Di su partizani?

Ne sjećam se više baš dobro tog starog vica, ali išao je ovako nekako (uz određenu umjetničku doradu).

Tragajući za partizanima jedinica njemačkih vojnika zastala je da se odmori i okrijepi kraj velikog starog bunara. Oslonjeni na bunar zapovjednik i nekoliko njegovih vojnika razmatraju kako dalje usmjeriti potragu koja je već danima bez uspjeha.

Zapovjednik: Ovo je bilo zadnje selo u ovom kraju i nismo našli ništa. Kao da su u zemlju propali.

Jeka iz bunara: Propali… propali… propali…

Vojnik: Herr Oberleutnant, svi seljaci su se redom kleli da se partizani skrivaju u šumi.

Jeka iz bunara: U šumi… u šumi… u šumi…

Zapovjednik: Da, kleli su se… Kleli su se i da nemaju ništa, a ipak smo im uvijek iskopali nekog prasca ili telića. Ali partizana nema pa nema… Možda stvarno jesu u šumi, a možda se evo skrivaju i u ovom bunaru.

Jeka iz bunara: Bunaru… bunaru… bunaru…

Vojnik: Her Oberleutnant, bacit ćemo odmah unutra par bombi ako mislite da su u bunaru.

Jeka iz bunara: U šumi… u šumi… u šumi…

Nekako mi je taj vic baš zgodan za aktualni hrvatski društveno-politički trenutak. Em se dotiče “četrspete”, em u njemu ima polu-informacija i dezinformacija, em u njemu neki stranci otimaju nešto od naroda, em se spominju nacionalna bogatstva – posebno kao i ovih dana – šume… A kao da se svemir pomalo ruga medijskom, političkom, pa i puno širem društvenom fokusu na zbivanja od prije sedamdesetak godina, jedan od prozivanih aktera aktualnog “šumarenja” igrom slučaja se preziva baš poput ondašnjeg poglavnika.

Nažalost, kao i mnogo puta ranije, bilo kakve izglede da nešto naučimo i popravimo i da se kao država, narod i društvo bar malo kolektivno mrdnemo prema nekoj boljoj budućnosti, i u ovoj prilici uništava potreba da se “prodaju novine”, dobiju izbori, ispadne pametan i važan, istresu frustracije i sl. Tako se nabacuju termini poput “pljačka” i “sramota”, ponovo po ne znam koji put secira “ortački kapitalizam” (kao da nam je više potrebno ikakvo objašnjenje), a prozvane osobe se etiketira s “ovo” uz očitu sugestiju čitatelju da uz “ovo” pridoda prikladnu pogrdnu imenicu srednjeg roda.

Pored tog iritirajućeg i maničnog nastojanja da se svakodnevno i pod svaku cijenu bar na trenutak privuče pažnja javnosti, sve je očitije da je “pod račun” tog nastojanja žrtvovana svaka pa i najmanja dobra namjera da se uz nužno upozoravanje na neki problem javnu komunikaciju ipak usmjeri prema nekom konstruktivnom rješenju. Samo se pridružiš masi i upreš prstom uz prikladan urlik lišen ljudskosti i razuma, nešto kao Donald Sutherland u zadnjoj sceni “Invazije tjelokradica” iz 1978.

Zanimljivo kritičari “sramotnih” bonusa uprave Hrvatskih šuma se navodno slažu:

  • da treba zaštititi nacionalna bogatstva (vode, šume…),
  • da državnom imovinom treba upravljati stručno i odgovorno,
  • da je nužno “racionalizirati” državu odnosno smanjiti njene troškove i povećati njenu učinkovitost,
  • da je nužno porezno rasteretiti i poduzetnike i građane i ukinuti bezbrojne “parafiskalne namete”,
  • da je nužno iskorijeniti korupciju i razne oblike pogodovanja.

Kako je upravljanje šumama usko povezano sa zdravljem stanovništva, ukupnim stanjem okoliša, poljoprivredom, turizmom, održivošću domaće drvne industrije… jasno je koliko bi opasno moglo biti ako se to strateško dobro privatizira ili da u koncesiju (osim možda članovima vlade HDZ/Most koji su se malo “poigrali” tom idejom).

Međutim, iz potpuno istih razloga je jasno da kad se radi o Hrvatskim šumama nije baš jednostavno postaviti “pravila igre”.

“Opće dobro” (pozitivan utjecaj šuma na zdravlje stanovništva, poljoprivredu, turizam…) nije tržišna kategorija. Na tržištu se ne može prodati “opće dobro” pa od toga isplatiti plaće zaposlenicima. Zbog toga se prikuplja “Naknada za općekorisnu funkciju šuma” kojom se osigurava da Hrvatske šume imaju sredstva za rad na “općem dobru”. Na taj način se osigurava:

  • da fokusirajući se samo na ono čime na tržištu mogu ostvariti prihod nužan za financijski pozitivno poslovanje ne zaborave na to “opće dobro” (pa smo onda svi mi skupa u problemu),
  • da ostvarujući prihod isključivo na tržištu, a istovremeno radeći i za “opće dobro” ne budu “gubitaš” odnosno poduzeće koje ostvaruje gubitak koji njegov vlasnik (u ovom slučaju država odnosno “svi mi”) mora podmiriti iz svog džepa (u ovom slučaju iz državnog proračuna odnosno “našeg džepa”).

S druge strane ta naknada kao i drugi nameti opterećuje gospodarstvo i nužno je osigurati da se prikupljenim sredstvima raspolaže maksimalno racionalno, pa da se postepeno ista i ukine bez ugrožavanja javnog odnosno “općeg dobra.”

Naravno, takva “hibridna” priča otvara vrata upravo onome čega se grozimo kad se radi o državi i državnim poduzećima – nepotrebnom i sumnjivom trošenju, nemotiviranosti da se racionalizira poslovanje kako bi se ostvario bolji poslovni rezultat, “uhljebljivanju” po “babi i stričevima”. I to se i dogodilo. Da ne podsjećam na silne “afere” u kojima su se spominjale Hrvatske šume prenijet ću izvatke iz intervjua tada svježe imenovanog predsjednika uprave Ivana Pavelića koji je 13. veljače 2012. godine dao Večernjem listu:

Hrvatske su šume trgovačko društvo i kao takvo se mora ponašati tržišno, a šumarsku čast predstavljaju pojedinci iz branše svojim dobrim ili lošim radom, a na kraju i Šumarski fakultet, Komora… – tvrdi novi čelnik državnog mastodonta, koji je posljednjih godina najpoznatiji po aferama, od ilegalne sječe, protuzakonitih natječaja, monopolizma, netransparentnosti poslovanja, krivotvorenja diploma, crnih fondova, Fimi medije… Na sve to, uprava na odlasku na čelu s HSS-ovcem Darkom Vuletićem koncem 2011. potpisala je novi kolektivni ugovor sa sindikatima kojima se za svih 8900 radnika bod za izračun plaća povećava sa 2067 na 2155 kuna, terenski dodatak sa 100 na 170 kuna, a umjesto mjesečnog dodatka na plaću od 550 kuna, od ove godine dobivaju 4 kune po satu rada – čak i na plaćenom dopustu ili na prekvalifikaciji.

Večernji list dakle (a ne Pavelić) spominje “afere, ilegalnu sječu, protuzakonite natječaje, monopolizam, netransparentnost poslovanja, krivotvorenje diploma, crne fondove, Fimi mediju”. Ne zvuči to ni racionalno, ni odgovorno, ni stručno, ni nekorumpirano. Naprotiv. U Hrvatskim šumama se do 2011. godine izgleda nije baš dobro vodilo računa ni o “općem dobru”. Prema nekim on-line izvorima (jer je sama inventura objavljena u obliku tvrdo ukoričene knjige…) rezultati prve Nacionalne inventure šumskih resursa upućivali su da godišnje nestane oko 1,8 milijuna kubika drva odnosno po tadašnjoj tržišnoj vrijednosti između 360 i 500 milijuna kuna. Klasična hrvatska priča.

A “zgroženima” činjenicom o “otpuštanju 1.100” radnika koje je sprovela nova uprava s Pavelićem na čelu (kao što je i Božo Petrov koji je valjda mislio da bi nakon privatizacije Hrvatskih šuma privatni vlasnik zaposlio bar toliko novih radnika) posebno zanimljiv mogao bi biti nastavak istog intervjua:

Zato se, među ostalim, ide i na izmjenu Zakona o šumama do polovice godine, kaže Pavelić, koji će nakon upoznavanja prilika u direkciji ovih dana i na teren, gdje je čak 16 podružnica Šuma. Slijedi plan reorganizacije poslovanja i ušteda kako bi poduzeće bilo što profitabilnije i produktivnije. Studijom koju je naručila stara uprava, u HŠ-u je čak 3000 radnika višak. No, Pavelić u to ne vjeruje.
Očekujete li da ja sada unosim socijalne nemire i dijelim otkaze? Ako je to istina, onaj tko ih je zaposlio za to mora odgovarati, a ja, kao sadašnja uprava, unaprijed prihvaćam odgovornost za odluke koje ću ja donijeti – tvrdi. Jedna od njih bit će i prodaja drvnih sortimenata po komercijalnoj, a ne, kao i dosad, socijalnoj cijeni drvoprerađivačima, zbog koje je potražnja i 30% veća od realne proizvodnje, a dobivali su ga i teški gubitaši i neplatiše, čemu je nerijetko kumovala i politika. Nitko ne kaže da domaća drvna industrija ne mora imati određene beneficije i motiv za proizvodnju. No, drvo je burzovna roba, a licitacija najprimjereniji način njezine prodaje, što znači da treba stvoriti mjesta i za nove igrače na tržištu.

Dakle “studijom koju je naručila stara uprava, u HŠ-u je čak 3.000 radnika višak.” Kako bi onomad tih 3.000 ljudi nazvali današnji kritičari otpuštanja njih 1.100? 3.000 “uhljeba”? 3.000 “parazita”? 3.000 “onih koji pljačkaju naš novac”? 3.000 “onih zbog kojih na izborima ne možemo promijeniti ništa”? 3.000 “ovog”?

Na web-u se može naći informacija da su za “starih uprava” napravljene čak 3 studije (i to se sve plaćalo naravno) pri čemu je najblaža od njih nužnim smatrala otpuštanje 800 radnika.

I kako to da je gospodin šef sindikata koji je sad sasuo drvlje i kamenje po novoj upravi, i koja je navodno sve rezultate uspjela ostvariti samo otpuštanjem 1.200 radnika (brojke kojima se barata su različite), propustio primijetiti da je to manje od 3.000 koliko se u vrijeme stare uprave procjenjivalo viškom. I da je stara uprava (zbog “općepoznatog” završetka krize 2011. godine?!?) i to u godini s najmanjom dobiti u svom mandatu i uz najavljeno rezanje naknade za općekorisnu funkciju šuma, na kraju svog mandata ugovorila povećanje izdataka za zaposlene i time dodatno opteretila novu upravu. Zaboravilo se napomenuti da su oni koji su dobivali otkaze dobivali i otpremnine. Indirektno izračunato iz objavljenih poslovnih izvještaja prosječna bruto otpremnina otpuštenom radniku kretala se negdje oko 100 tisuća kuna.

A kako se samo nije sjetio da su upravo zahvaljujući poslovnim rezultatima Hrvatskih šuma ostvarenima u vrijeme “nove zle uprave” bile moguće odgode daljnjih restrukturiranja što nam je usprkos tome spočitavala Europska komisija.

No gospodin šef sindikata ponosno se, kao da smo još u socijalizmu, pohvalio ovih dana da su oni svoje stimulacije ipak naplatili sudskim putem pri čemu je to Hrvatske šume navodno koštalo oko 670.000 kuna u sudskim troškovima (same isplaćene stimulacije – oslanjajući se na izjavu da je isplaćeno po 350 kuna  za 6.000 zaposlenika – iznosile su oko 2,1 milijun kuna – za svaki mjesec za koji su isplaćene). No nije komentirao da su navodno u cilju nabijanja troškova Hrvatskim šumama (i zarade nekom pajdi odvjetniku) svaku tužbu podnosili pojedinačno (dakle 6.000 tužbi?)…

Možda bi se trebalo prisjetiti još jednog članka iz Večernjeg lista ovaj put od 13. srpnja 2011. godine u kojem stoji:

Za liberalizaciju tržišta šumskim resursima u nas su, doznajemo, trenutačno najzainteresiraniji Austrijanci, čijim bi se koncesijskim modelom u Hrvatskoj moglo zaraditi oko 300 milijuna kuna, tvrdi naš izvor u drvoprerađivačkoj industriji, plus oko 300 milijuna kuna, nakon što se konačno realizira studija o reorganizaciji poslovanja HŠ-a i zbrinjavanju viška od 3000 od ukupnih 9500 radnika, na koje ide čak 60 posto prihoda Šuma. Austrijanci s jednakim posječenim etatom raspolažu sa samo 3500 radnika, s time da 40 posto prihoda ostvaruju od nedrvnih aktivnosti, turizma i slično, dok Hrvatske šume ne znaju ni što bi s biomasom, odnosno šumskim ostacima, od kojih se iskoristi najviše 30 posto od raspoložive mase od 600.000 kubika te s potencijalom za još barem milijun kubika.

Dakle o čemu nam to priča gospodin šef sindikata? Zar svaki austrijski šumar vrijedi za 3 hrvatska? Zar u Austriji zapošljavaju divovske mrave ili pauke? A gospodin šef Mosta? Da li je znao da bi Austrijanci vjerojatno otpustili čak 6.000 radnika? Oko 5 puta više od onog što predbacuje aktualnoj upravi, a bavio se idejom privatizacije Hrvatskih šuma.

E sad… Da vidimo je li možda, nekim bizarnim slučajem, neki pojedinac u toj “zloj novoj upravi” možda zavrijedio svojih 2,3 milijuna kuna bonusa (odnosno cijela “zla uprava” svojih 5,5 milijuna)? I da li je “nama” nakon njihove vladavine možda ostalo nešto više para “u džepu” i nešto manje problema na leđima?

Pa, prema javno dostupnim podacima koje sam prikupio u par sati slika je baš zanimljiva (svi financijski izvještaji objavljeni su na portalu Hrvatskih šuma – ovdje i ovdje).

(Napominjem da sve zaključke donosim na temelju tih brojki i da nemam nikakve druge informacije o stanju naših šuma koje su možda spaljene, posječene i na trupcima se gradi neka nova Venecija dok se “zla uprava” zlokobno smije na lomači posljednjih preostalih grančica “općeg dobra”.)

Godina Ukupni prihodi Prihodi od prodaje Ostali prihodi Ukupni rashodi Dobit prije oporezivanja
2008 2.335.049.000 1.650.778.415 684.270.585 2.313.329.000 21.720.000
2009 2.219.312.000 1.507.774.036 711.537.964 2.198.429.000 20.883.000
2010 2.272.163.000 1.572.978.496 699.184.504 2.236.841.000 35.322.000
2011 2.378.126.000 1.736.036.712 642.089.288 2.368.337.000 9.789.000
2012 2.065.210.000 1.638.113.914 427.096.086 2.044.410.000 20.800.000
2013 2.119.516.000 1.736.325.570 383.190.430 2.017.379.000 102.137.000
2014 2.109.296.000 1.694.480.545 414.815.455 1.957.986.000 151.310.000
2015 2.082.732.000 1.674.364.676 408.367.324 1.849.547.000 233.185.000

Prvo kratko objašnjenje kolona u tablici:

  • Ukupni prihodi – svi prihodi koje je poduzeće ostvarilo
  • Prihodi od prodaje – prihodi koje je poduzeće ostvarilo “na tržištu” prodajom svojih proizvoda ili usluga
  • Ostali prihodi – svi ostali prihodi – najvećim dijelom ono što smo “mi” uplatili Hrvatskim šumama da brinu o našem “općem dobru”
  • Ukupni rashodi – svi rashodi koje je poduzeće ostvarilo, plaće, troškovi, vrijednost prodanih proizvoda i usluga…
  • Dobit prije oporezivanja – razlika između ukupnih prihoda i rashoda – svojevrsni “rezultat poslovanja” poduzeća

U tablici su crveno označeni iznosi koje nisam uspio pronaći pa sam za 2008. godinu “Ostale prihode” izračunao kao prosjek razdoblja 2009-2011, a za 2015. godinu kao prosjek razdoblja 2012-2014. Za oba retka iznos “Prihoda od prodaje” izračunat je kao razlika “Ukupnih prihoda” i “Ostalih prihoda”. Izvjesno je da se zbog toga pojavljuje određena “špekulacija”, ali ne u smislu ukupnog prihoda ni ukupnog rashoda, a time ni ostvarene dobiti nego samo toga koliko su Hrvatske šume tih godina uhvatile od nas, a koliko na tržištu.

Nadalje, razlog što sam u tablicu stavio dobit prije oporezivanja je što iznos poreza na dobit koji poduzeće plaća ne ovisi nužno uvijek o poslovanju tekuće godine nego i “nasljeđu” prethodnih godina, ovisi o promjenama propisa i svašta nešto pa je dobit prije oporezivanja bolja za ilustraciju trenda poslovnog rezultata.

Na kraju još napominjem da svi ovi iznosi pomalo variraju ovisno o izvoru odnosno tome koje se izvješće (za isto razdoblje) gleda obzirom da protekom vremena ponekad dođe do određenih ispravaka temeljem preporuka revizije i sl.

Elem… Nova uprava “koja želi opljačkati naših 5,5 milijuna kuna” upravlja poduzećem od 2012. godine. Godinu i dobit koji se odnose na razdoblje njihove “pljačkaške” vladavine pobojao sam zeleno.

Dakle, u 4 godine od 2008. do 2011. u vrijeme stare (šefu sindikata drage) uprave, Hrvatske šume ostvarile su ukupnu dobit od 87,7 milijuna kuna, odnosno ukupnu dobit nakon poreza od oko 59.1 milijun kuna. U istom razdoblju smo im na ime očuvanja našeg “općeg dobra” uplatili ukupno nekih 2.737,1 milijun kuna odnosno 2,74 milijarde kuna. Dakle, obzirom da je poduzeće državno i dobit “naša”, očuvanje tog “općeg dobra” koštalo nas je “neto” (ukupno kroz 4 godine) 2.677,9 milijuna kuna odnosno 2,68 milijardi kuna (uplaćena naknada umanjena za dobit nakon poreza). Da ne zaboravim, u posljednjem upitnom potezu ta stara uprava je umjesto otpuštanja između 800 i 3.000 radnika što su preporučivale studije koje su oni sami naručili potpisala sa sindikatom novi kolektivni ugovor koji je radnicima osigurao izdašnije naknade.

U naredne pak 4 godine od 2012. do 2015. u vrijeme (šefu sindikata omražene) uprave “koja želi opljačkati naših 5,5 milijuna kuna”, Hrvatske šume ostvarile su ukupnu dobit od 507,4 milijuna kuna, odnosno ukupnu dobit nakon poreza od oko 383,8 milijuna kuna (324,7 milijun kuna više nego stara uprava, odnosno oko 6 puta veću dobit) . U istom razdoblju smo im na ime očuvanja našeg “općeg dobra” uplatili nekih 1.633,5 milijuna kuna odnosno 1,63 milijarde kuna (1,11 milijardi kuna manje ili samo 60% onoga što nas je oderalo u vrijeme stare uprave). I opet, obzirom da je poduzeće državno i dobit “naša”, očuvanje tog “općeg dobra” koštalo nas je “neto” (ukupno kroz 4 godine) 1.249,6 milijuna kuna odnosno 1,25 milijardi kuna.

To znači da nas je briga za “opće dobro” koštala čak 1,43 milijarde kuna manje nego u vrijeme stare uprave odnosno samo 47% cifre koja je iz “našeg džepa” iscurila kroz jednako dugo razdoblje pod vlašću stare uprave.

Dakle uprava “koja želi opljačkati naših 5,5 milijuna kuna” uspjela nam je kad se podvuče crta kroz 4 godine u odnosu na svoje prethodnike ugrubo uštediti 1,43 milijarde kuna. I ne samo to, nego je sudeći po trendu rasta dobiti uspjela stvoriti preduvjete da se i bez daljnje racionalizacije troškova dodatno smanji naknada za općekorisnu funkciju šuma (iako se ne bih tome nadao obzirom da je država počela tu dobit vraćati u proračun – čime se taj novac, jel’, ehm… “vraća nama”). E, pa te ljude se eto zove pljačkašima.

Probat ću ove milijarde i milijune malo svesti na neke lakše razumljive brojke:

  • Zamislimo da je naš stari upravitelj zgrade za njeno redovno održavanje iz pričuve uzimao 10.000 kuna godišnje. Kako je i uobičajeno upravitelj zgrade nam je naplatio i određenu naknadu za svoje usluge upravljanja.
  • Zamislimo onda da je naš predstavnik stanara dogovorio posao s novim upraviteljem zgrade za malo manju naknadu za upravljanje od one koju je plaćao prethodnom upravitelju.
  • Na kraju godine novi upravitelj nam kaže da je za redovno održavanje zgrade iz pričuve potrošio samo 4.700 kuna, odnosno 5.300 kuna manje nego stari upravitelj.
  • Na temelju prethodnog dogovora s predstavnikom stanara novi upravitelj na sastanku traži isplatu svog zarađenog bonusa od 21 kune.
  • Neki od stanara istrče na ulicu i počnu urlati “Ovo su ljudi koji žele opljačkati našu 21 kunu!!!!”.

Čini se apsurdno? Ajmo još malo pročačkati.

Stara “dobra uprava” imala je 5 članova. Nova “zla uprava” koja je nam je uštedila 1,43 milijarde kuna u odnosu na staru ima samo 3 člana.

Kad se 5,5 milijuna kuna podijeli na 2 čovjeka i 4 godine dobije se mjesečni iznos od 57.300 Kn. Ugrubo, uz zagrebački prirez to daje neto plaću od nekih 24.600 Kn. Nemam pojma koliku plaću može imati član uprave Hrvatskih šuma, ali ne čini mi se nemoguće. Čak i da sama plaća nije bila tolika sigurno uz druge troškove i privilegije (automobil, mobiteli, računala, prehrana, dnevnice, korištenje drugih resursa poduzeća) nije nemoguće da je ukupni mjesečni trošak poduzeća za jednog člana uprave dosegao 57.300 Kn mjesečno. Što to znači?

Pa ugrubo, bonus od 5,5 milijuna kuna tročlanoj upravi praktički je kompletno pokriven uštedom ostvarenom pukim smanjenjem uprave s 5 na 3 člana kroz četverogodišnje razdoblje. A još nam je ta trojka u odnosu na prethodnu petorku potrošila 1,43 milijarde kuna manje.

Da vidimo onda još samo je li ispravna dijagnoza našeg političara psihijatra koji veli (bar kako prenose naši uvijek vjerodostojni mediji):

Jednostavno je sramotno da u Republici Hrvatskoj na čelu državne tvrtke direktor dobije višemilijunski bonus jer je otpustio 1.100 radnika i uspio prodati nešto sirovina bez jasne strategije.

Prosječna neto plaća u Hrvatskim šumama iznosi nekih 6.000 kuna. Uz najveći (zagrebački) prirez to je nekih 10.172,96 kuna. Zaokružimo to zbog jednostavnosti na 11.000 kuna ukupnog (bruto 2) troška plaće za poduzeće. 11.000 Kn x 1.100 radnika x 12 mjeseci x 4 godine = 580,8 milijuna kuna. Pa kako sad to? Do ukupnog iznosa uštede nedostaje nam čak 849,2 milijuna kuna. I to da su baš svi otpušteni početkom 2012. godine, a nisu. Pa kolika im je bila naknada za gablec? Je li možda Božo gledao samo naraslu dobit, a ne i smanjenje prihoda od “nameta” za šume? Tko zna…

A možda je razlika u “prodaji nešto sirovina bez jasne strategije”? Uspoređujući ukupne “Prihode od prodaje” vidi se da je u razdoblju od 2008. do 2011. godine ostvaren “tržišni prihod” od 6,47 milijardi kuna. Nova uprava je u razdoblju od 2012. do 2015. godine ostvarila “tržišni prihod” od 6,74 milijardi kuna. Razlika je dakle oko 270 milijuna kuna više zarađenih “bez jasne strategije”. Fali nam još 579,2 milijuna kuna do istinitosti Božine izjave.

Možda se čovjek samo zbunio? Ili se tu izjavu ne može uzeti ozbiljno jer nije ovjerena kod javnog bilježnika? Ne… čekaj… možda ne treba ozbiljno uzimati samo one koje jesu ovjerene kod javnog bilježnika? A možda je samo vrućina…

A možda je ipak ta nesretna uprava uštedjela oko 580 milijuna kuna racionalnim uštedama i odgovornim upravljanjem?

Da li je nekog to još uvijek uopće briga? Pojma nemam. Ja sam za svaki slučaj provjerio i da nije ta uprava “koja želi opljačkati naših 5,5 milijuna kuna” rasprodala silno bogatstvo poduzeća Hrvatske šume akumulirano do 2011. godine. E pa izgleda da nije. U odnosu na kraj 2011. godine ukupna vrijednost dugotrajne i kratkotrajne imovine Hrvatskih šuma na kraju 2015. godine veća je za 159,8 milijuna kuna. A u odnosu na kraj 2011. godine ukupan iznos dugoročnih i kratkoročnih obveza Hrvatskih šuma na kraju 2015. godine smanjen je za 25,4 milijuna kuna. I tu su nam dakle “zlikovci” podebljali džep za nekih 185,2 milijuna kuna.

Još jedan detalj zbog kojeg nije nikako lijepo te ljude nazivati lopovima je i sljedeći:

  • 2011. godine održavanje našeg šumskog “općeg dobra” koštalo nas je “naših” cca 640 milijuna kuna,
  • nova uprava je uz pozitivne pomake svake godine upravljanja dovela do toga da nas je u 2015 godini održavanje tog “općeg dobra” koštalo cca 222 milijuna kuna, a na kraju 2015. godine je broj zaposlenih čak povećan u odnosu na kraj 2014. godine (netko je i dobio posao),
  • nastavkom tog trenda (iako je stvarno nemoguće to tako jednostavno prognozirati) ispalo bi da bi od firme koju smo do prije par godina opako “pumpali” našim novcem 2018. godine umjesto da joj damo novac mogli “ubrati” iznos od nekih 90 milijuna kuna (a strateško dobro je ostalo naše!),
  • time bi praktički od kraja sljedeće godine u potpunosti bila ukinuta potreba za “parafiskalnim” nametom naknade za općekorisnu funkciju šuma – naravno ako nam političari to dopuste vidjeti – naime od 2015. godine ta se naknada uplaćuje Ministarstvu poljoprivrede, a ne Hrvatskim šumama pa će biti mrvicu teže povezati stvari – taman toliko da nam pare opet “kidnu” iz džepa, ali ako se to dogodi – ne zahvaljujući aktualnoj upravi Hrvatskih šuma nego zahvaljujući našim proračunskim mađioničarima.

I da… koliko sam uspio na brzinu iščitati izvještaje – to nije sve! Poslovni rezultati Hrvatskih šuma bili bi još i bolji da u razdoblju od 2012. do 2015. nisu morala biti otpisana nenaplativa potraživanja od kupaca prenesena iz razdoblja stare uprave.

I što sad? Čini se da su ti ljudi ipak dobro radili svoj posao, uštedili nam ogroman novac u odnosu na svoje prethodnike i postavili odličan trend kojim bi nam se uskoro umjesto redovnog pražnjenja džepovi čudom počeli puniti. I sve bez otpuštanja 3.000 radnika ili privatizacije strateškog dobra i onda tko zna čega.

A što smo mi napravili? Digli halabuku oko iznosa nagrade za njihov rezultat koja je kikiriki u odnosu na ostvareno smanjenje troškova? Nagrade koja je bila uvjetovana rezultatom, a ne neka “zdrpi i briši” kombinacija? I nazvali smo ljude pljačkašima? Ne, zaboravio sam, nije samo to. Naš specijalist psihijatar pohvalio se da ćemo na sudu osporavati njihovo pravo na bonus! Svi izgledi su da ćemo i nakon toga ljudima morati platiti to što su zaradili ili dio toga, ali još i sudske troškove, ako su ugovori imalo suvislo složeni. Tko će odgovarati za troškove tog (vjerojatno) uzaludnog i užasno štetnog sudskog postupka? Ma koga briga i za troškove i za štetu… E da, bar neka korist! Obnovili smo materiju oko pojma “rodijačkog kapitalizma”. Primjer je doduše mogao biti malo sretniji, ali kad čovjek voli predavati…

OK, dobro, slažem se… Ne funkcioniraju u okviru slobodnog nego visoko reguliranog tržišta. Pa što s tim? Rekli smo da ne želimo prodati strateško dobro. Čemu onda mrmljati da nisu na slobodnom tržištu kad uopće ne želimo tu opciju i uspoređujemo je s izdajom? Nije valjda da mi kao vlasnici državnog poduzeća nemamo pravo stimulirati rezultate menadžera da odgovorno, racionalno, s planom i pažnjom upravljaju našom imovinom. Bez te stimulacije imat ćemo i dalje problematične i politički ovisne uprave podložne korupciji, “uhljebljivanju” i koječemu, a strane firme kojima upravljaju dobro stimulirani menadžeri (jer privatni vlasnici eto “smiju” bogovski nagraditi dobre poslovne rezultate) preuzimat će malo po malo iz godine u godinu naša loše upravljana strateška dobra.

I da ne bi bilo zabune – nisu oni državni službenici. Oni su menadžeri koji su se “uspješno dokazali u poslovnom svijetu i odlično se materijalno osigurali” prije preuzimanja odgovornosti. I za razliku od nekih kvalificiranih za vođenje ove države gotovo istom rečenicom, a koji se ipak baš i nisu najbolje snašli (pa su nam “otprdili” godina dana, mjeseci i mjeseci troška plaće Sabora koji baš i nije puno radio, kurikularna reforma, milijuni EUR-a nepovučenih iz EU fondova,  Končar…)… izgleda mi da su “pljačkaši” puno korektnije odradili svoj posao… Pa opet eto… oni koji su s “tim koji se nije snašao” bili spremni do parlamentarne smrti braniti onu očajnu vladu, sad nagradu za ostvareni rezultat ovih drugih nazivaju “sramotom”.

A onda je tu još ta priča o kršenju Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava… Moguće je da nadzorni odbor društva odnosno tadašnji ministar Jakovina (a bio je to dužan) nije uskladio ugovore uprave s tom odlukom vlade. Učinak tog brljavljenja bi koliko mi se čini mogao biti:

  • da se predsjedniku uprave (kojem bi se prema izvornom ugovoru trebalo isplatiti 2,3 milijuna kuna) mora isplatiti sve jer pogreška nije njegova krivica,
  • da se predsjedniku uprave mora isplatiti oko 1,37 milijuna kuna (3 maksimalne pojedinačne stimulacije za svaku godinu + maksimalna stimulacija za ostvarenje plana kroz 3 godine),
  • da se predsjedniku uprave mora isplatiti oko 1,04 milijuna kuna (3 maksimalne pojedinačne stimulacije za svaku godinu),
  • da se predsjedniku uprave ne mora isplatiti ništa jer… zato, ‘ko te šiša!

U čemu je tragedija situacije? Ponajprije model nagrađivanja u toj prekršenoj vladinoj odluci koji je model nagrađivanja uhljeba. Dakle, prema toj prekršenoj odluci, dovoljno za ostvariti pravo na stimulaciju je je ostvariti plan – odnosno nije nužno ostvariti dobit. To znači da je i u gubitašu koji nije ostvario dobit moguće isplatiti maksimalnu stimulaciju upravi – kojom se još više produbljuje gubitak. A iznos stimulacije u odluci nije vezan uz rezultat poduzeća – ovisi o samo o visini prosječne plaće u poduzeću, dakle možda bi mogao potpuno legalno doseći i tih 2,3 milijuna kuna ako je ta prosječna plaća dovoljno visoka.

S druge strane, za naše prilike upravo “revolucionarni” model vezivanja nagrade upravi državnog poduzeća za ostvareni poslovni rezultat ostat će potkopan tom odlukom za uhljebe u situaciji u kojoj je (po mojoj procjeni) svaka kuna nagrade zaslužena jer je provođen i plan restrukturiranja i ostvarena dobit te time državi ostvarena dojmljiva ušteda.

Još žalosnije je da Jakovina koji je “usrao motku” – ali ne na naš tradicionalan način tj. političkim imenovanjem uprave koja nas u tišini pljačka (naprotiv – ovi izgleda rade što mogu da pljačku zaustave), nego time što nije brinuo o svom poslu odnosno usklađivanju ugovora s odlukama vlade… ispričavam se, meni je ovo sljedeće na rubu pameti… zbog rezultata poduzeća iznad svih očekivanja – od uprave koja je te rezultate omogućila traži da budu “profesionalci” i odustanu od ugovorene naknade za svoje rezultate…

Ljude koji ostvaruju te rezultate će se u javnosti tako i dalje nazivati “pljačkašima”, dok “uhljebi” i dalje mirno spavaju. Neki možda i na poslu.

Što je tu je… Možda sam ipak ja taj koji je nešto pogrešno shvatio. Možda ispliva neka nova informacija. Ali nekako mi se čini da bi posljedica mogla biti da se ponovo za koju godinu svi kao pura dreku čudimo neprofitabilnosti državnih poduzeća. I tome kako nismo u stanju dovesti stručni menadžment da njima upravlja. Čak najviše bi se mogao čuditi gospodin šef sindikata kad mu dvije godine nakon privatizacije šuma (njemački?) šef uruči otkaz, zajedno sa 3.000 otkaza njegovom sindikalnom članstvu. Skoro isto kako se nečem sličnom svojedobno čudila ekipa u Hrvatskom telekomu.

I onda… Jeste pogodili di su partizani? Pa tu su! S nama i ustašama zajedno u bunaru. Sva sreća, ako se u tom bunaru prepadnemo mraka ili nas uhvati klaustrofobija, uz sve naše stare pacijente ipak je sad s nama i jedan dr. med. specijalist psihijatrije.

P.S.

Ako je ova ekipa u upravi Hrvatskih šuma stvarno ostvarila rezultat koji sam iščitao iz objavljenih financija, morala je imati jak želudac i debelu kožu jer se ništa od toga nije promijenilo bez grčevitog otpora ekipe koja je prije njih posrkala 1,43 milijarde “naših” kuna. I ovo sad mogao bi biti dio tog otpora. A da “boli po cijelom tijelu” pokazuje i šamaranje koje stiže ne samo iz tabora političkih protivnika nego i iz redova SDP-a.

Pri tome je očito da ni Milanović, sudeći po tome što ga nigdje nema, ili nema pojma o ostvarenoj uštedi u poslovanju Hrvatskih šuma (jer bi svaka iole suvisla PR mašina ovo već pretvorila u pobjedu), ili drži jezik za zubima jer zna da će kao i dosad “uhljebi” prevagnuti ove izbore. A uvođenje reda nije nešto što “uhljeb” želi čuti, bez obzira na stranačku pripadnost.

Ipak očito postoji mogućnost da su Paveliću i ekipi i želudac i koža dovoljno dobri i za ovu situaciju – samo još jednu u nizu. Ako je tako možda jedan opaki “parafiskalni namet” krepa već iduće godine pa nam spuste štrik prije nego nam netko ubaci bombu u ovaj naš bunar.

P.S. 2

Evo se izgleda oglasio i Milanović. Nema mi više smisla detaljnije komentirati, ali prenijet ću ovo:

…a Upravi Hrvatskih šuma i on je poručio da bi trebali odustati od bonusa: ‘Ako prihvate te bonuse, smijenit će ih. Zato pozivam dečke – odustanite od toga’.

Da sam ja na njihovom mjestu tek sad ne bih odustao. I nakon završetka priče s bonusom, bez obzira kako završila, bih dao otkaz.

Jer Zoka im je zapravo upravo rekao “Čuvajte fotelju! Nije bitna nagrada za rezultat! Bitna je fotelja!”.

A znamo da bi svakom iole “sposobnom” foteljašu u firmi s godišnjim prihodom većim od 2 milijarde kuna “usmjeravanje” mizernih 5 milijuna kuna u vlastiti džep trebalo bi biti dječja igra. Kud su baš navalili na te bonuse…

Oglasi

2 thoughts on “Di su partizani?

  1. Pingback: Po šumama i gorama… | Izlaz za nuždu

  2. Pingback: Epilog… iliti na kraju mojeg šumskog puta | Izlaz za nuždu

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: