći izvoz do sada. To pokazuje da su ciljevi koje Hrvatske šume d.o.o. imaju, a to je povećanje dodane vrijednosti u proizvodnji, realni i ostvarivi.

Da zaključim, ono što je procijenjeno kao strateški interes Republike Hrvatske realizirano je na određeni način putem Hrvatskih šuma, a na štetu poslovanja Hrvatskih šuma. Međutim, neslaganje inspekcije s takvom strategijom svakako ne može biti protumačeno kao dokaz korupcije ili namjere uprave da ošteti poduzeće. S obzirom na čvrst stav uprave u pregovorima s drvoprerađivačima s jedne i ostvarene poslovne rezultate s druge strane može se čak reći da su ocjene inspekcije, a još mnogo više njihova medijska interpretacija – potpuno neprimjereni.

Za ilustraciju navedenog, u tablici ispod prikazane su jedinične cijene kubnog metra po vrsti proizvoda na temelju stvarne prodaje u pojedinoj godini. Cijene prema novom cjeniku i ugovorima s drvoprerađivačima počele su se primjenjivati od 2013. godine. Vidljivo je da su ostvarene cijene od 2013. godine nadalje više od onih po starom cjeniku u 2011. i 2012. godini.

2011 2012 2013 2014 2015
Trupci
Hrast lužnjak 948 927 1.044 1.077 1.034
Hrast kitnjak 561 564 604 626 628
Bukva 313 324 327 332 329
Jasen 640 631 630 630 634
Grab 206 208 231 221 237
Jela/smreka 377 379 398 385 377
Ostale vrste 373 405 357 158 269
Ukupno trupci 487 490 524 504 500
Sve vrste proizvoda 313 317 338 328 318

Moguće je da bi 2014. godine za koju su sklopljeni inspekciji sporni ugovori bilo moguće ostvariti još povoljnije cijene na tržištu pogotovo za najkvalitetnije sirovine (hrastovi trupci) odnosno da je više prodaje išlo u izvoz. Međutim, u tom slučaju bi Republika Hrvatska izvozila nešto skuplje trupce za preradu u inozemstvu, umjesto bitno skupljih finalnih proizvoda i poluproizvoda domaće drvne industrije i uz rizik daljnjeg gašenja radnih mjesta u istoj.

Ukupno uzevši sve ove informacije, teško je u objavljenom izvješću pronaći probleme koji ukazuju na ozbiljnu odgovornost aktualne uprave Hrvatskih šuma. Nažalost, isto se ne može reći za opće stanje šumskog dobra, međutim na tom planu teško će biti pozitivnih pomaka bez radikalnog čišćenja državnog aparata.

P.S.

Izgleda da nestaje “artiljerije”… Sad smo “pali” na skandale od samo 1,4 milijuna kuna. Možda ne bi bilo zgoreg obavijestiti naše “novinare istraživače” da se u skladu s hrvatskim zakonima za propuste “trgovačkog društva” kažnjavaju to “trgovačko društvo” i “odgovorna osoba” tog trgovačkog društva – odnosno uprava.

Dakle, bez obzira što je za neki prekršaj u Hrvatskim šumama kriv bilo tko od 8.000 zaposlenika (možda i gospodin šef sindikata?), uvijek će od strane države biti kažnjeno “trgovačko društvo” (poduzeće) i “odgovorna osoba” (direktor ili član uprave). A obzirom na situaciju s “micelijem”, neke od tih stvari možda su provedene namjerno u cilju pritiska na upravu.

 

Oglasi

One thought on “Po šumama i gorama…

  1. Pingback: Epilog… iliti na kraju mojeg šumskog puta | Izlaz za nuždu

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: