Predstečajna “Zona sumraka”

Dosta se prašine u posljednje vrijeme podiglo oko ministra Linića.

Njegovi fiskalni prašinari, udarne snage na terenu što nastupom i sastavom podsjećaju na francusku Legiju stranaca (bar ako je za vjerovati medijskim napisima), već tjednima haraju hrvatskom obalom. O obračunu sa svakojakim sumnjivcima koji narodu preko svojih pultova i šankova dilaju žemlje, pizze, bureke, osvježavajuće napitke, kuglice sladoleda i pokoji paradajz ispredene su s jedne strane prave legende u kojima domišljati komandosi Legije otkrivaju i razvaljuju protu-državna gnijezda ugostiteljskih sjecikesa, spašavajući pritom neizgrađene vrtiće, škole i bolnice. S druge strane spjevane su srcedrapateljne tragedije o strašnim nepravdama koje su beskrupulozni žandari nanijeli marljivim i poštenim krčmarima zbog samo jedne nefiskalizirane čašice vode kojom su baš tog trena krenuli pojiti kakvu djevu što je od ljetne vreline izgubila svijest. Da se nekako dotakne i onog (nažalost sve većeg) dijela građanstva kojem se pogled razbistri (i malo zacakli) još samo kad se govori o koeficijentima, hendikepima i sličnom, Porezna uprava rezultate svakog kola u sažetom statističkom obliku objavljuje na svom webu. Sve u svemu, pravi pravcati cirkus kakvom se još uvijek od srca vesele i mediji i široke narodne mase, i u kojem je najslađe što svatko može zauzeti stranu i raspaliti do mile volje. Zna se, ako već nema kruha neka je barem što više igara!

Što ti bi Slavko?

A onda, kao da je želio ministru znanosti pokazati tko je glavni šoumen ove vlade (a borba za tu titulu bila je upravo krvava), pravu malu medijsku oluju podigao je i sam ministar financija. U pravedničkom bijesu na sve one koji podrivaju financije i pravnu sigurnost ove naše države sasuo je drvlje i kamenje ni manje ni više nego na jednog suca Trgovačkog suda. Opa!

Mnogi su vjerojatno pomislili ili čak uzviknuli “Ajmooo Slavkoooo!”. Ne bez razloga, jer za sve ono ružno što nam se nakon rata izdogađalo od devedesete naovamo itekakvu odgovornost snosi naše pravosuđe. Da su hrvatski suci savjesno i dosljedno ispunjavali svoje ustavno pravo (pa i obvezu) da nadziru i preispituju postupanje zakonodavne i izvršne vlasti, da su pokušali svojim stručnim i konstruktivnim mišljenjem doprinijeti poboljšanju nespretno, ishitreno, loše ili čak zlonamjerno kreirane zakonske regulative umjesto što su se u tom glibu i sami zalijepili, da su osim o formalnom pravu više brinuli i o stvarnoj pravednosti – vjerojatno ne bismo danas bili u toliko lošoj situaciji. A dopuštanjem da se i u njihove redove duboko uvuku brendirana državna neučinkovitost i dugi kraci koruptivne hobotnice dopustili su neoprostivo siromašenje građana i države koji su im (jednako kao i zakonodavnoj i izvršnoj vlasti) bili povjereni na brigu.

Tako sam i ja u prvi mah ogorčenost ministra Linića doživio kao izraz frustracije čovjeka koji baš od strane tog i takvog pravosuđa doživljava novi pokušaj sabotaže svoje borbe s (pre)teškim stanjem državnih financija i gospodarstva te sveprisutnim kriminalom, već toliko ukorijenjenim u društvu da ga društvo više ni ne prepoznaje.

No takav je dojam pomalo neočekivano u pitanje prvi doveo sam ministar i to rafalima neprofesionalnih, nepotrebno osobnih, a da se ne radi o javnoj osobi s imunitetom za izrečenu riječ vjerojatno i kažnjivih kvalifikacija prozvanoga suca – sve poduprto ispraznim floskulama o pravnoj sigurnosti, o tisućama ugroženih radnih mjesta i koječemu drugom osim o problemu o kojem je riječ. A kad je potom, i to nakon odmjerenog priopćenja suca, poduprtog jednostavnim i provjerljivim činjenicama (pa čak pomalo i samokritički intoniranog, ali ne zbog odluke na koju se zapjenio naš ministar), uslijedilo još jedno neutemeljeno blebetanje o nekom navodnom pokušaju kriminaliziranja izvršne i zakonodavne vlasti – ostao sam iskreno (ono fakat) zbunjen. Otkad je provjera ustavnosti zakona kriminaliziranje bilo čega? Pa nije prvi put (vjerojatno čak ni prvi put taj tjedan) da se neki propis upućuje na ocjenu ustavnosti. Štoviše, kratkom provjerom utvrdio sam da je konkretni zakon već više puta prijavljivan Ustavnom sudu.

Pa što je to onda čvrstu psihu našeg glavnog državnog financijaša dovelo u stanje akutne dekompenzacije? Našeg “čeličnog Slavka”, čovjeka kojeg zbog njegove “beskompromisne” borbe protiv zlih utajivača poreza i doprinosa cijene široke narodne mase (a time automatski i čitanosti gladni mediji). Čovjeka pred kojim drhte kumice na placu i svaka lipa viška u blagajni obiteljske slastičarnice. Moja radoznalost je iznenada porasla. Što to muti taj sudac Kolakušić?

Dragi čitatelju ili čitateljice, ovdje slijedi moje prvo (ali ne i posljednje upozorenje) da se mnogo lakše spava bez svijesti da uopće postoji, a kamoli spoznaje kako se u praksi primjenjuje postupak bezazleno prozvan “predstečajna nagodba”. Smatrajte se upozorenima, jer neću preuzeti odgovornost ni za duševne boli, ni za post-traumatski stresni poremećaj, ni za osjećaj izgubljenosti, bespomoćnosti ili troškove putovanja i ishođenja kanadske vize. Dalje čitate samo i isključivo na vlastitu odgovornost. Budite mi zahvalni, jer mene nitko nije upozorio kako je strašan sadržaj elektroničke Pandorine kutije javno objavljenih spisa o postupcima predstečajne nagodbe.

Ukoliko vas kao odgovornog građanina zanima što je to potaklo suca Kolakušića na akciju, ali ipak bez svih krvavih detalja na slikama mjesta zločina u CSI stilu, tada vas upućujem na sam zahtjev za ocjenu ustavnosti koji je imenovani sudac podnio Ustavnom sudu.

Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi

O Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, NN 144/12, NN 81/13, pročišćeni tekst, u daljem tekstu “ZFPPN” ili “ZFPN”, kako mi se potrefi) nisam od njegovog donošenja baš previše razmišljao. U jednom brzom čitanju krajem prošle godine uočio sam nekoliko čudnovatih odredbi koje bi u praksi mogle biti zloupotrijebljene i koje poduzetnike stavljaju u neravnopravan položaj. A regulativom predstečajne nagodbe nisam se uopće zamarao ponajprije zato što je taj dio zakona trebao biti onaj njegov dobri i društveno korisni dio, koji će presjeći ili barem dobrano zasjeći gordijski čvor stečajnih pat pozicija.

Za ilustraciju što smatram čudnovatim, jedna od odredbi (koja se ne tiče predstečaja) je naknada kojom se dužnika za svaku dospjelu obvezu (po ugovoru ili računu), a bez obzira na njen iznos, odmah po dospijeću tereti s fiksnih 300 Kn (odnosno sad 40 EUR). Dužni ste 100 Kn i kasnite 1 dan? Dužni ste još 300 Kn. Dužni ste 1.000.000 Kn i kasnite jedan dan? Dužni ste još 300 Kn. I zamislite sad da zbog 1.000.000 Kn koje ne možete naplatiti iz mjeseca u mjesec kasnite s plaćanjem 10 malih računa po 100 Kn. Svaki mjesec, za svaki novi snopić mjesečnih računa sveukupnog iznosa 1.000 Kn s kojim malo zakasnite, ova odredba vas kažnjava s 3.000 Kn takve “svima istom mjerom” naknade. 3 puta više od iznosa vašeg duga. A vašeg milijunskog dužnika ta je naknada samo jednokratno opteretila (jer je milijunčić eto dospio samo jednom…) pa vam sad duguje 1.000.300 Kn. Pravi biser promišljanja i pravednosti.

No pustimo sad tričarije i vratimo se na središnju temu. Evo jednog dijela teksta iz priopćenja suca Kolakušića vezano uz njegovu odluku da ZFPPN pošalje na sistematski pregled Ustavnom sudu…

“Ocjenu Ustavnosti pojedinog Zakona potrebno je promatrati kroz oblike njegove primjene u konkretnim sudskim predmetima, te njegovu refleksiju na prava građana i pravnih osoba. Temeljem osobnog iskustva predviđao sam određene negativne posljedice tog Zakona, ali razmjere zloupotrebe tog Zakona uistinu je bilo teško predvidjeti, te su isti uočeni tek u radu na predmetima, slijedom čega nisam mogao ranije utvrditi neustavnost odredbi Zakona, niti podnijeti Zahtjev za ocjenu ustavnosti.

Osobno želim vjerovati u dobre namjere prilikom donošenja zakona, te želim istaknuti da sam podržavao početnu ideju predstečajnih nagodbi, međutim primjena tog Zakona prema mojoj ocjeni dovela je do povreda Ustava RH i ostalih Zakona RH.”

Kad sudac koji se u svom poslu bavi i stečajevima (koji su možda najbolja slika opsega i posljedica gospodarskog i političkog kriminala u nas) kaže da je predviđao određene negativne posljedice, ali da je razmjere zloupotrebe zakona uočene u radu na predmetima bilo nemoguće predvidjeti malo čovjeka zazebe. Nadao sam se (i nastojao se ohrabriti) da su takvi zakoni i takva vremena prošla. A kad isti sudac kaže i da osobno želi vjerovati u dobre namjere prilikom donošenja zakona neka knedla mi je zapela u grlu. Znam da je to mogla biti samo igra riječima, manipulacija kojom se diskvalificira zakonodavnu vlast i predlagatelje zakona. Ali nakon drugog čitanja izjave, trećeg čitanja… Pa što se to događa?

FINA “rulz”

Nisam baš znao otkud krenuti, ali shvatio sam da na web stranicama FINA-e postoji javno objavljena sva dokumentacija svih predstečajnih postupaka. Međutim, prva stvar na koju sam naletio na tim stranicama bilo je priopćenje same FINA-e u kojem poriče dio priopćenja suca Kolakušića. Sudac je naime u svom priopćenju u taksativnom navođenju proceduralnih problema u postupku za Dalekovod naveo i sljedeće:

“Nadalje, potrebno je istaknuti kako do današnjeg dana u sudski spis predmeta nije dostavljen spis predmeta koji se vodio pred Financijskom agencijom, odnosno FINA nije postupila po rješenju Suda kojim je pozvana da isto učini.”

FINA odgovara:

“Izjava suca Kolakušića da Fina nije postupila po rješenju suda kojim je pozvana da dostavi spis predmeta u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom Dalekovod d.d., koja je dana 23. srpnja poslana u priopćenju svim medijima, nije točna.

Dužnik je sudu, uz prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe, 26. travnja 2013. godine dostavio svu dokumentaciju iz spisa koju je bio dužan po Zakonu dostaviti u papirnom obliku, a koju je dužniku iz spisa predala Fina. Cijeli spis iz postupka pred Finom u svako je doba dostupan sudu i svim drugim zainteresiranim osobama, bez ograničenja, u elektroničkom obliku, na Fininoj internetskoj stranici.

Nadalje, po primitku navedenog rješenja, Fina je telefonskim putem kontaktirala suca Kolakušića, te je njegovu zapisničarku obavijestila da se cijeli spis u elektroničkom obliku nalazi na javnoj objavi na Fininoj internetskoj stranici, a ako je potrebno i fizički dostaviti dokumentaciju koja je u spisu preostala nakon što je dužniku predana dokumentacija iz odredbe čl. 66. st. 3. Zakona, da će Fina to učiniti odmah po traženju suda. O navedenome je sud obaviješten i pisanim dopisom upućenim od strane nagodbenog vijeća.

Fina provodi postupke predstečajnih nagodbi u skladu sa Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.”

U tom trenutku nisam baš mogao pouzdano zaključiti tko govori istinu. Bilo mi je malo čudno što je iz priopćenja suca jasno da je dokumentaciju od FINA-e tražio nakon 26. travnja (kad ju je navodno sudu predao klijent), a FINA se poziva na taj datum. Bilo mi je nebulozno što FINA odbija zahtjev suca i u načelu poručuje da si ako hoće “downloada” dokumentaciju s interneta. Pomalo čudan put preuzimanja dokumentacije za postupanje u sudskim postupcima, ali možda je to sve dio modernizacije državne uprave? I još čudnije, zar riječi “koja je u spisu preostala” zapravo znače da FINA više nema najveći dio izvorne dokumentacije temeljem koje je vođen cijeli postupak? Hm. Ono što međutim u tom trenutku nikako nisam mogao pretpostaviti jest to da je ključna tek poruka posljednje rečenice priopćenja FINA-e. “Fina provodi postupke predstečajnih nagodbi u skladu sa Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.”

Čovjek bi možda pomislio da se ovom rečenicom samo naglašava kako se FINA pridržava zakona. Proučavanjem dokumentacije u postupcima predstečajne nagodbe shvatio sam da je to i krnja i sporedna poruka. Naime, FINA i drugostupanjska tijela Ministarstva financija u ovim se postupcima pridržavaju SAMO Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (i isključivo po njemu i postupaju). Rješenja nagodbenih vijeća (FINA) i drugostupanjskih tijela (Ministarstvo financija) navode tek članke i stavke ZFPPN-a. Za ostale zakone nemaju vremena niti ih je previše briga. Nisu oni suci da je to njihov posao… No čak i da je taj zakon potpuno savršen to ne bi bilo u redu. Vidjet ćemo koliko je uistinu, ali samo za neke, “savršen”.

Poruka sucu Kolakušiću bila je zapravo: “Prema ZFPPN-u FINA je ta koja provodi postupke i donosi odluke i “pravorijek”. Vama je, suče Kolakušić, namijenjena uloga da ovjerite ono što je FINA riješila. Kao javni bilježnik. Ne zamarajući se sadržajem.”

O tome je dakle govorio sudac kad je u svom priopćenju rekao:

“Izjava hrvatskog političara, jučer objavljena u medijima, da je u ranijem tijeku postupka pred Financijskom agencijom pribavljeno 15.000 stranica spisa, a da sam ja kao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, samo trebao donijeti rješenje kojim potvrđujem predstečajnu nagodbu, vjerojatno najbolje govori o suspektnoj ustavnosti Zakona koji hrvatskim sucima oduzima pravo da budu suci i primjenjuju propise Republike Hrvatske, po principu ‘vidim, a ne smijem vidjeti’.”

Dakle, ne samo da tu konstataciju suca FINA ne demantira nego je otvoreno potvrđuje. Trgovački sud trebao bi ovdje biti samo “smokvin list” odluka koje stvarno donosi FINA. A ako ste pomislili da to možda i nije istina povest ću vas na put kroz odredbe i primjenu ovog bisera hrvatskog zakonodavstva. Evo nekih odredbi trenutno važeće verzije ZFPPN-a, treće u tek 9 mjeseci primjene.

Članak 21.

Predstečajna nagodba smatra se sklopljenom ako na nju dobrovoljno pristanu dužnik i vjerovnici čije tražbine čine potrebnu većinu iz članka 63. stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 26.

(1) Postupak predstečajne nagodbe i skraćeni postupak predstečajne nagodbe provodi se u regionalnim centrima Financijske agencije, čija se mjesna nadležnost utvrđuje prema sjedištu dužnika.

Članak 63.

(1) Vjerovnici se, u svrhu odlučivanja o planu financijskog restrukturiranja, dijele na tri grupe od kojih jednu čine tijela javne uprave i trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu, drugu financijske institucije, a treću ostali vjerovnici.

(2) Plan financijskog restrukturiranja smatra se prihvaćenim ako za njega glasuju vjerovnici čije tražbine prelaze polovinu vrijednosti utvrđenih tražbina za svaku grupu vjerovnika, ili ako za njega glasuju vjerovnici čije tražbine prelaze 2/3 vrijednosti svih utvrđenih tražbina.

Članak 66.

(9) Sud će rješenjem odobriti sklapanje predstečajne nagodbe ako su na ročištu za sklapanje predstečajne nagodbe svoj pristanak dali dužnik i vjerovnici čije tražbine čine potrebnu većinu iz članka 63. ovoga Zakona, te ako utvrdi, da je sadržaj predložene nagodbe u skladu s općim pravilima o sudskoj nagodbi, te da je njezin sadržaj u bitnim sastojcima odgovarajući prihvaćenom planu financijskog i operativnog restrukturiranja dužnika.

Prema navedenom, jasno je da se od suda očekuje da samo odobri sklapanje predstečajne nagodbe ukoliko su u postupku vođenom od strane tijela FINA-e dužnik i vjerovnici čije tražbine čine 2/3 ukupnih tražbina prihvatili nagodbu odnosno plan restrukturiranja.

Čak i da nikad niste vidjeli kako u praksi izgleda umjetno pumpanje tražbina povezanih društava čime uz blagoslov FINA-e i Ministarstva financija dužnik od vjerovnika doslovno otima pravo glasa u postupku, čak i da niste vidjeli kako se u praksi “spašava” poduzeće s nekoliko zaposlenih ili čak bez zaposlenih, a istovremeno osporavaju tražbine za otpremnine stotina otpuštenih zaposlenika tog istog poduzeća, čak i da niste vidjeli da se sve to događa i u slučajevima imovinski snažnih dužnika gdje bi stečajem vjerovnici bili pravednije namireni, pa je nametnuta predstečajna nagodba upitno zakonita (članak 20. stavak 2. ZFPPN-a), čak i da niste vidjeli kako u nekim postupcima banke s razmjerno manjim potraživanjima u odnosu na druge vjerovnike koriste zakonske pogodnosti da svoje loše kredite pretvore u dobre na račun državne blagajne… dakle, čak i da sve to nikad niste vidjeli nego da ste samo pažljivo pročitali zakonski tekst i nakon već navedenih članaka vidjeli članak 70. i članak 81. ZFPPN-a, trebalo bi vam se smračiti pred očima. Ovdje navodim cjelovit tekst tih članaka da ne ispadne da nešto vadim iz konteksta.

Zakon nad zakonima

Članak 70.

(1) Parnični, ovršni, upravni i postupci osiguranja, pokrenuti protiv dužnika prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe prekidaju se na prijedlog dužnika nakon objave rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe, osim postupaka osiguranja u kaznenom postupku, postupaka utvrđivanja zlouporabe prava i postupka vezanih uz tražbine na koje postupak predstečajne nagodbe ne utječe.

(2) Za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe, nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja radi namirenja ili osiguranja tražbina nastalih do otvaranja postupka predstečajne nagodbe, osim postupaka osiguranja u kaznenom postupku, postupaka utvrđivanja zlouporabe prava i postupka vezanih uz tražbine na koje postupak predstečajne nagodbe ne utječe.

(3) Prekinuti postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se na prijedlog vjerovnika, odnosno mogu se pokrenuti:

1. nakon sklopljene predstečajne nagodbe – u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u postupku predstečajne nagodbe osporene,

2. nakon izvršnosti rješenja o obustavi postupka predstečajne nagodbe.

(4) Od dana objave rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe Financijska agencija prestaje izvršavati osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na teret dužnika.

(5) Ako Financijska agencija zaprimi osnovu za plaćanje na teret dužnika nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe, istu neće izvršavati nego će je vratiti podnositelju uz obrazloženje.

(6) Nakon donošenja rješenja o obustavi postupka predstečajne nagodbe, osim u slučaju obustave iz članka 65. točke 1. ovoga Zakona, Financijska agencija će osnove za plaćanje iz stavka 5. ovoga članka nastaviti izvršavati.

(7) U slučaju sklapanja predstečajne nagodbe ili obustave iz članka 65. stavka 1. ovoga Zakona Financijska agencija će osnove za plaćanje iz stavka 5. ovoga članka trajno arhivirati.

(8) U slučaju iz stavka 7. ovoga članka, vjerovnici prioritetnih tražbina mogu tražiti nastavak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, ako za vrijeme trajanja postupka nisu namireni.

Članak 81.

(1) Na temelju predstečajne nagodbe dužnik se oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. U tom se opsegu dužnik oslobađa obveze prema osobama kojima pripada pravo na regres (jamci).

(2) Nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz članka 60. stavka 3. ovoga Zakona.

(3) U odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe obustavit će se, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesen nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe.

(4) Ovršne isprave koje se odnose na tražbine iz predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu.

(5) Ovršne isprave razlučnih vjerovnika ne gube pravnu snagu glede namirenja na predmetu na kojem postoji razlučno pravo.

(6) Predstečajna nagodba nema za učinak novaciju tražbina vjerovnika prema dužniku, osim ako samom nagodbom nije drugačije određeno.

Prekidaju se ovršni, upravni i parnični postupci… Zabranjuju se ovršni, parnični i sudski postupci… Kad ovo gledam, osobno mi se uzurpacija sudskih ovlasti koju u skladu s navedenim odredbama provode FINA i Ministarstvo financija čini dalekosežnija i sveobuhvatnija i od one kojoj u zahtjevu za ocjenu ustavnosti ZFPPN-a prigovara sudac Kolakušić:

  • Postupanja po pravomoćnim prethodnim sudskim rješenjima (ovrhe nad računom dužnika), već donesena nepravomoćna sudska rješenja, ili tekući sudski postupci (bez obzira na prethodno trajanje i status), čak i stečajevi kojima su vjerovnici (nerijetko radnici) prije donošenja ovog zakona možda već osigurali svoja prava prekidaju se pokretanjem postupka predstečajne nagodbe.
  • U slučaju da predstečajna nagodba bude prihvaćena tada i oni vjerovnici koji su glasali protiv nagodbe, a prethodno su sudskim putem uspješno ovršno namirivali tražbinu, gube prava stečena prije predstečajne nagodbe i gube pravo na novi sudski postupak protiv dužnika, odnosno moraju prihvatiti ono što im je namijenio dužnik prema planu financijskog restrukturiranja.
  • U slučaju prihvaćanja nagodbe vjerovnici koji imaju valjane tražbine koje je dužnik “zaboravio”, isključio ili prikrio u svojim poslovnim izvještajima, a koje ni sami vjerovnici nisu prijavili u postupku, gube prava na te tražbine i na sudske postupke za naplatu tih tražbina. Rok za prijavu tražbina je 30 dana od objave oglasa o otvaranju postupka na web stranici FINA.
  • Predstečajna nagodba sadržajno može predvidjeti gotovo sve što dužnik poželi (članak 44. ZFPPN-a) pod uvjetom da je donesena dvotrećinskom većinom glasova “vjerovnika”.
  • A sud bi potom predstečajnu nagodbu trebao samo ovjeriti i dati joj formalnu težinu sudske odluke, bez da provjeri njenu zakonitost, osnovanost ili pravičnost, obzirom da je postupak u stvarnoj nadležnosti FINA-e.

Mala digresija. Uhvatila vas je panika da ste možda popušili neko svoje potraživanje? Ne brinite, FINA misli “na vas”. Sad kad je odrađena “marketinška kampanja”, za ciglih 498,00 Kn bez PDV odnosno 798,00 Kn bez PDV imat ćete tijekom 6 odnosno 12 mjeseci pravo od FINA-e preuzimati datoteku s podacima o pokrenutim postupcima predstečajne nagodbe. Ako ipak želite besplatno – zasad još možete, uz malo više izgubljenog vremena svaki dan. Što s inozemnim vjerovnicima koji nisu pazili na promjene hrvatskih propisa i surfali po FINA web-u? Kojima potraživanja možda nisu ni dospjela do kraja postupka prijave tražbina? Pa znate kako se kaže: “Nisi pazio!”. Posljedice ove politike će zbog nekoliko trulih jabuka koje ne prijave sve svoje obveze snositi svi uvoznici. No, vratimo se mi na demontažu ustavnog poretka.

Postepenim izmjenama ZFPPN-a te konačno i karakteriziranjem postupka kao izvanparničnog (članak 66. stavak 15., više korisnih informacija ovdje) dodatno su omekšana pravila za provođenje postupaka predstečajne nagodbe. O konkretnim posljedicama mogu samo nagađati.

Da rezimiram, ZFPPN-om se predviđa:

  • poništavanje prethodnih sudskih postupaka,
  • provedba nagodbe u kojem ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo nisu sudovi (nego strane u postupku),
  • onemogućavanje vjerovnika da putem suda zaštiti svoja prava,
  • ukidanje stvarnih prava ako nisu prijavljena u postupku.

Je li prijeđena dozvoljena ustavna granica između izvršne i sudske vlasti? Na to pitanje odgovorit će Ustavni sud. Presedan pravorijeka mogao bi biti i što u ovom slučaju prava i ovlasti suda ne uzurpira samo Ministarstvo financija već i jedno državno dioničko društvo, kao i to da ta prava uzurpiraju oni koji istovremeno u najvećem broju postupaka predstečajne nagodbe i sami sudjeluju kao vjerovnici.

Što sad reći o izjavi Slavka Linića “o sucu koji ne želi suditi”? Čini se da je upravo suprotno. Sudac Kolakušić itekako želi suditi pa makar i u onim okvirima u kojima mu FINA i Ministarstvo financija to još moraju (iako ne žele) dopustiti. Kad se radi konkretno o predmetu Dalekovoda ima još onih koji žarko žele da se nekom sudi. A obzirom da im je onemogućeno da zaštite svoja prava u postupku predstečajne nagodbe ili da pokrenu parnicu protiv nagodbe neki vjerovnici podnijeli su tužbe pred Upravnim sudom. Protiv FINA-e i Ministarstva financija.

“Džentlemenski” zakon

A da vidimo sad i kako se u predstečajnoj nagodbi “utvrđuju” tražbine:

Članak 60.

(1) Na prvom ročištu utvrđuju se tražbine prema prijavama vjerovnika i ispravama dostavljenim od strane dužnika.

(2) Tražbine u pogledu kojih postoji suglasnost između dužnika i vjerovnika o postojanju i visini tražbine tog vjerovnika te tražbine za koje postoji ovršna isprava smatraju se utvrđenim tražbinama, osim ako dužnik raspolaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom kojom dokazuje da je tražbina prestala.

“Tražbine u pogledu kojih postoji suglasnost između dužnika i vjerovnika o postojanju i visini tražbine… smatraju se utvrđenim tražbinama.”

Ovo je jedan od stavaka kojima sudac Kolakušić izričito prigovara. Takav neformalni model utvrđivanja tražbina otvara mogućnost da dužnik fiktivnim tražbinama između formalno ili interesno povezanih poduzeća stekne nepravednu prednost u odlučivanju u postupku predstečajne nagodbe na štetu svih ostalih vjerovnika. Omogućava se i provođenje financijske transakcije na temelju fiktivne osnove koja bi izvan postupka nagodbe podlijegala ne samo nadzoru već i oporezivanju.

Iznosi tražbina koji se zbog ove konkretne zakonske rupe u praksi utvrđuju u postupcima predstečajne nagodbe znaju biti višestruko veći od obveza iskazanih u financijskim izvještajima koje su pregledali revizori prije otvaranja predstečajne nagodbe. Pa ako neki vjerovnik prijavi tražbinu nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe, i to tražbinu koju dužnik nikad ranije nije prikazao niti je revizor imao prilike provjeriti, dovoljno da bi se ona utvrdila kao valjana je da je dužnik u postupku – “prizna”. Eventualno će je trebati uvjerljivo objasniti povjereniku nagodbe i fabricirati odgovarajuću dokumentaciju. Porezna kontrola? Dodatna revizija? Ne baš i ne nužno.

Pa ako dužnik “prizna” neku tražbinu pa ona je “sigurno” valjana… Ovo me podsjeća na jedan stari vic u kojem se Mujo bogat vraća iz Londona.

Haso: Nego bolan, otkud sve to?

Mujo: Od pokera.

Haso: Ama kako od pokera?

Mujo: Pa zvao me jedan na partiju u taj neki klub. Igramo mi, kad vidim ja – oni ni jednu igru ne okrenu karte.

Haso: Kako misliš ne okrenu? Zašto?

Mujo: E, to sam i ja pito. Kaže on: “Mi smo džentlemeni! Mi igramo na povjerenje!”

Haso: Hu! I onda?

Mujo: Pa ništa… Onda me krenulo.

Tako se eto utvrđuju i tražbine nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe. “Džentlemenski”. Mislite da pretjerujem?

Revizor bi trebao dati očitovanje ukoliko naknadno utvrđene tražbine utječu na plan restrukturiranja. Zgodan detalj je da su naknadno prijavljene tražbine mahom tražbine po jamstvima koje nemaju utjecaj na plan (pa dakle, ni očitovanje revizora o istima nije nužno).

A prema ZFPPN-u za jamstvo ne trebaju, popisi računa, otvorenih stavaka, obračuni kamata… (zapravo ne trebaju ni za što ako dužnik “prizna”). Dovoljan je komad papira na kojem piše da jedan “džentlemen” jamči drugom “džentlemenu” da će u određenom slučaju tom drugom “džentlemenu” isplatiti određeni iznos.

I da, da ne zaboravim, po odredbama ZFPPN-a, kakav je bio na snazi do 29. lipnja 2013. godine (dakle kroz nekih 9 mjeseci primjene zakona) “džentlemeni” u jamstvu mogu biti ista “osoba”. A zapravo, mogu to biti i sad samo što to moraju malo sakriti pred očima nagodbenog vijeća (recimo zamračivanjem vlasništva).

“Igra jamaca”

Uredbom Vlade RH iz prosinca 2013. godine u ZFPPN je dodan članak 72.a. Izmjene prema toj uredbi stupile su na snagu bez da ih je potvrđivao Sabor. A ako nekako izdržite do kraja ove priče postat će vam itekako jasno zašto bi netko mogao pomisliti da članak 72.a ima ne samo neustavan već i kriminalan karakter. Spomenuta uredba kaže:

Članak 31.

Iza članka 72. dodaje se naslov iznad članka i novi članak 72.a koji glase:

»Prava solidarnih dužnika, jamaca i banaka garanata/izdavatelja akreditiva

Članak 72.a

(1) Solidarni dužnici i jamci dužnika te banke garanti/izdavatelji akreditiva prijavljuju u postupak predstečajne nagodbe svoja dospjela i nedospjela potraživanja s osnova jamstava/solidarnog dužništva/garancija/akreditiva, s tim da po izvršenom plaćanju nakon sklapanja predstečajne nagodbe imaju pravo isto naplatiti od dužnika u skladu s predstečajnom nagodbom.

(2) Solidarni dužnici i jamci dužnika te banke garanti/izdavatelji akreditiva na osnovu prijavljenih potraživanja imaju pravo glasa sukladno članku 62. ovoga Zakona po osnovi solidarnog dužništva, jamstva ili garancije dane prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe.«.

Uredba je bila na snazi od 21. prosinca 2012. godine do 29. lipnja 2013. godine.

Prije nego pogledamo kako taj članak glasi u trenutku pisanja ovog teksta uočite da iz ove odredbe proizlazi sljedeće:

  • prava glasa vjerovnika po ne-jamstvenim tražbinama obezvrijeđena su u odnosu na prava glasa vjerovnika po uvjetnim jamstvenim tražbinama:
    • težina glasa jedne jedine kreditne tražbine raste proporcionalno broju jamaca bez obzira što u svim scenarijima od dužnika ona stvarno može biti naplaćena samo jednom,
    • jamac koji ima pravo glasa zapravo ni nema tražbinu prema dužniku ukoliko dužnik sam do kraja vrati kredit,
  • pravo glasa izdavatelja kredita obezvrijeđeno je u odnosu na pravo glasa jamaca po istom kreditu
    • 2 jamca prijavljena u postupak za neki kredit mogu nadglasati banku koja je dala taj kredit (pravilo 2/3) i recimo odrediti da će dužnik banci isplatiti samo 30% preostalog iznosa kredita.

A ako pri tome uzmemo u obzir da su jamci najčešće:

  • vlasnici korisnika kredita,
  • povezana poduzeća korisnika kredita (gdje se povezanost može zakonski utvrditi),
  • interesno povezana poduzeća u odnosu na korisnika kredita (gdje se povezanost ne može zakonski utvrditi)

dolazi se do zaključka da dužnik uz sudjelovanje jamaca koji su prijavili svoju tražbinu temeljem članka 72.a može značajno utjecati na odlučivanje o planu restrukturiranja, pa čak i potpuno preuzeti kontrolu nad postupkom predstečajne nagodbe.

Ima si čovjek o čemu razmišljati, a kršenje ustavne obveze države da osigura jednak pravni položaj poduzetnika na tržištu je tek manji dio toga…

Ipak, izmjenama zakona (tu se upleo i Sabor) od 29. lipnja 2013. godine u ZFPPN je “dodan” članak 72.a (zapravo je samo nadopunjen u odnosu na onaj ugrađen uredbom Vlade u prosincu 2012. godine).

Članak 45.

Iza članka 72. dodaje se naslov iznad članka i članak 72.a koji glase:

»Prava solidarnih dužnika, jamaca, osoba s pravom regresa i banaka garanata/izdavatelja akreditiva

Članak 72.a

(1) Solidarni dužnici, jamci dužnika, banke garanti/izdavatelji akreditiva te osobe koje imaju pravo regresa prema dužniku prijavljuju u postupak predstečajne nagodbe svoje dospjele tražbine s osnova jamstva/solidarnog dužništva/garancija/akreditiva, odnosno regresnog zahtjeva.

(2) Solidarni dužnici, jamci dužnika, banke garanti/izdavatelji akreditiva prijavljuju u postupak predstečajne nagodbe svoja nedospjele tražbine za koje će imati regresno pravo od dužnika u slučaju ispunjenja obveze. Te tražbine utvrđuju se ali će za iste dužnik u nacrtu predstečajne nagodbe naznačiti da ih je i u kolikom iznosu dužan ispuniti samo u slučaju nastupa regresne obveze od strane dužnika.

(3) Pravo glasa nemaju oni solidarni dužnici, jamci i osobe koje imaju pravo regresa koji imaju pravni položaj povezanih osoba (članovi uprave društva dužnika, članovi društva dužnika ili dioničari s udjelom višim od 25% u temeljnom kapitalu dioničkog društva dužnika ili vladajuće društvo u odnosu na društvo dužnika ili ovisno društvo u odnosu na društvo dužnika).

(4) Utvrđene tražbine vjerovnika iz stavka 3. ovoga članka ne uračunavaju se u ukupan iznos utvrđenih tražbina za potrebe glasovanja.«.

Što se popravilo? Malo toga. Jamci su i dalje povlašteni u glasovanju u odnosu na ostale vjerovnike. A definicija povezanih društava, umjesto da je nadopunila onu određenu Zakonom o trgovačkim društvima uspostavlja neku svoju, krnju. Jer pravi igrači imaju pametnije posložene stvari. Možda se uskoro opet dogodi neka uredba.

Što ako se sklopljena predstečajna nagodba ne ispoštuje?

Pretpostavimo samo na trenutak da je predstečajna nagodba pravično rješenje. No što ako se prekrši?

Članak 82.

(1) Ako se predstečajna nagodba potpuno ne izvrši, vjerovnici koji su namireni u predstečajnoj nagodbi nisu dužni vratiti ono što su primili.

(2) Tražbine vjerovnika iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se potpuno namirenim ako su namireni iznosi utvrđeni u predstečajnoj nagodbi.

(3) Vjerovnici koji su djelomično namireni u smislu predstečajne nagodbe prijavljuju u stečajnom postupku ukupnu tražbinu iz nagodbe umanjenu za iznos koji se smatra da su po predstečajnoj nagodbi namireni.

4) Vjerovnici koji ni djelomično nisu namireni u smislu predstečajne nagodbe prijavljuju tražbine u stečajnom postupku u iznosu iz sklopljene predstečajne nagodbe.

Isprika na rječniku, ali… WTF?!?!?!? Koji su to iznosi utvrđeni u predstečajnoj nagodbi u stavku 2.? One utvrđene tražbine za glasovanje ili smanjeni iznosi iz sklopljene nagodbe? Prema stavku 4. oni vjerovnici koji nisu uopće namireni kroz izvršenje prihvaćene predstečajne nagodbe u stečajnom postupku (koji slijedi) prijavljuju tražbinu u iznosu iz sklopljene predstečajne nagodbe? Kako molim? Koji je to iznos? Je li moguće da se ovdje radi o onom umanjenom iznosu koji im je dužnik ponudio i mogao ponuditi isključivo otvaranjem predstečajne nagodbe? A još i oni koji su namireni ne moraju vratiti što su primili?

Raspon mogućih zloporaba – koji se otvara kroz pokretanje nagodbe, pumpanje ili osporavanje tražbina, različit tretman vjerovnika u načinu i trajanju obeštećenja u nagodbi, mogućnost da se neke tražbine po nagodbi do kraja ispune, a neke ne (tj. da se neke ispune odmah ili brzo, a neke tek dugotrajnom otplatom) pri čemu se one već ispunjene ne vraćaju kod prekida nagodbe, te na kraju i mogućnost da u stečajni postupak nakon nagodbe (ako do njega dođe) ide umanjena tražbina (određena sklapanjem nagodbe) –  je upravo fantastičan. Je li onaj tko je ovaj zakon donosio boravio u Hrvatskoj posljednjih dvadesetak godina? Ili bar na planeti Zemlji u posljednjih nekoliko tisuća?

Da pojasnim:

  • U stečajnom postupku prije ili bez predstečajne nagodbe u postupak ulaze tražbine vjerovnika koje se moraju vjerodostojno utvrditi u stečajnom postupku (u skladu s člancima 173. do 182. Stečajnog zakona).
  • U stečajnom postupku nakon sklapanja predstečajne nagodbe automatski se priznaju tražbine koje su suglasno utvrđene između dužnika i vjerovnika u samom postupku predstečajne nagodbe.

Dakle, recimo da su dužnik “džentlemen” i pojedini vjerovnici “džentlemeni” zainteresirani za stečaj (povezana poduzeća ili interesno povezani vlasnici), ali im ne odgovara raspodjela kolača s ostalim vjerovnicima. Da bi riješili taj problem dovoljno je pokrenuti postupak predstečajne nagodbe i dogovorno utvrditi tražbine kakve im bolje odgovaraju. Da se drugi vjerovnici ne pobune, osim ovog jednog detalja, nagodba može biti upravo ružičasta za vjerovnike (npr. samo odgoda plaćanja). A onda dužnik, nepoštivanjem sklopljene nagodbe, ipak odlazi u stečaj. No ovaj put s novom, naštelanom i zakonski ovjerenom raspodjelom kolača koja u stečaju dužniku i povezanim vjerovnicima (redom “džentlemenima”) mnogo bolje odgovara.

Pouka? Transparentnost je nužan, ali nije i dovoljan uvjet!

Sve što dalje navodim o konkretnim predmetima temelji se na javno dostupnim informacijama na stranicama FINA. Ovo je dobra škola za one koji su se eventualno kao i ja uljuljkali u ideju da javna objava svih podataka sama po sebi osigurava transparentnost i zakonitost postupanja građana ili institucija ove države. Nažalost nema koristi od transparentnosti dok sve što je objavljeno netko stručan, informiran, mjerodavan ili angažiran pažljivo ne pregleda. Tko to radi po pitanju predstečajnih nagodbi?

Što nam to jamči Ustav?

Kako biste lakše prepoznali problematičnu ustavnost ovog zakona i njegove primjene navest ću ovdje tekst nekih odredbi Ustava Republike Hrvatske. Neću vas zamarati člancima i stavcima koje ukoliko to želite možete pronaći na stranicama Narodnih novina, nego samo čistim tekstom nekoliko odredbi za koje sam čak i ja koji nisam ni pravnik ni sudac ni ministar uspio prepoznati kršenja.

U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.

Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.

Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.

Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.

Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.

Sudbenu vlast obavljaju sudovi.

Sudbena vlast je samostalna i neovisna.

Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava.

Sudske su rasprave javne i presude se izriču javno, u ime Republike Hrvatske.

Sudačka dužnost povjerava se osobno sucima.

Pokušajte do kraja priče zadržati na umu ove odredbe.

I prema onom što je već dosad izloženo može se zaključiti da nešto ozbiljno nije u redu s propisom po kojem same strane u postupku, a to su FINA i Ministarstvo financija, istovremeno bivaju određene kao prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo za odlučivanje o pravima vjerovnika, kad prema Ustavu svatko ima pravo da nepristrani i neovisni sud pravično odlučuje o njegovim pravima i obvezama.

Nešto ozbiljno nije u redu ni s očekivanjem ministra i zakonodavca (pa i razgnjevljenih dužnika “džentlemena”) da sud samo treba potpisati tuđe odluke ukoliko prema Ustavu svatko ima pravo (recimo vjerovnici kojima dužnik ospori tražbine ili ih “džentlemenski” nadglasa) da upravo sud (a ne neko drugo tijelo) odlučuje o njegovim pravima i obvezama.

Ni sudske rasprave i presude nisu doista javne ukoliko FINA i Ministarstvo financija imaju pravo odlučivanja koji će podnesak ili dokument objaviti javnosti ili podastrijeti sudu, a koji neće (ukoliko pregledate dokumentaciju postupaka o kojima ću pisati naći ćete tamo i odluke FINA-e o neobjavljivanju “nerelevantnih” dokumenata koje su podnosile strane u postupku, ogromne rupe u objavljenoj dokumentaciji, nedostajuće stranice dokumenata i sl.).

Nešto ozbiljno nije u redu ni u tome da FINA otvoreno, nakon zahtjeva suda upućenog u obliku sudskog rješenja, odbija dostaviti cjelovit spis predmeta koji je vodila ukoliko je Ustavom zajamčena sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Je li sudbena vlast samostalna i neovisna i je li zaštićeno Ustavom određeno načelo diobe zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti koje uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom, ukoliko izvršna ili zakonodavna vlast zakonskim propisom ili u naravi sudovima oduzme pravo da provjere ispunjavaju li FINA i Ministarstvo financija obvezu iz Ustava po kojoj je svatko dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Onima koji su izdržali moje lamentacije do ove točke dajem treće i posljednje upozorenje. Sad postaje stvarno zanimljivo i mogli bi se kao ja navući da krenete pomalo mahnito istraživati javno objavljenu dokumentaciju o postupcima predstečajnih nagodbi. Ne odgovaram za posljedice. Pogotovo ako kao ja krenete od gotovo bezazlenih priča, doduše možda malo nepravednih za neke vjerovnike, a onda počnete ulaziti u sve mračnije i mračnije predmete, da bi na kraju završili u devetom krugu predstečajnog pakla. Istim putem kojim sam “kročio”, u nastavku i pišem…

Dobrodošli u Zonu sumraka

Nakon tjedan dana proučavanja predmeta predstečajnih nagodbi mogu ustvrditi tri stvari.

Prvo, žao mi je što sam uopće čuo za pojam predstečajne nagodbe. U državi koja funkcionira pravno i pravedno to bi prošlo sasvim bezbolno. Mene eto muči želudac i slabo spavam zbog savjesti, svijesti i podsvijesti koje me kolektivno teroriziraju dok ne napišem ovaj tekst.

Drugo, jasnije mi je zašto se ministru Liniću učinilo da sudac Kolakušić kriminalizira izvršnu i zakonodavnu vlast. Neki detalji zakona čine se previše “korisni” da bi bili slučajni.

Treće, stvarno ne znam gotovo ništa o sucu Mislavu Kolakušiću. Možda je nesavjesna lijenčina kakvom ga je prozvao ministar Linić. Možda je zgubidan, sumnjivac, varalica i mafijaš kakvim ga u nečem što bi se valjda trebalo zvati novinski članak proziva Jutarnji. Čudno kako je takav sudac dobio baš “kapitalce” od postupaka. No govoreći iskreno – čak i da je sve što ministar i njegova polupismena medijska mašina izbacuju čista istina – uopće mi nije ni bitno.

Zbog slanja ovog anti-propisa na Ustavni sud, pa makar ga motivirala samo želja da se pojavi u novinama i da cure koje fotka povjeruju da je stvarno sudac (u što bi nas žarko željeli uvjeriti ministar i njegov stroj za 25.000+ riječi), meni je – laknulo. Ja nisam u poziciji da zakone prijavljujem Ustavnom sudu. Ja mogu napisati brdo riječi, dopisa, upita i zahtjeva – i nikome ništa. A ovako… Taj Mislav Kolakušić je napravio nešto za mene. I za druge koji misle kao ja. Čudan je to osjećaj.

Sad polažem svoje nade u Ustavni sud.

A Jutarnji list neću više taknuti ni izoliranim štapom.

Predstečajna nagodba za Cammeo

Ovo je bio prvi postupak predstečajne nagodbe na koji sam naletio u medijima. Nagodba je uspješno sklopljena i baš me iskreno zanimalo kako to izgleda “za ozbač” kad se dužnik i vjerovnici nagode. Pretraživanjem “predstečajnih” web stranica FINA po imenu Cammeo shvatio sam da predstečajni postupak za Cammeo nije pokrenut samo za Cammeo Grupa d.o.o. već i za sve članice ove grupacije u vlasništvu istog vlasnika. Trebalo mi je dosta vremena da razmotrim svu dokumentaciju i malo pohvatam konce i logiku cijele priče.

Nakon sati i sati vršljanja zaključio sam da je najkorisniji dokument za dobiti “tehničku” sliku pojedine nagodbe nešto što se zove Zapisnik o ročištu za glasovanje M-1. U njemu se (uglavnom) može osim ukupnih iznosa glasova za/protiv po grupama vjerovnika pronaći:

  • popis članova nagodbenog vijeća,
  • sažetak prijedloga restrukturiranja s grubim opisom ponuđenog vjerovnicima,
  • popis osoba koje su “fizički” pristupile glasovanju,
  • sumarni rezultat glasovanja o nagodbi.

Napomenuo sam uglavnom jer se čini da baš i ne postoji neko kruto pravilo oko sadržaja dokumentacije. Tako ćete u nekim predmetima u tom istom “M-1”, kao pravo blago pronaći i:

  • popis svih pojedinih tražbina i njihovih iznosa,
  • kategorizaciju pojedinih tražbina po grupama vjerovnika (TDU – država, FIN- financijske institucije, OST – ostali),
  • način na koji je stvarno ili nesudjelovanjem glasao pojedini vjerovnik (nesudjelovanje se računa kao “protiv”),
  • eventualne primjedbe ili žalbe koje je prije/tijekom/nakon glasovanja iznio netko od prisutnih.

E sad, zašto sam prije rekao da ovo daje samo “tehničku” sliku. Svi ovi podaci naime ne pružaju nekoliko kritičnih informacija:

  • porijeklo pojedine tražbine koja sudjeluje u odlučivanju o nagodbi,
  • stvarni utjecaj nagodbe na pojedinu tražbinu,
  • eventualne “veze” između dužnika i vjerovnika koje bi mogle “pristrano” utjecati na donošenje odluka,
  • argumente kojima u poslovnom smislu plan restrukturiranja jamči uspjeh vjerovnicima koji su pristali na nagodbu.

Za to trebate “zasukati rukave”, potrošiti brdo vremena i pročešljati razne druge izvore (npr. sudski registar i RGFI), a ponekad i sasvim slučajno nabosti neki “biser”…

Kratka rekapitulacija ishoda pojedine nagodbe za svako poduzeće u Cammeo priči je u tablici ispod (sva poduzeća u vlasništvu su istog vlasnika).

Tablica 1 – Popis svih postupaka predstečajne nagodbe za Cammeo grupaciju

Tvrtka OIB Predmet otvoren Iznos obveza Rezultat
Cammeo Grupa d.o.o. 85592174450 25.2.2013 12.338.378,13 Nagodba prihvaćena
Autoprijevoz Modem d.o.o. 41208191360 15.4.2013 2.208.256,70 Nagodba prihvaćena
Autoprijevoz Oliva d.o.o. 89103669541 19.3.2013 2.396.173,81 Nagodba prihvaćena
Autoprijevoz Fera d.o.o. 48316860109 (15.2.2013) 52.459,91 Solventno
Prijevoz Plus d.o.o. 22837583741 (15.2.2013) 57.100,63 Solventno
MV Prijevoz d.o.o. 83860290115 19.3.2013 2.178.471,86 Nagodba prihvaćena
Autoprijevoz Vlado d.o.o. 62955824979 (15.2.2013) 206.121,13 Solventno
Cammeo ugostiteljstvo i turistička agencija d.o.o. Rijeka 86893736224 27.2.2013 3.903.755,44 Nagodba prihvaćena
Cammeo d.o.o. Pula 77966367265 (17.1.2013) 667.356,51 Za stečaj
Cammeo taxi d.o.o. Osijek 97978860287 4.3.2013 1.240.461,41 Nagodba prihvaćena
Premještanje vozila d.o.o. Osijek 87479457713 (25.2.2013) 0,00 Prijedlog povučen

Kolona Predmet otvoren pokazuje datum s kojim je otvoren postupak predstečajne nagodbe pred nagodbenim vijećem. U onim slučajevima u kojima postupak nije otvoren u zagradi je naveden datum s kojim je FINA evidentirala primitak prijedloga dužnika za pokretanje postupka. U koloni Iznos obveza naveden je iznos obveza koji je u svom prijedlogu za pokretanje predstečajne nagodbe, uz ovjeru neovisnog revizora, prijavio sam dužnik. Ostale kolone jasne su manje-više same po sebi.

Očito je da je prijedlog za pokretanje predstečajne nagodbe bio predan za sva poduzeća koja pravno odnosno stvarno čine Cammeo grupu. Prijedlozi za 3 poduzeća su odbačeni jer je utvrđeno da su ta poduzeća – solventna (tj. nisu u besparici). Za jedno poduzeće čija je prijavljena obveza bila nula postupak također nije ni pokrenut. Konačno, za jedno poduzeće za koje je prijedlog podnesen, pa onda povučen od strane predlagatelja, a za koje je nagodbeno vijeće utvrdilo da prema dostupnim podacima ipak nije solventno, doneseno je rješenje po kojem nagodbeno vijeće treba podnijeti Trgovačkom sudu zahtjev za pokretanje stečaja poduzeća. Iz dokumenata na FINA web-u ne vidi se kako je to završilo, ali u sudskom registru stoji upisano da je 3. travnja 2013. godine za to poduzeće pokrenut prethodni postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka.

U svim pokrenutim postupcima dužnik izjavljuje kako bi se u slučaju stečaja iz imovine poduzeća vjerovnici teško namirili. Financijski izvještaji ovih poduzeća ne pokazuju to baš očito tj. po mojoj procjeni situacija i ne bi bila baš tako loša, ali bez uvida u strukturu imovine i obveza lako se prevariti. Objašnjenje situacije u kojoj se poduzeće našlo vezano je uz rast cijena goriva, probleme s pribavljanjem potrebnog broja dozvola za vozila i neke druge operativne teškoće. U ovim informacijama zasad nema ništa problematično.

Kad se prouče predloženi planovi financijskog restrukturiranja i druga dokumentacija sve postaje mnogo zanimljivije. Ukratko, u svim pokrenutim postupcima dužnik je u planu financijskog restrukturiranja predložio:

  • da se u cijelosti otpišu kamate i 70% glavnice potraživanja državnog proračuna, a da se 30% glavnice potom otplati kroz 5 godina uz kamatu od 4,5%,
  • da se u cijelosti otpišu kamate i 30% glavnice potraživanja dobavljača, a da se 70% potom otplati kroz 2 godine bez kamata.

U prijedlogu za Cammeo Grupa d.o.o. iz Zagreba u prijavljenoj obvezi pojavljuje se i obveza po kreditima Zagrebačke banke u iznosu oko 6 milijuna kuna za koju dužnik predlaže reprogram otplate na 8 godina uz kamatu od 5,5% i poček od 2 godine, kao i to da ga pod istim uvjetima Zagrebačka banka financira s dodatnih 2 milijuna kuna (hm…). Sigurno uočavate:

  • da je predloženi otpis za obveze prema državnom proračunu poprilično različit od onog predloženog za dobavljače – štoviše predložen je maksimalni zakonski moguć otpis od čak 70% potraživanja,
  • da za razliku od države i dobavljača nema nikakvog otpisa u potraživanju Zagrebačke banke nego se isključivo predlaže reprogram duga.

Nije pravedno…

Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi “diči se” nečim što se zove “Načelo jednakog postupanja prema vjerovnicima”.

Članak 22.

U postupku predstečajne nagodbe dužnik je dužan jednako postupati prema svim vjerovnicima istog položaja i ne poduzimati radnje koje bi za posljedicu imale dovođenje vjerovnika u nejednaki položaj.

Nažalost, što je točno “isti položaj” o kojem zakon govori nije pojašnjeno. Zbog toga je taj “isti položaj” u praksi nerijetko tumačen ili shvaćen u skladu s grupama vjerovnika uspostavljenim za potrebe glasovanja u članku 63. stavku 1. ZFPPN-a. Te tri grupe čine:

  • tijela javne uprave i trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu,
  • financijske institucije,
  • ostali vjerovnici.

U prijevodu – država, banke, svi ostali.

Međutim, ako bi se takva kategorizacija primjenjivala za potrebu “načela jednakog postupanja”, našli bi se odmah u potencijalno nepravednoj situaciji.

Na primjer, trgovačka društva u vlasništvu države u mnogočemu su sličnija svim ostalim trgovačkim društvima nego tijelima javne uprave. Iako je njihov vlasnik država i oni su npr. dužni plaćati PDV na izdane račune, plaćati porez na dobit, sudjelovati u tržišnoj utakmici i sl. pa bi tako u ovom primjeru otpisom 70% njihovih potraživanja u odnosu na 30% potraživanja trgovačkih društava u većinski privatnom vlasništvu, državna poduzeća otrpila neproporcionalno veću štetu, posebno u slučaju ako je u istom postupku njihov tržišni konkurent u privatnom vlasništvu.

Nadalje, iako banke doista čine posebnu grupu poduzeća i ne konkuriraju na tržištu trgovačkim društvima izvan te grupe, one su u smislu vlasništva također uređene kao društva kapitala. Je li načelo jednakog postupanja prema vjerovnicima zadovoljeno ukoliko se prema dioničarima trgovačkih društava postupa različito nego prema dioničarima odnosno vlasnicima banaka kroz dopuštanje različitog tretmana te dvije kategorije vjerovnika? I što onda s bankama u državnom vlasništvu?

Pa čak i da je recimo za sve vjerovnike u ovom postupku ponuđeno ono navedeno za dobavljače (otpis kamata, otpis 30% glavnice i obročna otplata 70% glavnice) ponovo nije ni izbliza osiguran jednak tretman vjerovnika. Naime, za one vjerovnike sa starim potraživanjima kamate predstavljaju značajno veći relativni dio tražbine nego za one vjerovnike čija su potraživanja nastala tek nedavno. A može se svakako razumno pretpostaviti da su vjerovnici koji imaju veće kamate zbog duljeg čekanja naplate pretrpili i veću poslovnu štetu.

Zbog svih navedenih problema zakonska odredba o jednakom postupanju prema svim vjerovnicima istog položaja u praksi je još jedan “smokvin list”. Zakonu se na papiru daje određeni duh pravičnosti, ali je u praksi kategorizacija vjerovnika za potrebe nuđenja uvjeta nagodbe u potpunosti prepuštena dužniku. Štoviše, čini se da dužnik čak može s određenim vjerovnicima sklopiti sporazume koji im pružaju povlašten položaj u nagodbi ukoliko postoji obostrani interes.

…a bome nije ni po Ustavu

Pretpostavimo ipak da je u nekom savršenom slučaju uspostavljena idealna ravnoteža između svih vjerovnika i da je ovo načelo pravičnosti ispunjeno. I pretpostavimo čak da se to dogodilo baš primjenom ovakvog modela kakav je ponudio Cammeo (uz odustajanje od otpisa kamata). Ali, sjećate li se Ustava?

Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu.

Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.

Što da je drugi poduzetnik i tržišni konkurent, u istim tržišnim uvjetima kao Cammeo grupacija, ali uz ulaganje samog vlasnika, uspio podmirivati dug prema državi i dobavljačima i ne dovesti se u situaciju nelikvidnosti i insolventnosti? Kako je to država osigurala jednak pravni položaj svim poduzetnicima na tržištu ako se nekima oprašta plaćanje zakonski propisanih poreza i davanja, a drugima ne? I (iako malo skrećem s teme) je li porezni sustav utemeljen na načelima jednakosti i pravednosti kad se jednima otpiše milijunski porezni dug i prekršaj, a drugima prisilno naplati kazna od 20.000 Kn zbog 10 kuna viška u blagajni što odgovara poreznom prekršaju od jedno 3 kune?

Možda ne bi bilo loše da ministar Linić malo bolje razmisli tko ovdje doista stvara pravnu nesigurnost. Kako bi se trebali osjećati ulagači prilikom ulaska na tržište ako znaju da će konkurencija možda koristiti nezakonite tehnike (neplaćanje poreza) u tržišnoj utakmici, a zatim provedbom predstečajne nagodbe “ozakoniti” takvu nepošteno i nezakonito stečenu prednost?

Što je s poreznim sustavom utemeljenim na načelima jednakosti i pravednosti ako usporedimo položaj dužnika i vjerovnika? Provođenjem ovakvog primjera predstečajne nagodbe dolazimo do toga da ih se stavlja u bitno različit porezni položaj. S jedne strane dužniku se otpisuje porezna obveza, pri čemu je dužnik vrlo vjerojatno već iskoristio pretporez po fakturama vjerovnika. S druge strane se, bez obzira na to što će od dužnika namiriti tek dio svojih tražbina po tim istim fakturama, vjerovnika ne oslobađa makar proporcionalnog dijela obveze za porez na dodanu vrijednost.

A sad je što bi rekli forumaši krajnje vrijeme da si “odete po kokice”. Ići ćete još nekoliko puta.

Čija majka crnu vunu prede

U svim otvorenim postupcima predstečajne nagodbe za poduzeća Cammeo grupacije postignuta je predstečajna nagodba. Ipak, u prihvaćenim planovima financijskog restrukturiranja dogodile su se neke izmjene u uvjetima za vjerovnike u odnosu na one predložene.

Već 26. veljače 2013. godine (samo dan nakon otvaranja predstečajne nagodbe) Cammeo Grupa d.o.o. dostavila je izmijenjeni plan restrukturiranja prema kojem u dogovoru sa Zagrebačkom bankom odustaje od zahtjeva za dodatnih 2.000.000 Kn kredita (strogo gledano dodatno zaduženje prema vjerovniku baš ni ne spada u mjere koje se tiču uređivanja postojećih obveza prema tom vjerovniku). Iz nekog razloga taj se dokument (iako urudžbiran istog dana) pojavio na stranicama FINA-e tek 10. travnja.

3. svibnja 2013. godine dostavljeno je posljednje očitovanje revizora o izmjenama plana financijskog restrukturiranja prema kojem se mijenjaju i ponuđeni uvjeti za državu i dobavljače:

  • otpisuje se 50% potraživanja državnog proračuna, a 50% se otplaćuje kroz 5 godina uz kamatu od 4,5% godišnje,
  • otpisuje se 30% potraživanja dobavljača uz otplatu preostalih 70% kroz 2 godine.

Čini se da su dobavljači i država odlučili da neće otpisati dospjele kamate (iako nisam baš potpuno siguran), a država je u svoju korist korigirala i omjer između dijela tražbine koji se trenutno otpisuje i onog koji preostaje za obročnu otplatu (čvrsta igra?). Navedene promjene za državni proračun i dobavljače dogodile su se u planovima financijskog restrukturiranja u svim postupcima (s ponešto različitim datumima).

A kako je izgledalo glasanje o tim izmijenjenim planovima?

U tablici ispod je rekapitulacija financijske strukture utvrđenih tražbina i glasanja za ili protiv pojedine nagodbe. Podsjećam da težina glasa kojom barata neki vjerovnik odgovara visini utvrđene tražbine za tog vjerovnika. U istom smislu postotci glasova za ili protiv mjere se u odnosu na ukupnu masu utvrđenih tražbina u postupku.

Tablica 2 – Zbirni pregled strukture utvrđenih tražbina i rezultata glasovanja za Cammeo grupaciju

Cammeo   Grupa d.o.o. – Zagreb (85592174450), 107 zaposlenih
Grupa vjerovnika Tražbine Za Protiv Za Protiv
Država 3.697.426,10 3.656.522,88 40.903,22 98,89% 1,11%
Financijske institucije 7.986.836,42 7.757.448,06 229.388,36 97,13% 2,87%
Ostali 4.241.081,40 2.989.781,82 1.251.299,58 70,50% 29,50%
Ukupno 15.925.343,92 14.403.752,76 1.521.591,16 90,45% 9,55%
Autoprijevoz Modem   d.o.o. – Zagreb (41208191360), 61 zaposleni
Grupa vjerovnika Tražbine Za Protiv Za Protiv
Država 3.461.981,45 3.461.792,00 189,45 99,99% 0,01%
Financijske institucije 6.067.349,63 6.067.349,63 0,00 100,00% 0,00%
Ostali 1.550,60 0,00 1.550,60 0,00% 100,00%
Ukupno 9.530.881,68 9.529.141,63 1.740,05 99,98% 0,02%
Autoprijevoz Oliva d.o.o. – Zagreb (89103669541), 66 zaposlenih
Grupa vjerovnika Tražbine Za Protiv Za Protiv
Država 3.234.586,52 3.234.460,90 125,62 100,00% 0,00%
Financijske institucije 6.008.049,22 6.008.049,22 0,00 100,00% 0,00%
Ostali 497.935,04 437.142,17 60.792,87 87,79% 12,21%
Ukupno 9.740.570,78 9.679.652,29 60.918,49 99,37% 0,63%
MV prijevoz d.o.o. –   Sveta Nedelja (83860290115), 77 zaposlenih
Grupa vjerovnika Tražbine Za Protiv Za Protiv
Država 2.818.714,77 2.818.714,77 0,00 100,00% 0,00%
Financijske institucije 5.168.525,57 5.168.525,57 0,00 100,00% 0,00%
Ostali 0,00 0,00 0,00 0,00% 0,00%
Ukupno 7.987.240,34 7.987.240,34 0,00 100,00% 0,00%
Cammeo ugostiteljstvo i turistička agencija d.o.o. – Rijeka (86893736224), 56 zaposlenih
Grupa vjerovnika Tražbine Za Protiv Za Protiv
Država 3.961.693,68 3.926.723,49 34.970,19 99,12% 0,88%
Financijske institucije 6.088.460,77 6.080.810,70 7.650,07 99,87% 0,13%
Ostali 182.677,16 91.882,25 90.794,91 50,30% 49,70%
Ukupno 10.232.831,61 10.099.416,44 133.415,17 98,70% 1,30%
Cammeo taxi d.o.o. –   Osijek (97978860287), 65 zaposlenih
Grupa vjerovnika Tražbine Za Protiv Za Protiv
Država 509.681,97 425.608,27 84.073,70 83,50% 16,50%
Financijske institucije 5.991.561,36 5.991.280,56 280,80 99,99% 0,01%
Ostali 1.070.323,22 516.901,87 553.421,35 48,29% 51,71%
Ukupno 7.571.566,55 6.933.790,70 637.775,85 91,58% 8,42%

Prije nego krenem na to zašto sam pocrvenio neke iznose, iz ove tablice se čini kako je sve bilo upravo “bajno”. Sve su nagodbe podržane praktički jednoglasno. Štoviše, zbrojeni glasovi “protiv” niti za jednu nagodbu ne prelaze 10% (a znamo da uvijek ima nekih mutikaša). Pravda se dakle čini više nego zadovoljena, a moje bojazni da bi prava “malih” vjerovnika mogla biti pregažena čine se neutemeljena.

Kako se lako prevariti kad su stvari lijepo upakirane i servirane…

Sjećate li se tablice 1 i kolone Iznos obveza u kojoj su navedene obveze ovih poduzeća prijavljene prilikom podnošenja prijedloga za pokretanje postupka o predstečajnoj nagodbi? Usporedite te brojke s brojkama ukupnih utvrđenih tražbina (kolona Tražbine, redak Ukupno) po svakom poduzeću iz tablice 2. Primjećujete li razlike?

Ovih 6 poduzeća zajednički je prijavilo ukupni iznos obveza od 24.265.497,35 Kn. Za tih istih 6 poduzeća u provedenim postupcima utvrđeno je ukupno tražbina od 60.988.434,88 Kn. Dva i pol puta više. Zato su pocrvenili ukupni iznosi.

Pregledom dokumentacije o prijavljenim tražbinama utvrdio sam i da je većina sveukupnih tražbina financijskih institucija u svim postupcima vezana uz ranije navedenu kreditnu obvezu prema Zagrebačkoj banci, odnosno dva kredita Zagrebačke banke izdanih poduzeću Cammeo Grupa d.o.o. iz Zagreba:

  • kredita od 670.000 EUR odobrenog 20. lipnja 2012. godine (koji je prema priloženoj dokumentaciji u trenutku pokretanja postupaka predstečajne nagodbe još bio u “grace periodu” tj. još ni prva od 25 predviđenih rata kredita nije stigla na naplatu), i
  • kredita od 157.000 EUR odobrenog 27. siječnja 2011. godine (koji je prema priloženoj dokumentaciji u trenutku pokretanja postupaka predstečajne nagodbe već neko vrijeme bio u otplati).

U svojoj prijavi tražbine po navedenim kreditima u predstečajnom postupku za Cammeo Grupu d.o.o. Zagrebačka banka navodi ukupno potraživanje po glavnici i kamatama za ta dva kredita od 5.972.774,73 Kn. Obzirom da sve nedospjele tražbine prema ZFPPN-u automatski u cijelosti dospijevaju s danom otvaranja postupka predstečajne nagodbe tako je dospio i kredit koji je još bio u “grace periodu”.

Možda se pitate jesam li ja ikada ovladao osnovnim matematičkim operacijama, obzirom da sam napisao da većina sveukupnih tražbina financijskih institucija u svim postupcima, a koje zbrojeno iznose čak 37.310.782,97 Kn, otpada na navedene kredite Zagrebačke banke, a oni čine tek 16,01% navedenog iznosa? Ne, nisam pogriješio.

Za spomenute kredite sudužnici ili jamci su (osim samih vlasnika poduzeća) bila i druga poduzeća grupacije. Možda ćete se sad pak upitati – pa zašto se onda temeljem članka 72.a ZFPPN-a svi ti jamci sa svojim glasovima nisu upisali u postupak za Cammeo Grupa d.o.o.? I kako se Zagrebačka banka upisala u postupke drugih poduzeća – pa ona u tim postupcima nije imala ni ulogu sudužnika, ni jamca, ni izdavatelja garancije/akreditiva koju definira članak 72.a ZFPPN-a? Odgovor se nalazi u ugovorima o kreditu.

Ponajprije, u njima je pravni položaj jamaca izjednačen s pravnim položajem korisnika kredita. Dakle, Zagrebačka banka je ugovorom osigurala da prema svim jamcima može pravno nastupati kao prema korisnicima tog kredita. Zgodno, zar ne? To će reći da su jamci možda imali mogućnost nadglasati Zagrebačku banku u jednom postupku. Ona je njih imala mogućnost (svakog jamca pojedinačno) nadglasati u pet. A naravno, Zagrebačka banka osigurala se na tim kreditima i nekim razlučnim pravima (hipotekama) na imovini vlasnika svih ovih poduzeća. “Želite se igrati? Pa prijavit ćemo onda tu tražbinu kao razlučnu i vraćat ćete je u roku definiranom ugovorom o kreditu…”

Ispravak: Pravo na razlučno namirenje ostvareno je na temelju javnobilježničkog osiguranja tražbine zadužnicom s učinkom pravomoćnog rješenja o ovrsi.

Recimo da je na navedenom sastanku 26. veljače to sve lijepo objašnjeno vlasniku Cammeo grupacije, za slučaj da mu već ranije nije bilo kristalno jasno.

Da rezimiram, Zagrebačka banka je svoju kreditnu tražbinu prema Cammeo Grupa d.o.o. prijavila i u svaki od postupaka predstečajne nagodbe u kojem je dužnik bio jamac za taj kredit (u pravnom položaju korisnika kredita). Tako je Zagrebačka banka za potrebe odlučivanja o planovima restrukturiranja direktno sudjelovala sa zbirnim iznosom tražbine od 35.188.916,00 Kn odnosno čak 94,31% zbirno utvrđenih tražbina financijskih institucija. Ili čak 57,70% svih zbirno utvrđenih tražbina. Kako vam se sad čini? E, zato su pocrvenili iznosi tražbina financijskih institucija.

Duga ruka kapitala

Ali tu nije kraj “snage” Zagrebačke banke u ovom odlučivanju. U priči imamo još jamaca za oba kredita.

U ugovoru za kredit od 670.000 EUR svoje je jamstvo dala i Hrvatska agencija za malo gospodarstvo i investicije (HAMAG INVEST). Državna agencija. Navedeno jamstvo podrazumijevalo je da u trenutku eventualne nemogućnosti korisnika kredita Cammeo Grupe d.o.o. da podmiri dospjelu kreditnu obvezu, na prvi poziv dužnika jamac HAMAG INVEST pokrije 49,29% dospjele nepodmirene glavnice. U skladu s člankom 72.a ZFPPN-a HAMAG INVEST je u predstečajnom postupku upisao svoju tražbinu u iznosu od 2.501.751,88 Kn. Za potrebe glasovanja HAMAG INVEST smješten je u grupu državnih vjerovnika.

U drugom ugovoru o kreditu od 157.000 EUR svoje je jamstvo (kao jamac “vulgaris” bez ograničenja iznosa jamstva) osim članica Cammeo grupacije dalo i poduzeće Tehničko remontni centar Zagreb d.o.o. (TRCZ). Utvrđena tražbina ovog poduzeća u postupku je 891.052,00 Kn i očito je utvrđena samo na temelju financijskih izvještaja dužnika (jer je potpuno jednaka iznosu u tim izvještajima, a na FINA web-u nisam uspio naći prijavu te tražbine).

Stvarni doseg ovog drugog jamstva je i veći. Naime, u predstečajnom postupku za Cammeo Grupa d.o.o. upisana je i tražbina poduzeća T.R.C.Z.- Autoservis d.o.o. u iznosu od 1.087.264,10 Kn. Vlasnik poduzeća je isti kao za Tehničko remontni centar Zagreb d.o.o. Obzirom da ni prijavu ove tražbine nisam uspio pronaći na FINA web-u i da je različita od iznosa iskazanog u izvješću dužnika čini da mi se da neki “papir” nedostaje u “cjelovitom objavljenom spisu”.

Pogledajmo na trenutak dilemu s kojom se susreo vlasnik ova dva poduzeća. U slučaju “A” ne dolazi do prihvaćanja nagodbe i Cammeo Grupa odlazi u stečaj (a kao jamci i obzirom na druge dugove i nedostatak imovine vjerojatno i ostala poduzeća grupe). Stečajem se ukupna potraživanja Tehničko remontnog centra Zagreb d.o.o.  i T.R.C.Z.- Autoservisa d.o.o. prema Cammeo Grupi d.o.o. od čak 1.978.316,10 Kn najvećim dijelom ne mogu naplatiti iz stečajne mase. Povrh toga Zagrebačka banka od tog trenutka od poduzeća Tehničko remontni centar Zagreb d.o.o. kao jamca potražuje (ili pokušava naplatiti) 833.499,13 Kn. Nezgodno.

U slučaju “B” dolazi do predstečajne nagodbe i vlasnik navedenih poduzeća mora se odreći 30% svojih potraživanja prema Cammeo Grupa d.o.o. što je iznos od 593.494,83 Kn. Ostatak od 1.384.821,27 Kn trebao bi ipak nekako naplatiti kroz dvije godine. A k tome mu ni Zagrebačka banka neće “sutra” pokucati na vrata u namjeri naplate jamstva po kreditu.

Što mislite, može li Zagrebačka banka razumno pretpostaviti da će ovi jamci u glasovanju o predstečajnoj nagodbi biti jako zainteresirani ZA nagodbu?

Zbrojimo li sad ove tražbine vezane uz jamce za kredite Zagrebačke banke s već ranije navedenim zbirno utvrđenim iznosima tražbina Zagrebačke banke po tim istim kreditima, dolazimo do ukupne cifre od 39.668.983,98 Kn odnosno 65,04% zbirnog iznosa svih utvrđenih tražbina po ovim postupcima koji bi mogli zajednički glasati ZA nagodbu, pod uvjetom da ona odgovara Zagrebačkoj banci.

Da na brzinu ponovo rezimiram. Temeljem kreditne tražbine prema Cammeo Grupa d.o.o. ukupnog iznosa 5.972.774,73 Kn (od čega je u trenutku pokretanja predstečajne nagodbe zapravo dospjelo samo 69.207,61 Kn redovne kamate) Zagrebačka banka ostvarila je, i to sve u skladu sa zakonom (koliko ga ja razumijem), šest i pol puta veću zbirnu “težinu” vjerovničkog glasa u šest paralelnih postupaka predstečajne nagodbe, odnosno težinu glasa u iznosu od 39.668.983,98 Kn. Ako smatrate da to druge vjerovnike stavlja u malkice neravnopravan položaj, ja bih se u potpunosti složio s vama. A ukoliko mislite da sam ja jedini koga je ova situacija zbunila, i da je to bilo očekivano za članove nagodbenih vijeća koji “suvereno vladaju materijom”, varate se.

Može još i mrvicu bolje… Sveukupna “težina” Zagrebačke banke u donošenju odluka o planovima restrukturiranja prikazana je u sljedećoj tablici.

Tablica 3 – Cammeo grupacija – udio glasova pod izravnom ili neizravnom kontrolom Zagrebačke banke

 Dužnik Tražbine ZABA Jamci ZABA Unicredit L Ukupno ZABA Glas ZABA
Cammeo Grupa d.o.o. 15.925.343,92 5.972.774,73 4.480.067,98 1.184.782,32 11.637.625,03 73,08%
Autoprijevoz Modem d.o.o. 9.530.881,68 6.067.349,63 6.067.349,63 63,66%
Autoprijevoz Oliva d.o.o. 9.740.570,78 6.008.049,22 6.008.049,22 61,68%
MV Prijevoz d.o.o. 7.987.240,34 5.168.525,57 5.168.525,57 64,71%
Cammeo ugostiteljstvo i turistička agencija d.o.o. Rijeka 10.232.831,61 5.980.936,29 5.980.936,29 58,45%
Cammeo taxi d.o.o. Osijek 7.571.566,55 5.991.280,56 5.991.280,56 79,13%

Osim jamaca za kredit u postupku za Cammeo Grupa d.o.o. u masi tražbina naveden je i Unicredit Leasing za kojeg se bez sumnje može reći da zastupa interese sukladne onima Zagrebačke banke. Iz ove tablice vidljivo je da:

  • niti jedna predstečajna nagodba nije mogla biti sklopljena bez suglasnosti Zagrebačke banke,
  • u 2 postupka predstečajne nagodbe Zagrebačka banka imala je dovoljno glasova da samostalno i prihvati predstečajnu nagodbu.

Status Unicredit Leasing-a u ovim postupcima mi je blago rečeno mutan. Naime, Unicredit Leasing je tražbine po financijskom lizingu u iznosu 269.883,81 Kn prijavio i u postupku za Autoprijevoz Modem d.o.o., ali one nisu uključene u popis tražbina niti je Unicredit Leasing izrijekom naveden kao izlučni vjerovnik. Također, Unicredit Leasing prijavio je i tražbine po financijskom lizingu u iznosu 397.678,46 Kn i u postupku za Autoprijevoz Oliva d.o.o. i inicijalno je bio naveden sa svojom tražbinom u popisu vjerovnika, da bi na kraju u zapisniku o glasovanju zadržao samo status izlučnog vjerovnika.

U sva tri postupka, Unicredit Leasing je za navedene iznose tražbina nagodbenom vijeću dostavio obavijest o izlučnom pravu. Evo što o tome kaže zakon.

Članak 55.

Izlučni vjerovnik je osoba koja na temelju kojega svoga stvarnog ili obveznog prava može dokazati da neki predmet ne pripada u imovinu dužnika te nije vjerovnik u postupku predstečajne nagodbe. Njezino će se pravo na izdvajanje predmeta utvrđivati prema pravilima koja se primjenjuju za ostvarivanje tih prava izvan postupka predstečajne nagodbe.

Dakle, po navedenom Unicredit Leasing kao izlučni vjerovnik ni u jednom postupku nije trebao sudjelovati u predstečajnoj nagodbi. U konačnici je ipak uvršten kao vjerovnik i to upravo u postupku u kojem je prijavio najveću izlučnu tražbinu. Nisam siguran je li status Unicredit Leasing-a zapravo bio različit od postupka do postupka ili je u nekim postupcima sasvim pogrešno tretiran.

A sad je vrijeme da na tren pustimo na miru Zagrebačku banku i pogledamo još i neke druge detalje koji su me uboli u oči.

Kad se stvari poklope (odnosno i FINA griješi)

Najzanimljivije detalje uočio sam u postupku predstečajne nagodbe za poduzeće Autoprijevoz Oliva d.o.o. koji je otvoren 19. ožujka 2013. godine. U spis predmeta (datuma koji se ne da pročitati, ali se po urudžbenom broju 04-06-13-729-21 može pretpostaviti da je to učinjeno 28. ožujka 2013. godine) priložen je sporazum od 22. ožujka 2013. godine, sklopljen između navedenog dužnika i vjerovnika Mikra Matik autodijelovi d.o.o. U sporazumu vjerovnik potvrđuje da za svoje potraživanje od 415.462,63 Kn pristaje na plan restrukturiranja prema kojem se odriče 30% svog potraživanja, a za preostalih 70% prihvaća obročnu otplatu kroz 24 mjeseca. To dakle znači da vjerovnik prije glasanja “kuvertira” svoj glas ZA prihvaćanje predstečajne nagodbe.

Taj je sporazum bio usamljeni primjer u dokumentaciji svih ovih postupaka. To doduše samo po sebi nije toliko čudno jer se na žalost čini da i nema baš univerzalnog standarda po kojem FINA objavljuje primljene dokumente u predmetu. Zapravo, u nekim predmetima skenirani su svi listići za odlučivanje, u nekima samo pojedini, ponegdje nema skeniranih svih prijava tražbina, a dogodi se da dokumenti s odlukama nagodbenih vijeća nose urudžbene brojeve iz krivih postupaka pa su i objavljeni u sklopu krivog predmeta (ništa “nikad viđeno” kad se radi o državnoj administraciji).

Zapisnik o utvrđivanju tražbina formiran je u ovom predmetu 2. svibnja 2013. godine za ročište održano 26. travnja 2013. godine. U tom zapisniku stoje sljedeći podaci.

Tablica 4 – Pregled tražbina u postupku za Autoprijevoz Oliva d.o.o.

Naziv vjerovnika Iznos obveze prema izvješću dužnika Iznos tražbine prema prijavi vjerovnika Ovršna isprava Iznos utvrđene tražbine Iznos osporene tražbine
Atest kontrola 45.161,00 45.161,00
Croatia osiguranje d.d. Filijala Pula 159.003,52 159.003,52
Financijska agencija 120,00 125,62 Ne 125,62
Kvarner Viena Insurance Group osiguranje 317.812,42 Ne 317.812,42
Matmetal sistemi d.o.o. 3.218,79 Ne 3.218,79
Mikra Matik autodijelovi d.o.o. 422.791,95 437.142,17 Da 437.142,17
Porezna uprava 3.075.457,38 2.842.809,31 Ne 3.075.457,38
Promoteka 12.413,08 Ne 12.413,08
Unicredit leasing Croatia d.o.o. 397.678,46 397.678,46 Da 397.678,46
Zagrebačka banka 6.008.049,22 6.008.049,22
Ukupno 3.956.840,66 10.162.620,72   10.138.249,24 317.812,42

Ostavljajući sad načas i Mikra Matik po strani, evo što sam uočio:

  • Prijava tražbine Atest kontrole zaprimljena je u FINA-i 25. travnja 2013. godine u iznosu 54.190,90 Kn (46.411,00 Kn glavnice i 7.779,90 Kn zateznih kamata), ali nije evidentirana u popisu prijavljenih tražbina. Zaključujem da je razlog što prijava tražbine nije uvažena taj što je zaprimljena nakon proteka roka od 30 dana od otvaranja postupka predstečajne nagodbe (19. ožujka 2013. godine). Pedala. Tražbina je zato utvrđena prema dužnikovom “Izvješću o financijskom stanju i poslovanju dužnika” (ur. br. 04-06-13-729-2) u iznosu koji je ispravno naveden i u koloni Iznos obveze prema izvješću dužnika.
  • Za Croatia osiguranje iznos tražbine u koloni Iznos obveze prema izvješću dužnika nije iskazan usprkos tome što je u istom tom dužnikovom “Izvješću o financijskom stanju i poslovanju dužnika” navedena obveza prema Croatia osiguranju u iznosu 170.390,90 Kn.
  • Za Poreznu upravu upisan je Iznos obveze prema izvješću dužnika čak 3.075.457,38 Kn. Isti iznos tražbine je i utvrđen, ali nije uopće jasno temeljem čega.
    • U dužnikovom “Izvješću o financijskom stanju i poslovanju dužnika” obveza prema Poreznoj upravi iskazana je u iznosu 2.360.203,00 Kn.
    • U dužnikovom “Planu financijskog restrukturiranja” (ur. br. 04-06-13-729-3) predanom isti dan obveza prema Poreznoj upravi iskazana je u iznosu 2.240.909,26 Kn.
    • Porezna uprava sama je u postupku prijavila iznos tražbine od 2.842.809,31 Kn (ur. br. 04-06-13-729-27).
  • Za Unicredit Leasing je u dužnikovom “Izvješću o financijskom stanju i poslovanju dužnika” iskazana obveza od 266.185,97 Kn. Usprkos tome u koloni Iznos obveze prema izvješću dužnika iskazana je cifra prema prijavi tražbine od strane Unicredit Leasing-a, a ista je i utvrđena.

Što sve ne valja? U prvom redu, način na koji su u tablici navođeni iznosi tražbina je nedosljedan. Kad se radi o Poreznoj upravi, za koju je utvrđeni iznos tražbine različit od svih iznosa u relevantnim objavljenim dokumentima, sve je i poprilično netransparentno. A kad se radi o Unicredit Leasingu kao izlučnom vjerovniku koji u ovoj tablici nije ni trebao biti naveden, može se reći i da je ispravnost postupka upitna.

Uz sve navedeno došlo se do ukupnog iznosa utvrđenih tražbina od 10.138.249,24 Kn. Ako provjerite, ta je cifra veća od one koja je navedena u tablici 2 u kojoj ukupna tražbina za Autoprijevoz Oliva d.o.o. iznosi 9.740.570,78 Kn. Unicredit Leasing dakle ipak nije naveden u konačnom popisu vjerovnika koji su sudjelovali u glasanju što je i u skladu s njihovim statusom izlučnog vjerovnika.

No u zaključku od 2. svibnja 2013. godine kojim je za 21. svibnja 2013. godine zakazano ročište o glasovanju o planu restrukturiranja, a u skladu s utvrđenim iznosima tražbina, Unicredit Leasing je bio u popisu vjerovnika s pravom glasa koji bi sudjelovali u odlučivanju o planu restrukturiranja. A nemojte nikako smetnuti s uma i da je u tom postupku već unaprijed poznato (u skladu sa sporazumom potpisanim još 22. ožujka 2013. godine) da će Mikra Matik autodijelovi d.o.o. dati svoj glas podrške planu restrukturiranja (pod ponuđenim uvjetima).

Dakle, da je prema popisu vjerovnika s pravom glasa utvrđenom u pozivu na ročište za glasovanje Zagrebačka banka (zajedno s Unicredit Leasing-om, naravno) odlučila “nadodati” svoj ZA već poznatom ZA Mikra Matik autodijelova d.o.o., time bi za donošenje predstečajne nagodbe u tom postupku glasali vjerovnici ukupne “težine” utvrđene tražbine od 6.842.869,85 Kn. U ukupnoj masi utvrđenih tražbina od 10.138.249,24 Kn (u pozivu na glasovanje) to je predstavljalo 67,50% svih tražbina s pravom glasa. Više od 2/3 koliko je potrebno da se donese plan restrukturiranja. Još jedan (i to relativno bitan postupak) predstečajne nagodbe naizgled pod potpunom kontrolom Zagrebačke banke. Naizgled zato jer Unicredit Leasing kao izlučni vjerovnik nije imao pravo glasa.

Na sam dan zakazanog ročišta za glasovanje o planu restrukturiranja tj. 21. svibnja 2013. godine nagodbeno vijeće donosi zaključak kojim se navedeno ročište odgađa za 10. lipnja 2013. godine. Razlog? U financijskom planu restrukturiranja nisu navedeni svi vjerovnici i dužniku se nalaže dostava izmijenjenog plana restrukturiranja. Nagodbeno vijeće taj detalj iz nekog razloga nije uočilo kad je 2. svibnja 2013. godine zakazivalo ročište za glasovanje o tom istom planu.

Nažalost taj ispravljeni financijski plan restrukturiranja s cjelovitim popisom vjerovnika nije objavljen na web-u. Štoviše do ročišta za glasovanje nije objavljena ni izmijenjena tablica vjerovnika s pravom glasa koja isključuje Unicredit Leasing (kao izlučnog vjerovnika). A da sve bude zabavnije pod urudžbenim brojevima 04-06-13-729-47 i 04-06-13-729-48 u ovom predmetu zapravo se nalaze dokumenti iz postupka za Autoprijevoz Modem d.o.o. i to zanimljivo baš zapisnik i rješenje o utvrđivanju tražbina. Poprilična zbrka, zar ne?

Sve ovo dokazuje da nagodbeno vijeće može svojim postupcima utjecati na ishode postupaka predstečajne nagodbe. Recimo, u ovom slučaju je pogreška kojom je Unicredit Leasing uključen u popis vjerovnika s pravom glasa (po čemu se činilo da Zagrebačka banka može samostalno progurati plan) mogla navesti nekog od vjerovnika koji bi i sami glasali ZA da ne dođe na ročište za glasovanje (te se onda njegov glas broji kao PROTIV). Obzirom da nagodbeno vijeće do ročišta za glasovanje nije objavilo (a možda ni sastavilo) ispravljeni popis vjerovnika s pravom glasa bez Unicredit Leasing-a, moglo se lako dogoditi da na ročištu ne bude dovoljno glasova za usvajanje nagodbe. A u nekom drugom slučaju stvari su se mogle posložiti i sasvim obrnuto.

Očito dakle da u provedbi postupaka ima proceduralnih pogrešaka i problema koji mogu utjecati na njihov ishod. Barem ukoliko se sudi po dokumentaciji objavljenoj na stranicama FINA-e. Upravo zbog toga iznimno je važno da FINA sucima dostavlja cjelovit spis kako bi barem formalno mogli provjeriti da je proceduralno sve doista i bilo u redu.

Ponovo mala digresija. U aktualnoj verziji ovog zakona (na snazi od 29. lipnja 2013. godine) uvedena je odredba po kojoj FINA mora i bez poziva suda dostaviti sudu cjelovit spis u elektroničkom obliku. Odbijanje ili odugovlačenje FINA-e da to učini u postupku za Dalekovod prema sudskom rješenju od 9. srpnja 2013. godine (postupku pokrenutom doduše po starim pravilima), ali u situaciji kad je bilo evidentno da i s postupkom i dokumentacijom postoji niz čisto proceduralnih problema, sigurno nije pomoglo brzoj sudskoj potvrdi predstečajne nagodbe. Ali o tome kad dođe na red. Vratimo se na Cammeo priču.

End Game

Već sam napisao da je postupak za Autoprijevoz Oliva d.o.o. bio relativno bitan po pitanju dojma da Zagrebačka banka ima punu kontrolu nad njim. Razlog za takvu ocjenu leži u činjenici da je jedini “veliki igrač” u svim ovim postupcima osim Zagrebačke banke bila – država.

U postupcima u kojima je Zagrebačka banka već prethodno ostvarila potpunu kontrolu, ukupna prijavljena tražbina Porezne uprave iznosila je 1.580.379,27 Kn (1.154.771,00 Kn u postupku za Cammeo Grupa d.o.o. i 425.608,27 Kn u postupku za Cammeo taxi d.o.o. Osijek). S 3.075.457,38 Kn utvrđene tražbine u ovom postupku, ta se cifra vlastite tražbine Porezne uprave nad kojom je punu kontrolu držala Zagrebačka banka praktično utrostručila odnosno popela na čak 4.655.836,65 Kn.

Podsjećam, u inicijalnim prijedlozima svih planova restrukturiranja predviđen je otpis 70% potraživanja Ministarstva financija te otplata preostalih 30% kroz 5 godina. U skladu s takvim prijedlogom Porezna uprava bila je dakle već suočena s gubitkom od 3.259.085,66 Kn.

No, ipak u preostala 3 “neriješena” postupka Porezna uprava još je uvijek držala zbirnu utvrđenu tražbinu od 9.822.954,09 Kn. A i u postupcima predstečajne nagodbe za poduzeća Autoprijevoz Modem d.o.o. i MV Prijevoz d.o.o., obzirom na minimalan broj vjerovnika, nije baš bilo nikog tko bi eventualno “pomrsio račune”.

  • U postupku za Autoprijevoz Modem d.o.o. Zagrebačka banka bi čak i s (nedozvoljenim?) uključivanjem Unicredit Leasinga (koji je prijavio svoju tražbinu u postupku kao izlučnu), ostvarila udio utvrđene tražbine od 64,66%. Blizu, ali ne dovoljno. Iznos koji nedostaje za puni autoritet Zagrebačke banke je 196.936,91 Kn.
  • U postupku za MV Prijevoz d.o.o. Zagrebačka banka ima udio utvrđene tražbine od 64,71%. Blizu, ali ne dovoljno. Iznos koji nedostaje za puni autoritet Zagrebačke banke je 156.567,56 Kn.
  • Najgora situacija za Zagrebačku banku je u postupku za Cammeo ugostiteljstvo i turistička agencija d.o.o. Rijeka. Tamo ima svega 58,45%. Iznos koji nedostaje za puni autoritet Zagrebačke banke je 841.292,54 Kn.

Slijede neke neobuzdane špekulacije s moje strane.

Što bi se dogodilo da dužnici podmire dio svojih poreznih obveza? Prema ZFPPN-u poduzeće ima pravo u stanju nelikvidnosti obavljati “nužna plaćanja” koja uključuju i “porez na dodanu vrijednost, trošarine, doprinose i druge poreze koji od strane dužnika moraju biti obračunati i plaćeni u skladu s propisima”. Na taj način umanjila bi se tražbina Porezne uprave prema dužniku. A iako su neka poduzeća Cammeo grupacije bila u blokadi (ili pred blokadom) već prije otvaranja postupaka predstečajne nagodbe donesene su privremene mjere kojima se ta blokada skida.

Porezna uprava bi u slučaju (po mojem shvaćanju propisa) dozvoljenih uplata po dospjelim porezima i doprinosima reda veličine 500.000 Kn (u prva dva neriješena postupka) u potpunosti izgubila kontrolu nad još 6.125.413,41Kn. Dakle dužnik bi se (uz pretpostavku da zna da je Zagrebačka banka spremna podržati plan restrukturiranja) za cca 500.000 Kn u 2 postupka prema prihvaćenoj nagodbi oslobodio 70% navedenog potraživanja porezne uprave odnosno iznosa poreza i doprinosa od čak 4.287.789,39 Kn. Sasvim OK trgovina. Možda malo rizična za dobar dugoročni odnos s Poreznom upravom.

Ne bi se čak moglo govoriti ni o nekom narušavanju ravnopravnosti vjerovnika u istom položaju jer po svojim tražbinama i poslovnom odnosu s tim poduzećima Porezna uprava i Zagrebačka banka nisu ni slični.

A Porezna uprava time bi se (s još samo jednim “neriješenim” postupkom) oprostila od ukupno 7.546.875,04 Kn. Bi li ova poduzeća mogla namaknuti 500.000 Kn? Bi li pojedine utvrđene pa djelomično namirene tražbine mogle biti umanjene u smislu glasovanja? Zapravo je nebitno.

Pogled s vrha brda

Kako je ovo vjerojatno izgledalo za Zagrebačku banku?

Recimo da su sva poduzeća Cammeo grupacije završila u stečaju. Kreditno potraživanje Zagrebačke banke od 5.972.774,73 Kn nije osigurano samo jamstvom članica Cammeo grupacije. Sjećate se.

  • U prvom redu tu je HAMAG INVEST sa svojih 2.501.751,88 Kn jamstva. Dakle, isplatom tog jamstva preostali dug po gornjem kreditnom potraživanju pada na 3.471.022,85 Kn.
  • U drugom redu tu je Tehničko remontni centar Zagreb d.o.o. sa svojih 833.499,13 Kn. Naplatom i tog jamstva preostalo potraživanje Zagrebačke banke palo bi na 2.637.523,72 Kn. (Ako se pitate bi li to jamstvo stvarno moglo biti naplaćeno, možete se prestati se pitati. Ovaj jamac je prema javno dostupnim izvještajima za 2012. godinu ostvario prihod od cca 90.000.000 Kn, dobit nakon oporezivanja u istom razdoblju veću od 2.000.000 Kn, i ima iskazanu vrijednost imovine od oko 106.500.000 Kn. Snašli bi se nekako.)
  • Preostalih 2.637.523,72 Kn nije baš tako zastrašujuća cifra. Oko 350.000 EUR. Osim obitelji Minovski koja i svojom osobnom imovinom jamči za navedene kredite (iako je ta imovina i pod nezanemarivim opterećenjem temeljnog kapitala društava), sigurno bi se ponešto našlo i u stečajnoj masi ovih poduzeća.
  • A ni Unicredit Leasing ne bi izgubio automobile jer su izlučno osigurani (tj. nisu prešli u vlasništvo dužnika).

Dakle, što se Zagrebačke banke tiče, stečaj nije katastrofa sam po sebi.

A obzirom na postignute nagodbe… Jest da su malo reprogramirali kredite, ali recimo da će nešto zaraditi ako se ti krediti vrate. Bitna jamstva za kredite (sva ova gore navedena) ostaju nepromijenjena. Što je možda najslađe, “krvna slika” njihovih dužnika i jamaca iznenada se popravila za više od 8.000.000 Kn otpisanih obveza, a sve iz tuđeg džepa. Reklo bi se “puna šaka brade”. Za tu varijantu bilo je samo važno zadržati kontrolu nad cijelom situacijom, a to praktički nije došlo u pitanje. Nije tako loš taj ZFPPN. A pod uvjetom da se sjetiš u ugovoru pravno izjednačiti jamce s korisnikom kredita još je i bolji.

Ukratko, iako Zagrebačka banka ne bi baš nastradala u slučaju stečaja, ipak joj je mnogo ugodnija opcija da predstečajna nagodba bude prihvaćena, pa makar i uz određeno popuštanje drugim velikim vjerovnicima koji bi mogli otežavati nagodbu.

Pogled iz… druge perspektive…

Za državu s druge strane… Ne samo što bi mogućnost naplate potraživanja za poreze od Cammeo grupacije od čak 14.478.790,74 Kn iz stečajne mase (u kojoj postoje prioritetne tražbine i iz koje treba izuzeti gomilu izlučnih prava) bila upitna, nego bi još otrpila i dodatnu štetu temeljem jamstvene obveze HAMAG INVEST-a. A 600 “novo-NEzaposlenih” ne bi palo “na jasle” Zagrebačke banke. Za državu je stečaj ovih poduzeća bio manje-više jednak katastrofi.

S te strane konačno postignuti dogovor po kojem se država odrekla “samo” polovice gornje cifre nenaplaćenog poreza, znači oko 7.239.395,37 Kn nije tako gorak (čak i kad se uračuna i “pušiona” ostalih državnih institucija okus nije bitno gorči). Možda bi bili pristali i na traženi otpis od 70%, ali to po zakonu ne ide s rokom otplate ostatka većim od 4 godine (a dužnik je tražio 5) pa eto…

Je li moglo bolje? Je li 14.478.790,74 Kn zbirnih tražbina samo za dospjele poreze trebalo imati značajniji utjecaj od 5.972.774,73 Kn tražbina za većinom nedospjele kredite. Pa vjerojatno je. Tko je kriv što nije? Većina bi se složila da je to s jedne strane onaj koji je postavio pravila igre kroz donošenje ovakvog zakona, a s druge onaj tko je dopustio da porezna obveza dosegne ovakvu cifru. Adresa?

Da stvar bude još čudnija Ministarstvo financija uopće nije prijavilo svoju tražbinu u postupku predstečajne nagodbe za poduzeće Cammeo Grupa d.o.o. Ona je utvrđena samo prema dužnikovom prijedlogu za otvaranje postupka predstečajne nagodbe odnosno “Izvješću o financijskom stanju i poslovanju dužnika” i to prema stanju od 30. studenoga 2011. godine. A nešto poreza i kamata se sigurno nakupilo do 25. veljače 2013. godine, dana s kojim je postupak otvoren.

Nemojte to samo reći ministru Liniću da mu ne prekipi. Znate da je zabrinut za svaku kunu “za vrtiće, škole i bolnice”.

Još neke sitnice

Je li poduzeće Mikra Matik autodijelovi d.o.o. “kuvertiranjem” glasa za prihvaćanje plana restrukturiranja poduzeća Autodijelovi Oliva d.o.o. potpuno slučajno u određenom trenutku Zagrebačkoj banci donijelo (prividno) pravo samostalne odluke u tom postupku? Ili je tu možda bilo koordinacije? Ili nekih pritisaka?

  • Mikra Matik autodijelovi d.o.o. i dužnik imaju višegodišnji poslovni odnos. Od kraja svibnja 2012. godine do pokretanja postupka predstečajne nagodbe (prema dokumentima dostupnim u predmetu) došlo je do smanjenja mase dužnikove obveze sa 633.050,98 Kn na 422.791,95 (bez kamata).
  • Zagrebačka banka u postupku za Cammeo Grupa d.o.o. 26. veljače 2013. godine s dužnikom definira uvjete za prihvaćanje plana restrukturiranja na temelju čega se donosi izmijenjeni plan restrukturiranja.
  • Mikra Matik autodijelovi d.o.o. s dužnikom 22. ožujka 2013. godine sklapa sporazum o prihvaćanju plana restrukturiranja u kojem se odriče kamata i 30% svojih ukupnih potraživanja, a za ostalih 70% prihvaća otplatu na 24 mjeseca. Tim sporazumom prije ročišta za potvrdu tražbina najavljuje svoju odluku o glasovanju o predstečajnoj nagodbi.
  • Da Zagrebačka banka nije sudjelovala u postupku sa svojom tražbinom, tražbina Porezne uprave bila bi dovoljna da samostalno odlučuje. U takvom scenariju sporazum ovih poduzeća ne bi bio ni od kakvog stvarnog značaja za sklapanje ili odbacivanje predstečajne nagodbe.
  • U scenariju u kojem Zagrebačka banka sudjeluje u postupku (čak i s onim privremenim uključivanjem Unicredit Leasinga u popis vjerovnika), bez ovog sporazuma dužnika i Mikra Matik autodijelovi d.o.o. Porezna uprava imala bi mogućnost spriječiti nepovoljnu nagodbu.

Ima još “što bi bilo kad bi bilo” materijala.

U postupku predstečajne nagodbe za Cammeo Taxi d.o.o. Osijek sudjelovanjem jamstva Zagrebačke banke, odnosno tražbina povezanih poduzeća potpuno su preglasani dobavljači koji su mahom bili protiv nagodbe. Prema rješenju o utvrđivanju tražbina od 15. travnja 2013. godine:

  • Tražbine u grupi “ostali” utvrđene su u ukupnom iznosu 1.070.323,22 Kn.
  • Kao vjerovnici s pravom glasa u toj grupi sudjeluju i poduzeća iz Cammeo grupacije:
    • Cammeo d.o.o., Rijeka s utvrđenom tražbinom od 159.279,06 Kn, i
    • Cammeo Grupa Zagreb d.o.o. s utvrđenom tražbinom od 354.719,03 Kn,
    • dakle povezana poduzeća drže ukupno 513.998,09 Kn odnosno 48,02% u utvrđenoj tražbini s pravom glasa u grupi “ostalo”.
  • Vjerovnici iz grupe “ostalo” glasali su prema rješenju o usvajanju plana restrukturiranja od 28. svibnja 2013. godine protiv plana restrukturiranja s omjerom:
    • 516.901,87 Kn ili 48,29% glasova ZA, te
    • 553.421,35 Kn ili 51,71% glasova PROTIV.
  • Znači gotovo svi vjerovnici iz grupe “ostalo” izuzev povezanih društava bili su protiv ovakvog plana restrukturiranja (spremni na rizike naplate nakon stečaja dužnika?).
    • Da je iz glasovanja o planu restrukturiranja bila isključena tražbina po jamstvu za kredit Zagrebačke banke, ovi vjerovnici iz grupe “ostalo” koji su glasali protiv plana imali bi udio od 35,20% u ukupnoj masi tražbina u postupku, i plan ne bi mogao biti donesen protiv volje baš svih vjerovnika u toj grupi (osim povezanih poduzeća).
    • Da su iz glasovanja o planu restrukturiranja bile isključene i tražbine povezanih poduzeća, ovi vjerovnici iz grupe “ostalo” koji su glasali protiv plana imali bi udio od 52,17% u ukupnoj masi tražbina.

Pouka Cammeo priče

Je li moja interpretacija javno dostupnih informacija u ovim postupcima ispravna? Ne znam, ali svakako je moguća. Je li možda nepravedna? Jesam li pogrešno procijenio djelovanje glavnih aktera u priči? Može biti.

U nekoliko stvari prilično sam siguran:

  • Riječ “nagodba” u imenu zakona je kozmetika.
  • Zakon, ovako kako je složen i kako se primjenjuje, vjerojatno će u dosta slučajeva ići na ruku bankama. Mnogi loši krediti postat će puno bolji.
  • Zakon će pogodovati i dužnicima. Ako na svojoj strani imaju banku i njen kredit i ako su uspjeli malo “oženiti” državu mogli bi dosta elegantno očistiti “mrtvo tkivo” iz bilance. Ono što su (grubo rečeno?) maznuli drugima da sami prežive nikad neće morati vratiti. Prema članku 85. ZFPPN-a eventualno ostvarenu dobit do kraja izvršenja nagodbe moraju uključivati u kapital ili rezerve, ali ono što im je otpisano to je “oprošteno” zauvijek.
  • Najdeblji kraj u priči izvlačit će oni koje nitko ništa nije pitao, a to su mali vjerovnici.

U slučaju Cammeo grupacije pozitivno je svakako to što doista jesu sačuvana radna mjesta, obzirom da bi stečaj bez predstečajne nagodbe bio izvjestan. Nadam se samo da neće doći do onog crnog scenarija u kojem nakon “preraspodjele kolača” ipak dolazi do stečaja.

A sad slijedi nova priča. Sasvim drugačija, mnogo problematičnija i s bolnijom slikom suštinskih problema od kojih pati Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. No kao ni Cammeova, osobno mi se ne čini zastrašujuća.

TOZ Penkala

Potvrda predstečajne nagodbe za TOZ Penkala na Trgovačkom sudu bila je veselo medijski popraćena, kao znak nade u kiseloj atmosferi koju je svojim “cjepidlačenjem” stvorio sudac Kolakušić. Svi su uglavnom prenosili priopćenje tvornice po kojem će kao u nekoj bajci svi vjerovnici biti namireni u 6 jednakih rata u 6 godina. Neki mediji su odmah naveli i pokoji drugi primjer uspješne nagodbe, a neki su naslovima poput “TOZ Penkala uspjela sklopila predstečajnu nagodbu, drugi suci očito ne slijede Kolakušićev primjer” (stvarno tako piše) bacili i koji kamen prema tom mutikaši Kolakušiću. Šuškalo se kako je ostao usamljen u svojim idejama i svašta još nešto…

U situaciji u kojoj proizvodnja kao takva u Hrvatskoj jedva da još postoji, i osobno me razveselilo da je zakon pomogao jednom konkretnom proizvodnom poduzeću čije su drvene olovke u školskim klupama ogrickali mnogi hrvatski građani i građanke.

Nažalost, u skladu s normama modernog novinarstva, čini se da nitko od novinara nije baratao konkretnim znanjima ili informacijama ni o predmetnom zakonu, ni o postupku predstečajne nagodbe, ni o konkretnom postupku za TOZ Penkala, a samim time ni o mukama suca Kolakušića. Ili su možda pametniji od toga da (čak i pod pseudonimom) o tome pišu.

Ojačan “iskustvom” u mom prethodnom istraživanju, potražio sam famozni Zapisnik o ročištu za glasovanje M-1. Da se netko samo potrudio pronaći i otvoriti ovaj dokument imao bi “štofa” za jedan sasvim solidan članak. Samo kopiranjem onog što u zapisniku piše.

Planom financijskog restrukturiranja za sve dužnike je predviđeno:

  • odgoda dospjelosti dužnikovih obveza do 31. prosinca 2014. godine,
  • otplata utvrđenih dužnikovih obveza u šest jednakih jednogodišnjih rata počevši od 1. siječnja 2015. godine do 31. prosinca 2020. godine.

Dakle, prilična odgoda, ali ništa se ne otpisuje. No evo kako je to sjelo vjerovnicima.

Tablica 5 – Rezultati glasovanja o planu restrukturiranja TOZ Penkala

Grupa vjerovnika Tražbine Za Protiv Za Protiv
Država 8.857.270,14 144.395,95 8.712.874,19 1,63% 98,37%
Financijske institucije 20.690,62 0,00 20.690,62 0,00% 100,00%
Ostali vjerovnici 31.103.413,85 30.055.969,57 1.047.444,28 96,63% 3,37%
Ukupno 39.981.374,61 30.200.365,52 9.781.009,09 75,54% 24,46%

Država 98,37% PROTIV?!? Slavko, pa ne valjda opet…

Tijela javne uprave i trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu s potraživanjem od gotovo 9 milijuna kuna praktički su jednoglasno glasovala protiv predstečajne nagodbe. A radna mjesta? A rješavanje nelikvidnosti? A poticanje proizvodnje? A…?

Moram priznati, nakon Cammeo situacije učinilo mi se nevjerojatno. Da podsjetim:

  • U postupcima za Cammeo grupaciju država je u 6 postupaka glasala ZA plan kojim se trenutno otpisuje 50% svih potraživanja države, dok se ostatak plaća kroz 5 godina.
  • Ovdje je država glasala PROTIV plana u kojem se potraživanja države “samo” reprogramiraju s odgodom od 2 godine i otplatom na 6 rata. Naplata bi trajala 2,5 godine duže nego kod Cammea, ali bila bi kompletna.

Ugrubo, na kraju 2017. godine država bi kod TOZ Penkala imala naplaćeno 50% potraživanja, dok bi na kraju iste godine kod Cammea (zbog 4,5% kamata i uz moj pojednostavljeni kamatni račun) imala naplaćeno oko 51,75% potraživanja. Međutim, do kraja 2020. godine država bi kod TOZ Penkala imala naplaćeno 100% potraživanja, a kod Cammea bi na kraju otplate ostala na 56,75%. O čemu se radi?

Ponajprije, novac gubi na vrijednosti prolaskom vremena pa se kod svih projekcija otplate na rate i to treba uzeti u obzir. Ako se prisjetite Cammeo priče tamo su dogovorene kamate od 5,5% za Zagrebačku banku i 4,5% za državu. Razumno je pretpostaviti da Zagrebačka banka nije na gubitku, nego će malo i zaraditi. Nadam se da država uz onih 50% inicijalnog otpisa nije i tu na gubitku, ali obzirom na razmotrenu situaciju sigurno joj kamata od 4,5% neće donijeti zaradu.

Opet ugrubo, napravio sam najjednostavniju moguću kalkulaciju diskontiranog novčanog tijeka (procjenu koliko mi danas znači neki novac u budućnosti) s kamatom od 4,5% (bez uvećanja za rizike i slična čuda jer nemam ni pojma kako bih ih procijenio, a ionako su sve te procjene špekulativne naravi).

  • U slučaju Cammeo kamata od 4,5% omogućava državi da 50% koje će naplatiti kroz 5 godina vrijedi kao da je tih 50% naplatila danas.
  • U slučaju TOZ Penkala, obzirom da nema kamate na tu obročnu oplatu, 100% koji će biti naplaćeni do kraja 2020. godine vrijede kao da je danas naplaćeno nekih 79% tražbine.

Čisto za ilustraciju, u jednoj žalbi u jednom drugom postupku do kojeg ćemo doći naknadno, procjena žalitelja je da će vjerovnici baš temeljem ovakve ponude TOZ Penkala ostvariti svega 55% vrijednosti današnje tražbine. (To bi ugrubo odgovaralo kamati od čak 12%, što znači da je rizik koji ti procjenitelji predviđaju solidan. S takvom kamatom bi današnja vrijednost obročno naplaćene tražbine Porezne uprave od Cammea bila svega 39%.) Ali to je druga priča…

Kako god okrenuli, ponuda TOZ Penkala i dalje je bolja za državu od Cammeove.

Duhovi prošlosti

A onda sam primijetio da u zapisniku stoji i sljedeće:

“Nakon navedenog za riječ se javio Josip Galinec, koji je na ročištu za utvrđivanje tražbina vjerovnika bio prisutan kao direktor društva Projekt nekretnine d.o.o., Zagreb, Kennedyjev trg 2, OIB 07061109987, koje je steklo tražbinu društva Sanitacija d.d., Zagreb, Nalješkovićeva 45, OIB 85987734468 kao vjerovnika namirenog na istom ročištu prijebojem, sa prigovorom usmenim i pismenim kojim se ističe prigovaranje na utvrđene tražbine vjerovnika temeljem jamstva, zbog čega je zahtijevao da se ne pristupa glasovanju, odnosno da se ponovno utvrdi lista vjerovnika uz potvrdu ovlaštenog revizora.”

Josip Galinec? Industrogradnja? TOZ? Pa da… zaboravio sam (ili bolje reći potisnuo) tu sagu. Pa što je to s tim predstečajnim nagodbama kojih se primim…

Nažalost (ne općenito, nego što se informiranosti o ovom slučaju tiče) ne bavim se trgovinom dionicama. Izvjesno je zato da nemam praktički nikakve šanse proniknuti ovu situaciju. Priča TOZ Penkala nerazdvojivo je isprepletena s pričom Industrogradnje, a međusobni odnosi ta dva poduzeća (bolje rečeno grupa poduzeća), njihovih dioničara i osoba u nadzornim i upravnim odborima, kao i njihovih ostalih poduzeća su previše složeni, premalo transparentni i predugo poremećeni. Već godinama se te garniture natežu za međusobna preuzimanja dionica, sukobljavaju u sudskim procesima (koje malo dobivaju, a malo gube), otvaraju poduzeća, spajaju poduzeća, cijepaju poduzeća, likvidiraju poduzeća… Nejasno je u kolikoj su mjeri inozemne kompanije i fondovi navedeni kao dioničari ovih društava pod kontrolom istih aktera. Možda je najžalosnije to što su za vrijeme igre u kojoj nikako da netko konačno pobijedi, a netko izgubi, obezvrijedili najveći dio onoga oko čega se bore, oštetili ili izigrali druge dioničare, a i mnoge radnike “ostavili na cesti”.

Ukratko – pravi igrači. Uopće me ne iznenađuje da su u Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prepoznali svoju novu priliku. Kao da je napisan baš za njih. E Slavko…

Obzirom na ovo “otkrivenje” baš sve što ću dalje napisati možda nema nikakvog smisla. A možda više nema ni ono što sam dosad napisao. Ali pokušat ću izgurati do kraja, držeći se tek razmatranja ovih predstečajnih postupaka i njihovih dubioza. Imam osjećaj da to dugujem sucu Kolakušiću.

Pa krenimo redom

Društvo “TOZ Penkala, Tvornica olovaka, školskog i uredskog pribora Zagreb, d.d.” predalo je 22. siječnja 2013. godine svoj prijedlog za pokretanje postupka predstečajne nagodbe. U prijedlogu stoji napomena Hitno! Opasnost od nenadoknadive štete! i zahtjev da se što prije, privremenom mjerom, deblokira njihov račun koji je u kontinuiranoj blokadi od 29. studenoga 2012. godine.

Društvo je prijavilo 82 zaposlena i ukupni iznos obveza na dan prijedloga od 30.134.054,44 Kn. (Na dan otvaranja predstečajne nagodbe dužnik prijavljuje stanje 30.656.993,11 Kn prema ur. br. 04-06-13-2959-110.) I ovdje je očito u postupku nagodbe utvrđeno više tražbina nego je prijavljeno (vidi tablicu 5). Ali za razliku od Cammea gdje su se na razini 6 poduzeća tražbine u postupku povećale za 151% ovdje su se povećale za samo 33%.

Po prijedlogu se čini (svi križići popunjeni) da je predana ne samo kompletna dokumentacija predviđena zakonom nego i dodatna dokumentacija:

  • Izjava dužnika da nema nikakvih obaveza prema povezanim osobama te da nema dospjelih potraživanja od povezanih osoba u Republici Hrvatskoj,
  • Izjava o značaju ovog postupka za dužnika i očuvanje radnih mjesta,
  • Izvadci iz sudskog registra, zemljišno-knjižni izvadci za nekretnine u vlasništvu dužnika, pregled prvih 10 računa s najvećom količinom vrijednosnog papira kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d.,
  • Prijedlog za donošenje privremene mjere iz čl. 48. stavka 3. Zakona.

Usprkos navedenom FINA 31. siječnja 2013. godine ipak poziva dužnika da dostavi dopunu dokumentacije odnosno Bilancu, Račun o sveobuhvatnoj dobiti, Izvještaj o promjenama kapitala, Izvještaj o novčanom tijeku i Bilješke uz financijske izvještaje.

Mene bi danas najviše zanimala ona izjava o nepostojanju obveza i potraživanja prema povezanim osobama, ali nažalost nisam je našao u objavljenoj dokumentaciji.

U predanoj dokumentaciji navedene su sljedeće informacije:

  • u bilanci društvo na 30. studenoga 2012. godine iskazuje:
    • vrijednost nekretnina u iznosu 150.449.985,00 Kn,
    • vrijednost zaliha u iznosu 19.429.709,00 Kn,
    • potraživanja od kupaca u iznosu 10.405.737,00 Kn,
    • ukupne dugoročne obveze u iznosu 10.937.168,00 Kn (od toga 9.483.496,00 Kn krediti banaka),
    • ukupne kratkoročne obveze u iznosu 21.454.896,00 Kn (od toga 11.127.436,00 Kn krediti banaka),
  • u bilješkama uz financijske izvještaje stoji da je društvo na 30. studenoga 2012. godine imalo 71 zaposlenog,
  • u objašnjenju trenutne financijske situacije kao velik problem ističe se da banke usprkos činjenici da društvo posjeduje nekretnine višestruko vrijednije od obveza (doista 150 milijuna kuna nekretnina je solidno jamstvo) i usprkos dostupnim državnim garancijama (HAMAG) nisu bile spremne ponuditi refinanciranje odnosno dodatno financiranje,
  • društvo u financijskom planu restrukturiranja predlaže nagodbom prihvaćene reprograme obveza, ali uz otpis svih kamata,
  • u slučaju neprihvaćanja navedenog modela, opisuju alternativni model restrukturiranja u kojem banke koje imaju razlučna prava na nekretninama odlučuju prodati nekretnine i namiriti se iz prodajne vrijednosti, što bi zbog znatne vrijednosti navedenih nekretnina omogućilo društvu povećanje likvidnosti, podmirenje svih obveza, preseljenje na novu lokaciju i modernizaciju proizvodnje (dakle i to je sasvim fino),
  • u planu operativnog restrukturiranja predložene su neke konkretne mjere s potencijalom za poboljšanje poslovnog položaja poduzeća, ali dio opisanih mjera ima karakter lijepih želja, tako da nije sigurno može li društvo u slučaju nagodbe stvarno i ispuniti tako preuzete obveze,
  • u slučaju stečajnog postupka procjenjuju da bi se iz imovine naplatile banke, ali da bi namirenje ostalih vjerovnika bilo nemoguće u iznosu većem od 30% zbog naravi i troškova stečajnog postupka,
  • ukupne obveze prema vjerovnicima od 30.134.054,44 Kn iskazane su na sljedeći način:
    • razlučni vjerovnici (banke): 20.748.877,73 Kn,
    • ostali (dobavljači i država): 9.385.176,71 Kn.

Knjigovodstveno iskazana vrijednost imovine očito je višestruko veća od ukupnih obveza. Ukoliko se ponovo napravi usporedba s Cammeom, kod kojeg je omjer kreditne obveze prema vrijednosti imovine društava bio daleko nepovoljniji, čini se neobično da banke nisu bile spremne na dodatno kreditiranje TOZ Penkala čak ni uz HAMAG-ove garancije. Zbog toga se stječe dojam da su banke s jedne strane negativno ocijenile poslovanje poduzeća i njegovu sposobnost da kroz takvo poslovanje uspješno servisira dodatna zaduženja, a da su s druge strane naklonjene aktiviranju svojih založnih prava na nekretninama u cilju naplate dospjelih kreditnih obveza.

Stavovi samog dužnika po pitanju sklonosti određenom scenariju rješavanja nastale situacije nešto su drugačiji od očekivanja. Naime, gotovo da je najveći entuzijazam moguće prepoznati u tako nazvanom “alternativnom planu” restrukturiranja prema kojem banke stvarno i aktiviraju svoja založna prava, a prodajom nekretnina visoke vrijednosti (koje su dužniku svojevrstan “mrtvi kapital”) dužnik se oslobađa obveza, ostvaruje likvidnost i kapacitet da nakon preseljenje modernizira proizvodnju.

Sličnog entuzijazma naočigled nedostaje u opisu mjera koje bi bile provedene u slučaju prihvaćanja nagodbe, a što i nije sasvim neshvatljivo jer je očito jedan od velikih problema društva visoki trošak poslovanja na postojećoj lokaciji i nedostatak svježeg kapitala nužnog za preporod umjesto produljenja agonije poduzeća.

Međutim, u opisu mogućnosti naplate vjerovnika iz stečajne mase, stav dužnika se drastično mijenja, te po navedenim procjenama imovina koja je u “alternativnom scenariju” omogućavala namirenje svih obveza, preseljenje na novu lokaciju, modernizaciju proizvodnje i kvalitetnu likvidnost odjednom postaje nedovoljna čak i da se iz njene prodaje namire svi vjerovnici. Govoreći u brojkama:

  • uz iskazanu strukturu ukupnih obveza i očekivanu stopu namirenja od 30% svih koji nisu banke očekuje se dakle ukupna mogućnost podmirenja vjerovnika u iznosu manjem od 25 milijuna kuna,
  • prosječni godišnji rashod poduzeća u prethodnim godinama bio je niži od 30 milijuna kuna.

Kolike troškove i trajanje stečaja dužnik očekuje obzirom na procjenu da nekretnine vrijednosti 150 milijuna kuna neće dostajati? Je li obzirom na tako negativnu procjenu mogućnosti namirenja vjerovnika u slučaju stečaja, te iskazanu nespremnost banaka da dodatno financiraju poslovanje dužnike, moguće da je nerealni detalj u cijeloj slici zapravo iskazana knjigovodstvena vrijednost nekretnina? Nije nevjerojatno obzirom na pad cijena nekretnina i stanje u građevinskom sektoru posljednjih godina, ali na čemu se onda uopće temelji opisani “alternativni plan” restrukturiranja? Dosta pitanja.

No zanemarujući razmatranje pretpostavki o smjerovima raspleta poslovne situacije TOZ Penkala, nagradno pitanje vezano uz postupak predstečajne nagodbe je – što se to ponovo dogodilo s tražbinama?

Tražbine izvan kontrole

Već sam ranije “opažao” da se razlika između ukupnih tražbina koje je prijavio dužnik (30.134.054,44 Kn) i ukupnih utvrđenih tražbina u postupku (39.981.374,61 Kn) ne čini prevelika. No s druge strane, usporedbom tablice s rezultatima glasovanja i iznosa navedenih u dokumentaciji dužnika, nemoguće je ne primijetiti da se struktura tražbina promijenila u potpunosti. Naime:

  • po prijavi dužnika tražbine banaka iznosile su 20.748.877,73 Kn, a svih ostalih 9.385.176,71 Kn,
  • u postupku su utvrđene tražbine banaka od samo 20.690,62 Kn (samo 0,1% prijavljenih), a svih ostalih od čak 39.960.683,99 Kn (426% prijavljenih).

Kad se radi o tražbinama financijskih institucija takva redukcija tražbina nije neobjašnjiva. Naprotiv.

Banke su svoje tražbine osigurale hipotekama na nekretninama dužnika, pa kao razlučni vjerovnici (članak 56. do 59. ZFPPN-a) ne moraju sudjelovati u predstečajnoj nagodbi, odnosno, mogu zadržati svoje pravo na odvojeno namirenje izvan postupka predstečajne nagodbe (pa čak i tijekom samog postupka). Navedeno razlučno pravo banaka bilo je iskazano i u dokumentaciji dužnika i u njegovoj prijavi obveza.

Međutim, kad se radi o tražbinama u grupi ostalih vjerovnika nešto je doista “napumpalo” tražbine. Odgovor o čemu se radilo nije bilo potrebno dugo tražiti.

Pregledom priloga Zapisnika o ročištu za glasovanje M-1, odmah u oči upadaju sljedeće utvrđene tražbine:

  • Maneda d.o.o. u iznosu 5.100.000,00 Kn,
  • Opereta d.o.o. u iznosu 2.000.000,00 Kn,
  • TOZ Penkala projekt d.o.o. u iznosu 20.511.286,16 Kn.

Niti jedna od navedenih tražbina nije bila navedene u popisu obveza koje je dužnik prijavio prilikom pokretanja postupka predstečajne nagodbe. U svim navedenim slučajevima, kao i kad je bila riječ o eksploziji utvrđenih tražbina u postupku za Cammeo – radi se o jamstvima.

Maneda

Prema podacima u sudskom registru poduzeće Maneda d.o.o. osnovano je 27. rujna 2007. godine, ima temeljni kapital od 20.000,00 Kn, a njegov jedini član (odnosno vlasnik) je Nenad Marković, koji je od 19. svibnja 2011. godine ujedno i predsjednik nadzornog odbora poduzeća TOZ Penkala, Tvornica olovaka Zagreb d.d. – dužnika u ovom postupku. Kroz poduzeće Planidal Ulaganja d.o.o. Nenad Marković je (kao jedini vlasnik poduzeća Planidal Ulaganja d.o.o.) u posjedu 18,35% dionica dužnika. (Obzirom na sve skrbničke račune navedene u prvih 10 vlasnika dionica možda i više.)

Poduzeće Maneda d.o.o. u 2012. godini iskazalo je poslovni prihod od 110.125,00 Kn te dobit razdoblja od 22.389,00 Kn. U istoj godini najznačajnije stavke u bilanci su kratkoročno potraživanje i kratkoročna obveza u iznosu od oko 50 milijuna kuna.

Poduzeće Maneda d.o.o. prijavilo je sljedeće tražbine:

  • 13. ožujka 2013. godine, ur. br. 04-06-13-2959-91, 3.000.000,00 Kn, prema ugovoru o jamstvu sklopljenom 22. studenoga 2012. godine između Maneda d.o.o. kao jamca, TOZ Penkala Proizvodnja i usluge d.o.o. kao vjerovnika i TOZ Penkala, Tvornica olovaka Zagreb d.d. kao dužnika, prema kojem će vjerovnik dužniku prema ugovorom suglasno utvrđenoj narudžbi do 30. lipnja 2013. godine isporučiti proizvode ukupne vrijednosti od 3.071.850,00 Kn, te prema kojem jamac preuzima obvezu da će 8 dana po isteku ugovornog roka vjerovniku u potpunosti podmiriti navedenu naknadu ukoliko isto ne učini dužnik, i steći pravo da se u takvom slučaju sam namiri od dužnika,
  • 13. ožujka 2013. godine, ur. br. 04-06-13-2959-92, 2.100.000,00 Kn, prema ugovoru o jamstvu sklopljenom 29. studenoga 2012. godine između Maneda d.o.o. kao jamca, TOZ Penkala Proizvodnja i usluge d.o.o. kao vjerovnika i TOZ Penkala, Tvornica olovaka Zagreb d.d. kao dužnika, prema kojem će vjerovnik za dužnika zbog blokade računa dužnika, a za potrebe održanja poslovanja dužnika vršiti plaćanja obveza dužnika isključivo za sirovine nužne za proizvodnju, u razdoblju od 1. prosinca 2012. godine do 1. srpnja 2013. godine, te prema kojem jamac preuzima obvezu da će 8 dana po isteku ugovornog roka vjerovniku u potpunosti podmiriti nastale obveze dužnika ukoliko isto ne učini dužnik do iznosa od 2.100.000,00 Kn, i steći pravo da se u takvom slučaju sam namiri od dužnika.

Uz oba ugovora predani su i formatizirani obrasci vjerovnika Maneda d.o.o. za prihvaćanje plana financijskog restrukturiranja dužnika s glasom ZA prihvaćanje plana, datirani na dan 12. ožujka 2013. godine.

Prema podacima u sudskom registru poduzeće TOZ Penkala proizvodnja i usluge d.o.o. navedeno u ugovorima kao vjerovnik, u 100%-tnom je vlasništvu poduzeća TOZ Penkala, Tvornica olovaka Zagreb d.d. odnosno dužnika u postupku predstečajne nagodbe.

Opereta

Prema podacima u sudskom registru poduzeće Opereta d.o.o. osnovano je 19. rujna 2003. godine, ima temeljni kapital od 20.000,00 Kn, a njegov jedini član (odnosno vlasnik) je Borislav Vujović.

Poduzeće Opereta d.o.o. u 2012. godini iskazalo je poslovni prihod od 2.641.257 Kn te dobit razdoblja od 712.060 Kn. U istoj godini najznačajnije stavke u bilanci su kratkoročno potraživanje i kratkoročna obveza u iznosu od oko 3 milijuna kuna.

Poduzeće Opereta d.o.o. prijavilo je sljedeće tražbine:

  • 13. ožujka 2013. godine, ur. br. 04-06-13-2959-84, 2.000.000,00 Kn, prema ugovoru o jamstvu sklopljenom 20. studenoga 2012. godine između Opereta d.o.o. kao jamca, TOZ Penkala Proizvodnja i usluge d.o.o. kao vjerovnika i TOZ Penkala, Tvornica olovaka Zagreb d.d. kao dužnika, prema kojem će vjerovnik dužniku prema ugovorom suglasno utvrđenoj narudžbi do 30. lipnja 2013. godine isporučiti proizvode ukupne vrijednosti od 2.030.000,00 Kn, te prema kojem jamac preuzima obvezu da će 8 dana po isteku ugovornog roka vjerovniku u potpunosti podmiriti navedenu naknadu ukoliko isto ne učini dužnik, i steći pravo da se u takvom slučaju sam namiri od dužnika.

Uz ugovor je predan i formatizirani obrasci vjerovnika Opereta d.o.o. za prihvaćanje plana financijskog restrukturiranja dužnika s glasom ZA prihvaćanje plana, datiran na dan 4. ožujka 2013. godine.

Kako sam već ranije naveo, prema podacima u sudskom registru poduzeće TOZ Penkala proizvodnja i usluge d.o.o. navedeno u ugovorima kao vjerovnik, u 100%-tnom je vlasništvu poduzeća TOZ Penkala, Tvornica olovaka Zagreb d.d. odnosno dužnika u postupku predstečajne nagodbe.

TOZ Penkala Projekt

Prema podacima u sudskom registru poduzeće TOZ Penkala Projekt d.o.o. osnovano je 12. ožujka 2012. godine, ima temeljni kapital od 20.000,00 Kn, a njegov jedini član (odnosno vlasnik) je TOZ Penkala, Tvornica olovaka Zagreb d.d. (dužnik u ovom postupku).

Poduzeće TOZ Penkala Projekt d.o.o. u 2012. godini (odnosno malo više od 9 mjeseci koliko je poslovalo do datuma bilance) iskazalo je poslovni prihod od 445.403,00 Kn te gubitak razdoblja od 104.360,00 Kn. U istoj godini najznačajnije stavke u bilanci su kratkoročno potraživanje i kratkoročna obveza u iznosu od oko 500.000,00 Kn.

Poduzeće TOZ Penkala Projekt d.o.o. prijavilo je sljedeće tražbine:

  • 13. ožujka 2013. godine, ur. br. 04-06-13-2959-76, 2.529.345,06 Kn, prema ugovoru o jamstvu sklopljenom 1. listopada 2012. godine između TOZ Penkala Projekt d.o.o. kao jamca i TOZ Penkala, Tvornica olovaka Zagreb d.d. kao dužnika, prema kojem stranke sporazumno utvrđuju postojanje kreditne obveze dužnika od 2.529.345,06 Kn prema Zagrebačkoj banci kao vjerovniku, te prema kojem jamac preuzima obvezu da će po dospijeću vjerovniku u potpunosti podmiriti navedenu obvezu ukoliko isto ne učini dužnik, i steći pravo da se u takvom slučaju sam namiri od dužnika (iako se u ugovoru uređuju prava i obveze prema Zagrebačkoj banci kao vjerovniku, banka nije stranka ni supotpisnik u ugovoru),
  • 13. ožujka 2013. godine, ur. br. 04-06-13-2959-77, 3.311.507,38 Kn, prema ugovoru o jamstvu sklopljenom 1. listopada 2012. godine između TOZ Penkala Projekt d.o.o. kao jamca i TOZ Penkala, Tvornica olovaka Zagreb d.d. kao dužnika, prema kojem stranke sporazumno utvrđuju postojanje kreditne obveze dužnika od 3.311.507,38 Kn prema Zagrebačkoj banci kao vjerovniku, te prema kojem jamac preuzima obvezu da će po dospijeću vjerovniku u potpunosti podmiriti navedenu obvezu ukoliko isto ne učini dužnik, i steći pravo da se u takvom slučaju sam namiri od dužnika (iako se u ugovoru uređuju prava i obveze prema Zagrebačkoj banci kao vjerovniku, banka nije stranka ni supotpisnik u ugovoru),
  • 13. ožujka 2013. godine, ur. br. 04-06-13-2959-78, 1.860.204,73 Kn, prema ugovoru o jamstvu sklopljenom 1. listopada 2012. godine između TOZ Penkala Projekt d.o.o. kao jamca i TOZ Penkala, Tvornica olovaka Zagreb d.d. kao dužnika, prema kojem stranke sporazumno utvrđuju postojanje kreditne obveze dužnika od 1.860.204,73 Kn prema Zagrebačkoj banci kao vjerovniku, te prema kojem jamac preuzima obvezu da će po dospijeću vjerovniku u potpunosti podmiriti navedenu obvezu ukoliko isto ne učini dužnik, i steći pravo da se u takvom slučaju sam namiri od dužnika (iako se u ugovoru uređuju prava i obveze prema Zagrebačkoj banci kao vjerovniku, banka nije stranka ni supotpisnik u ugovoru),
  • 13. ožujka 2013. godine, ur. br. 04-06-13-2959-79, 6.570.356,53 Kn, prema ugovoru o jamstvu sklopljenom 1. listopada 2012. godine između TOZ Penkala Projekt d.o.o. kao jamca i TOZ Penkala, Tvornica olovaka Zagreb d.d. kao dužnika, prema kojem stranke sporazumno utvrđuju postojanje kreditne obveze dužnika od 6.570.356,53 Kn prema Zagrebačkoj banci kao vjerovniku (iz sredstava HBOR-a), te prema kojem jamac preuzima obvezu da će po dospijeću vjerovniku u potpunosti podmiriti navedenu obvezu ukoliko isto ne učini dužnik, i steći pravo da se u takvom slučaju sam namiri od dužnika (iako se u ugovoru uređuju prava i obveze prema Zagrebačkoj banci kao vjerovniku, banka nije stranka ni supotpisnik u ugovoru),
  • 13. ožujka 2013. godine, ur. br. 04-06-13-2959-80, 3.000.000,00 Kn, prema ugovoru o jamstvu sklopljenom 1. listopada 2012. godine između TOZ Penkala Projekt d.o.o. kao jamca i TOZ Penkala, Tvornica olovaka Zagreb d.d. kao dužnika, prema kojem stranke sporazumno utvrđuju postojanje kreditne obveze dužnika od 3.000.000,00 Kn prema Partner banci kao vjerovniku, te prema kojem jamac preuzima obvezu da će po dospijeću vjerovniku u potpunosti podmiriti navedenu obvezu ukoliko isto ne učini dužnik, i steći pravo da se u takvom slučaju sam namiri od dužnika (iako se u ugovoru uređuju prava i obveze prema Partner banci kao vjerovniku, banka nije stranka ni supotpisnik u ugovoru),
  • 13. ožujka 2013. godine, ur. br. 04-06-13-2959-82, 1.500.000,00 Kn, prema ugovoru o jamstvu sklopljenom 1. listopada 2012. godine između TOZ Penkala Projekt d.o.o. kao jamca i TOZ Penkala, Tvornica olovaka Zagreb d.d. kao dužnika, prema kojem stranke sporazumno utvrđuju postojanje kreditne obveze dužnika od 1.500.000,00 Kn prema Partner banci kao vjerovniku, te prema kojem jamac preuzima obvezu da će po dospijeću vjerovniku u potpunosti podmiriti navedenu obvezu ukoliko isto ne učini dužnik, i steći pravo da se u takvom slučaju sam namiri od dužnika (iako se u ugovoru uređuju prava i obveze prema Partner banci kao vjerovniku, banka nije stranka ni supotpisnik u ugovoru),
  • 13. ožujka 2013. godine, ur. br. 04-06-13-2959-81, 1.739.872,46 Kn, prema ugovoru o jamstvu sklopljenom 1. listopada 2012. godine između TOZ Penkala Projekt d.o.o. kao jamca i TOZ Penkala, Tvornica olovaka Zagreb d.d. kao dužnika, prema kojem stranke sporazumno utvrđuju postojanje kreditne obveze dužnika od 1.739.872,46 Kn prema OTP banci kao vjerovniku, te prema kojem jamac preuzima obvezu da će po dospijeću vjerovniku u potpunosti podmiriti navedenu obvezu ukoliko isto ne učini dužnik, i steći pravo da se u takvom slučaju sam namiri od dužnika (iako se u ugovoru uređuju prava i obveze prema OTP banci kao vjerovniku, banka nije stranka ni supotpisnik u ugovoru).

U prilogu svih ugovora su izvorni ugovori o kreditu iz kojih je vidljivo da u njima nisu sudjelovali ovi jamci. Uz sve ugovore predani su i formatizirani obrasci vjerovnika TOZ Penkala Projekt d.o.o. za prihvaćanje plana financijskog restrukturiranja dužnika s glasom ZA prihvaćanje plana, datirani na dan 12. ožujka 2013. godine.

“Pumpen, pumpen”

Što se to ovdje događalo?

Iznimno je teško u ovom slučaju naći argumente protiv zaključka da je dužnik koristeći povezana poduzeća sklopio ugovore koji iako možda nisu sasvim fiktivni jer mogu imati određene pravne posljedice, većinom nisu provedivi, i gotovo sigurno imaju isključivu svrhu postizanja nepripadajuće prednosti u glasovanju o financijskom planu restrukturiranja. Neki razlozi za takav zaključak su:

  • Sva poduzeća koja su sudjelovala u sklapanju ovih ugovora izuzev Opereta d.o.o. povezana su ili izravno kao pravne osobe ili preko fizičkih osoba s funkcijama odnosno vlasništvom u tim pravnim osobama.
  • Niti jedan od navedenih ugovora nije ovjeren kod javnog bilježnika te postoji mogućnost da su antidatirani. U prilog tome govori i činjenica da su zadužnice uz ugovore koji ih imaju javnobilježnički solemnizirane tek u veljači 2013. godine iako su ugovori prema navedenim datumima u njima mahom sklopljeni između listopada i studenoga 2012. godine.
  • Jamstva dana od nekih poduzeća jamaca nikako se ne čine provediva obzirom da poduzeća u trenutku sklapanja ugovora nemaju nikakav oblik imovine koji bi omogućio ispunjenje tih jamstava. Poduzeće TOZ Penkala Projekt d.o.o. koje jamči za više od 20 milijuna kuna obveza dužnika, u vlasništvu je dužnika, posluje manje od 1 godine u kom razdoblju je ostvarilo gubitak i praktično nema imovine.
  • Ugovori o jamstvu za kredite banaka sklopljeni su bez znanja samih banaka, odnosno banke nisu stranke u tim ugovorima, a ugovori su sastavljeni kao da jesu što bi se moglo tumačiti kao da se takvim ugovorima raspolaže pravima i obvezama trećih osoba.
  • Izvorni ugovori o kreditima banaka već su osigurani hipotekama koje su banke za te kredite upisale na imovinu dužnika. A čak i kad bi banke bile zainteresirane da od takvog dobrovoljnog jamca naplate dug, ne bi to bile u mogućnosti obzirom da jamac nema imovine odgovarajuće vrijednosti i posluje s gubitkom.
  • Ugovori o isporuci robe između povezanih poduzeća u kojima je u istom ugovoru sporazumno utvrđeno i postojanje narudžbi i ugovoreno jamstvo možda se i tiču isporuka koje će biti realizirane (iako je i to upitno), ali ne definiraju elemente koji bi bili uobičajeni za takvu vrstu ugovora kao što su jamcu prihvatljive metode utvrđivanja jesu li predmetne isporuke doista izvršene pa je takav ugovor za jamca potencijalno štetan.
  • Uz sve ugovore odmah su kuvertirani obrasci s odlukama za glasovanje, što znači da su vjerovnici unaprijed sigurni da će plan restrukturiranja biti upravo onakav kakav oni žele.
  • Sve navedene prijave tražbina zaprimljene su u FINA-i predzadnji dan razdoblja za prijavu tražbina.

Sklapanjem ovakvih ugovora dužnik si je na način (koji možda čak ima i obilježja kaznenog djela) pribavio ukupno 27.611.286,16 Kn utvrđenih tražbina odnosno glasačko pravo od 69,06%.

Bez ovih glasova, a uz nepromijenjene glasove ostalih vjerovnika, protiv ovakvog plana restrukturiranja bi glasalo 79,07% vjerovnika. Mahom – državna uprava i državne institucije.

Na ovo su se više puta žalili vjerovnici Niveta, tvornica četaka d.d. i Projekt nekretnine d.o.o. Sudjelovanje ovog drugog poduzeća (kojem je vlasnik Josip Galinec) u postupku nagodbe i samo po sebi je bilo dvojbeno zbog sumnjivog statusa vjerovnika, ali su upućeni prigovori bili valjani.

Također iako su mahom glasali protiv ovakvog plana niti Ministarstvo financija niti Grad Zagreb niti javna poduzeća i institucije nisu upućivala žalbe na ovakva postupanja. U takvom slučaju došlo bi do posebno zanimljive situacije da Ministarstvo financija samo odlučuje o vlastitoj žalbi.

A koliko je ovaj propis problematičan govori i rješenje drugostupanjskog tijela Ministarstva financija po žalbi Niveta d.d. pod urudžbenim brojem 04-06-13-2959-193 koje doista valja pročitati. Naime, na prigovor o valjanosti ovih tražbina po jamstvima, drugostupanjsko tijelo samo citira članke i stavke zakona temeljem kojih dokazuje poštivanje procedure postupka predstečajne nagodbe. Ni u jednom trenutku ne preispituje ili ne obrazlaže valjanost ovih konkretnih jamstava već ih smatra valjanim jer zadovoljavaju formalnosti postupka. Samim tim, ukoliko ovdje postoje elementi kaznenog djela, i samo sudjeluje u tom kaznenom djelu.

Zaključci i posljedice?

Nejasno mi je zašto se to dogodilo. Je li dužnik bio siguran da ga netko bez obzira na postupak namjerava otjerati u stečaj? Je li dužnik pod svaku cijenu želio ovakvu ili bilo kakvu nagodbu da bi proveo scenarij preraspodjele u naknadnom stečaju pod vlastitom kontrolom? Da li se želio stvoriti pravni presedan za druge puno “teže” igrače koji svoje obveze i imovinu mjere u milijardama kuna? Da li se želio isprovocirati prekid postupka i stečaj? Je li ovakvo što rezultat pritiska banaka koje su po izjavama dužnika tvrdim stavom i “pripomogle” da do postupka predstečajne nagodbe dođe pa su željele nametnuti svoju volju u postupku, a sve bez žrtvovanja ili riskiranja svojih razlučnih prava? Kako će te iste banke postupati nakon predstečajne nagodbe budući da njihove tražbine nisu obuhvaćene reprogramom, a same su najveći teret za dužnika? Da li se radilo o pritisku nekog od vlasnika?… Pitanja ima milijun i siguran sam da neki znaju odgovore.

Obzirom na rizik kojem su se izložili potpisnici ovih ugovora pritisak na njih ili njihov vlastiti interes morao je biti iznimno velik.

Kod jednog suca Trgovačkog suda ovo je prošlo. Možda je procijenio da je sve u redu. Ako ne po pravdi i savjesti, barem po ovom nesretnom zakonu i ulozi koju mu je namijenio. Možda je išao linijom manjeg otpora i napravio ono što se od njega očekuje. Možda je namjerno održao lekciju Slavku Liniću koji naokolo grmi protiv suca koji se usudio prigovoriti. Iako znam da to nije dobro za “pravnost” i pravednost ta mi se varijanta još najviše sviđa. Pogotovo ako je već znao što će napraviti sudac Kolakušić. Jedino se nadam da taj sudac koji je potvrdio nagodbu u svemu nije bio samo jedna od stranaka u postupku. Kao što je to Ministarstvo financija.

Budućnost?

Pazite sad. Sjećate se da je izmjenama zakona od 29. lipnja 2013. godine u ZFPPN-u izmijenjen članak 72.a Ponovit ću ga ovdje da bude lakše pratiti učinak usvojenih izmjena.

Članak 45.

Iza članka 72. dodaje se naslov iznad članka i članak 72.a koji glase:

»Prava solidarnih dužnika, jamaca, osoba s pravom regresa i banaka garanata/izdavatelja akreditiva

Članak 72.a

(1) Solidarni dužnici, jamci dužnika, banke garanti/izdavatelji akreditiva te osobe koje imaju pravo regresa prema dužniku prijavljuju u postupak predstečajne nagodbe svoje dospjele tražbine s osnova jamstva/solidarnog dužništva/garancija/akreditiva, odnosno regresnog zahtjeva.

(2) Solidarni dužnici, jamci dužnika, banke garanti/izdavatelji akreditiva prijavljuju u postupak predstečajne nagodbe svoja nedospjele tražbine za koje će imati regresno pravo od dužnika u slučaju ispunjenja obveze. Te tražbine utvrđuju se ali će za iste dužnik u nacrtu predstečajne nagodbe naznačiti da ih je i u kolikom iznosu dužan ispuniti samo u slučaju nastupa regresne obveze od strane dužnika.

(3) Pravo glasa nemaju oni solidarni dužnici, jamci i osobe koje imaju pravo regresa koji imaju pravni položaj povezanih osoba (članovi uprave društva dužnika, članovi društva dužnika ili dioničari s udjelom višim od 25% u temeljnom kapitalu dioničkog društva dužnika ili vladajuće društvo u odnosu na društvo dužnika ili ovisno društvo u odnosu na društvo dužnika).

(4) Utvrđene tražbine vjerovnika iz stavka 3. ovoga članka ne uračunavaju se u ukupan iznos utvrđenih tražbina za potrebe glasovanja.«.

Novi stavci 3. i 4. pouzdano bi iz ove priče eliminirali 20.511.286,16 Kn jamca TOZ Penkala Projekt d.o.o. Isti stavci možda bi eliminirali i 5.100.000,00 Kn jamca Maneda d.o.o. pod uvjetom da Nenad Marković u TOZ Penkala drži više od 25% temeljnog kapitala i da se ne provuče zbog toga što je on osobno ili kroz poduzeće Planidal Ulaganja, a ne kroz Maneda d.o.o. vlasnik tih dionica. Da se netko samo sjetio uključiti i članove ili makar predsjednike nadzornih odbora…

Stavak 2. redefinira nešto zbog čega je također čini se već bilo problema. Tj. nameće obvezu da dužnik u nacrtu predstečajne nagodbe izričito naglasi da se isplata po jamstvenoj tražbini vrši samo ako je jamstvo doista izvršeno. Čini se da je netko po jamstvu koje nije izvršeno, nego samo utvrđeno za potrebe glasovanja, vršio isplate nakon sklopljene nagodbe. Pretvorio “funny money” (znate one papiriće iz Monopoly-ja) u pravu stvar. Zakon! (o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, naravno)

Ali nažalost, ima ovaj zakon i još neke članke. Pazite sad…

Članak 57.

Postupci predstečajne nagodbe otvoreni prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koji je bio na snazi na dan njihova otvaranja.

Članak 58.

Odredbe članaka 14., 19., 25., 30., 32., 33., 37., 38., 40., 44. i 46. ovoga Zakona primjenjuju se na postupke koji su u tijeku, osim ako su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona započete radnje na koje se odnose.

Članak 59.

Ovaj Zakon se ne primjenjuje na poslovne transakcije sklopljene prije stupanja ovoga Zakona na snagu ukoliko su isporuka robe ili pružanje usluge nastupili prije toga dana.

Postupci… otvoreni prije stupanja na snagu… po starom. U članku 58. su oni članci koji se ipak primjenjuju i na tekuće postupke. Ali tamo nema ni članka 45. (iz ovog zakona o izmjenama ZFPPN-a) ni članka 72.a samog ZFPPN-a.

Dakle, prema “dobroj staroj” hrvatskoj uzrečici: “Tko je jamio – jamio…” Designed by Ljubo. Powered by Slavko. Pod uvjetom da se ne radi o jamama koje se kopaju žlicom za sladoled.

Na svu sreću tu je i Mislav. Sjećate se – sudac “lijenčina”. A obzirom da je i sam Slavko, nakon što su ga vjerojatno kao na TOZ-u “razgulili” (nije tipfeler, moram paziti na vulgarnosti) još u tko zna koliko postupaka (znam neke), konačno i sam (ili uz stručnu pomoć) spoznao problematičnost toga da čovjek sam za sebe glasa i kad nije političar na izborima, pa u skladu s tom spoznajom malo pokrpao ZFPPN… sudac Kolakušić sad ima i Slavkovu formalnu (iako nevoljku) podršku da je u pravu kad tvrdi da ono prije JAKO nije valjalo. Ipak ništa bez Slavka… A zna sudac Kolakušić i da se ocjena ustavnosti može zatražiti i retroaktivno ako je propis na snazi manje od 12 mjeseci. ZFPPN srećom još nije punoljetan.

Car je taj sudac Kolakušić! Pa nije ni čudo da se caru baš ne da raditi…

I eto tako, spletom nesretnih okolnosti (i jednog imena koje se uporno pojavljivalo u ovom postupku) naletio sam i na ono. Mračni predmet suca Kolakušića. Ne, nije Dalekovod… Pa ako dosad niste, sad je stvarno vrijeme da odete po kokice.

Industrogradnja (grupa)

Na vašu sreću, nemam više snage duljiti. Pa ću biti mnogo sažetiji bar oko dosadnih dijelova…

Prijava

Kratak sadržaj:

  • Predana 30. studenoga 2012. godine.
  • 5 zaposlenih.
  • Ukupne obveze (po prijavi dužnika): 196.046.638,00 Kn (s 31. kolovoza 2012. godine, 86% sigurnosti, ovjerio revizor, ur.br. 04-06-12-152-2).

Već možete naslutiti gdje će završiti gornja cifra.

Otvaranje postupka

Zanimljivost (ili više od toga?):

  • 4. siječnja 2013. godine, oglašava FINA: “Pozivaju se vjerovnici da u roku od 30 dana od isteka osmog dana od objave ovog oglasa…” Malo, protuzakonito (bar po članku 51. stavku 2. ZFPPN). Neki su zbog te pogreške možda računali da imaju vremena tamo negdje do 11, veljače 2013. godine, pa ono malo, skijanje…
  • No, 30. siječnja 2013. godine, slijedi ispravak. FINA: UPS! Soriška! Trebalo je pisati: “Pozivaju se vjerovnici da u roku od 30 dana od objave oglasa…”

Postavljam jedno važno pitanje – s kojim posljednjim danom predaje u FINA-u (ili preporučenog slanja poštom), a prema zakonu, mogu u ovom postupku biti uvažene prijave tražbina vjerovnika? 3. veljače ili 11. veljače 2013. godine? Bez obzira na pogrešku nagodbenog vijeća u objavi oglasa.

Čini se da je nagodbeno vijeće odlučilo da je to 11. veljače 2013. godine. Dakle, u ovom postupku se tražbine moglo prijavljivati nešto dulje nego u drugim postupcima.

Plan restrukturiranja

Bajkovit:

  • Sačuvali smo sav kapital. I u stečaju namirujemo vjerovnike (al znate ono troškovi, rizici…).
  • Trenutno smo malo tanki s kešom.
  • Tekući pravni sporovi – rasturamo. Izbili smo na more.
  • Kraj 2017. godine: “World Domination”.
  • Zanimljivost:
    • Dio plana je preuzimanje TOZ Penkala. Preseljenje pogona. Modernizacija proizvodnje. 30 milja investicije.
    • Kompleks Poljička – Penkala. 800 – 1000 stanova. Po 1.300 EUR/m2. Navali narode.
    • (OP.A. Čuo sam za jednu firmu koja bi htjela zapravo to isto. Ali banke neće. I još se zove TOZ Penkala – ne moraju ni ime mijenjati. Možda se sretnu na predstečajnoj.)
    • U revizorski ovjerenoj Procjeni vrijednosti iz studenog 2012. godine kojom se procjenjuje likvidacijska vrijednost nekretnina grupacije Industrogradnja (koja bi trebala nastati objedinjavanjem poduzeća Industrogradnja grupa d.d., Industrogradnja nekretnine d.o.o. i I grupa d.d.) napravljena je pretpostavka da je TOZ Penkala već preuzet pa je u ovu procjenu uračunata i vrijednost nekretnina u vlasništvu TOZ Penkala. Sjećate se da te nekretnine nisu bile bagatela.
  • Za sve vjerovnike, neponovljiva prilika:
    • Ministarstvo financija – prema potpisanom Sporazumu (?).
    • Razlučni vjerovnici – odgoda 12 mjeseci nakon sklapanja nagodbe uz fiksnu kamatu 14%. Plativo prijenosom dionica Industrogradnje po nominalnoj cijeni (1.000,00 Kn). Prava prilika (INDG-R-A – zadnja cijena 2. kolovoz 2013. godine: 96,21 Kn – najviša u 52 tjedna: 268,00 Kn). Možda ne znaju na burzi da je kapital sačuvan.
    • Ostali vjerovnici (bez osiguranja) – tražbine u kapital. Po nominalnoj cijeni (1.000,00 Kn). Prava pr…?
    • Ostali vjerovnici (povezani) – odgoda dospjelosti do konsolidacije. Hm?

Opis pregovora s vjerovnicima

Bitan je tek dio posljednje rečenice: “…Uprava vjeruje da će predstavljeni plan osigurati podršku potrebne većine među vjerovnicima.”

Iznos tražbina vjerovnika na datum sastavljanja financijskog izvještaja

Ovako dužnik prijavljuje svoje obveze na početku postupka nagodbe:

  • 24. siječnja 2013. godine, ur.br. 04-06-13-152-38.

Tablica 6 – Struktura obveza po prijavi dužnika Industrogradnja grupa d.d.

Vrsta vjerovnika Iznos obveze
Razlučni 89.924.660,21
Država 48.967.535,53
Financijske 676.560,75
Ostali 68.471.626,68
Ukupno 208.040.383,17

Što bi se reklo, “Read My Lips!“. S potpisom i pečatom!

Rješenje o tražbinama (ne znam zašto se trudim)

  • 27. ožujka 2013. godine, ur. br: 04-06-13-152-389

Tablica 7 – Struktura tražbina prema Rješenju o tražbinama za Industrogradnja grupa d.d.

Vrsta iznosa Iznos Komentar
Iznos obveze prema izvješću dužnika 839.582.086,28 Kojem izvještaju?!?
Ukupan iznos prijavljenih tražbina 1.076.245.370,26 5 puta više od prijave dužnika
Ukupan iznos osporenih tražbina 248.010.491,56 23,04% < 25%, Vozi! Temelj osporavanja – odluka dužnika!
Ukupan iznos utvrđenih tražbina 839.582.086,28 4 puta više od prijave dužnika

U crvenom iznosu osporenih tražbina su velikim dijelom radnici i obični ljudi koje je “zaštitio” ZFPPN. Osporeni su. Bivši radnici grupacije Industrogradnja koje su seljakanjem između poduzeća i rupama u njihovim radnim i kolektivnim ugovorima lišili prava i na otpremnine i na plaće (odnosno bar na onakve kakve su oni mislili da trebaju dobiti). Ima tu i kupaca stanova koji su godinama nakon uplata svojih stanova, bili podstanari, plaćali najamninu i slušali obećanja. Bar jedno 100.000.000,00 Kn u toj hrpi osporenih. Onakvih potraživanja koja običnog “malog” čovjeka požderu.

No dobro, mora biti nekih žrtava, spašava se 5 radnih mjesta u Industrogradnja grupi.

A kako u sklopu utvrđenih tražbina izgledaju “jamačno džentlemenske” tražbine? Ovako nekako…

Tablica 8 – Utvrđene tražbine vjerovnika stvarno ili interesno povezanih s Industrogradnja grupa d.d.

Vjerovnik Utvrđeni iznos tražbina
I GRUPA D.D. 185.528.368,72
INDUSTROGRADNJA d.o.o. 9.209.337,66
INDUSTROGRADNJA NEKRETNINE d.o.o. 357.875.838,36
IRVINE INVESTMENT HOLDINGS LIMITED 52.844.085,00
NEGOTIATOR d.o.o. 52.844.085,00
TAB B.V. 70.264.228,80
Ukupno 728.565.943,54

Ukupno: 728.565.943,54 Kn. Prevedeno 86,78% svih utvrđenih tražbina. Ladieees Aaand Gentlemeeeen! Weee haaavee aaa…

Iako sam već naslućivao što je sve u “utvrđenim tražbinama” na ovo stvarno nisam bio spreman…

I grupa d.d.

Ovo poduzeće je u 100%-tnom vlasništvu poduzeća Industogradnja nekretnine d.o.o. i time (iako posredno) u 100%-tnom vlasništvu dužnika.

Poduzeće prijavljuje tražbine kako slijedi.

4. veljače 2013. godine, ur. br. 04-06-13-152-74, 42.751.581,98 Kn. Vjerovnik prijavljuje potraživanje temeljem dane pozajmice i zateznih kamata. Ne piše od kada je pozajmica, nema izračuna kamata, ali nalazi se u obvezama koje je na početku postupka prijavio dužnik.

11. veljače 2013. godine, ur. br. 04-06-13-152-272, 11.830.502,73 Kn. Vjerovnik prijavljuje potraživanje temeljem jamstva po kreditu Croatia osiguranja d.d. koji je prikazan u obvezama dužnika kao obveza prema Croatia osiguranju d.d. Međutim, problem je što je navedeni kredit dospio još 30. prosinca 2011. godine, a jamac nije umjesto dužnika izvršio plaćanje dospjele obveze. Iako jamac nije izvršio dospjelu ugovornu obvezu svejedno prijavljuje tražbinu prema dužniku.

14. veljače 2013. godine (poslano preporučenom poštom 11. veljače), ur. br. 04-06-13-152-318, 130.946.284,01 Kn. Vjerovnik prijavljuje potraživanje temeljem “izjave” dužnika o postojanju sporazuma o jamstvu od 16. prosinca 2012. godine po kojoj se dužnik obvezuje vjerovniku nadoknaditi štetu u slučaju gubitka nekretnina u pravnom sporu. Nije priložen taj sporazum, niti je priložen popis i iskaz vrijednosti nekretnina. Ne zna se o kakvom se pravnom sporu radi. Baš ništa što bi stajalo iza 130 milijuna kuna glasačke težine u ovom predmetu. Osim “džentlemenske” riječi i spremnosti nagodbenog vijeća da joj vjeruje.

Ipak, obzirom da se (naravno) istovremeno vodi predstečajna nagodba i za I grupa d.d. bacio sam pogled na njihove poslovne izvještaje. U njima navedeno poduzeće, u izvješću koje prikazuje stanje od 31. kolovoza 2012. godine, navodi da nema nekretnina. Ipak, u popisu bitne imovine na dan 30. studeni u istom postupku poduzeće navodi samo: “Zgrada – dijelovi” u Zagrebu. Koja zgrada? Gdje je zgrada? Koji dijelovi? Koja je vrijednost? Ništa. Barem ova tražbina je obzirom na visinu trebala biti temeljito provjerena od strane nagodbenog vijeća. Nešto više o ovoj konkretnoj tražbini reći ću još kasnije.

INDUSTROGRADNJA d.o.o.

Ovo poduzeće je dijelom u vlasništvu poduzeća Industogradnja nekretnine d.o.o., a dijelom poduzeća Investprojekt d.o.o. Prema javnim podacima u sudskom registru nisam uspio utvrditi točne udjele, ali kako i poduzećem Investprojekt d.o.o. kao direktor upravlja Josip Galinec, te obzirom na ime poduzeća, pretpostavljam da je pod kontrolom poduzeća dužnika odnosno povezanih osoba.

Poduzeće prijavljuje tražbine kako slijedi.

4. veljače 2013. godine, ur. br. 04-06-13-152-75, 9.209.337,66 Kn. Vjerovnik prijavljuje potraživanje po računima i zateznim kamatama. Nema specifikacije računa ni izračuna kamata, ali nalazi se u obvezama koje je na početku postupka prijavio dužnik.

INDUSTROGRADNJA NEKRETNINE d.o.o.

11. veljače 2013. godine, ur. br. 04-06-13-152-273, 11.830.502,73 Kn. Vjerovnik prijavljuje potraživanje temeljem jamstva po kreditu Croatia osiguranja d.d. koji je prikazan u obvezama dužnika kao obveza prema Croatia osiguranju d.d. Međutim, problem je što je navedeni kredit dospio još 30. prosinca 2011. godine, a jamac nije umjesto dužnika izvršio plaćanje dospjele obveze. Iako jamac nije izvršio dospjelu ugovornu obvezu svejedno prijavljuje tražbinu prema dužniku. Radi se o jamstvu po istom kreditu koji je naveden i za I grupa d.d. Sjećate li se mojeg zaključka oko jamaca koji po ZFPPN-u mogu nadglasati davatelja kredita?

12. veljače 2013. godine (poslano preporučenom poštom 11. veljače), ur. br. 04-06-13-152-302, 346.045.335,63 Kn. Vjerovnik prijavljuje potraživanje temeljem “izjave” dužnika o postojanju sporazuma o jamstvu od 11. siječnja 2010. godine po kojoj se dužnik obvezuje vjerovniku nadoknaditi štetu u slučaju gubitka nekretnina u pravnom sporu P-1791/2009. Nije priložen taj sporazum, niti je priložen popis i iskaz vrijednosti nekretnina. Gotovo ništa što bi stajalo iza 346 milijuna kuna glasačke težine u ovom predmetu. Osim, ponovo, “džentlemenske” riječi i spremnosti nagodbenog vijeća da joj vjeruje.

Ali ovdje je barem postojala oznaka spora. Pretpostavivši da se navedeni predmet vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu bacio sam pogled u e-Predmet da vidim može li se zaključiti o čemu se radi. Naime, u planu financijskog restrukturiranja navedeni su sporovi koje dužnik vodi (na razini grupacije), za koje je uglavnom navedeno da je izvjesno njihovo rješavanje u korist dužnika. Uspio sam naći taj predmet. Kao tužitelj je naveden “A.R.F.”, a kao tuženik “I.” Pri tom se vidi da je predmet od 2011. godine na Visokom trgovačkom sudu RH. Nije bilo teško shvatiti da se radi o sporu s izvjesnim Amir Raoof Faraj-em iz Iraka, obzirom da je taj spor naveden u raznim dokumentima dužnika predanim u postupak.

Amir Raoof Faraj predao je (čudom nekim) svoju prijavu tražbine u postupku predstečajne nagodbe za Industrogradnja grupa d.d. baš vezano uz sporove koji se vode još od devedesetih za neka neizvršena plaćanja iz osamdesetih u Iraku (što je vidljivo iz dokumentacije koja je priložena uz prijavu tražbine). Ta tražbina je “utopljena” u onih cca 250 milijuna osporenih tražbina, a njen je iznos 62.019.188,56 Kn. Nikakva slična tražbina istog vjerovnika nije predana u postupcima predstečajne nagodbe koji se vode za Industrogradnja nekretnine d.o.o. ni I grupa d.d.

Iz tog se može zaključiti da navedeni pravni spor po kojem dužnik “izjavom” jamči za pokrivanje štete vjerovniku Industrogradnja nekretnine d.o.o. uopće nije usmjeren protiv tog vjerovnika nego protiv dužnika (od kojeg Amir Raoof Faraj traži ispunjenje duga). A čak i da jest, iznos koji tužitelj u tom sporu potražuje tj. 62 milijuna kuna nije ni blizu iznosu jamstva od čak 346 milijuna.

Samo nemar i neznanje ili nešto gore od toga?

U ovom postupku dužnik je temeljem dvije šture izjave, bez ikakve druge dokumentacije na koju se te izjave oslanjaju (npr. sporazumi, popisi imovine s procjenom vrijednosti, dokazi o odgovornosti dužnika, kopije dokumentacije o sudskim postupcima, odštetni zahtjevi i sl.) priznao tražbine povezanih društava po uvjetnim jamstvima od cca 477 milijuna kuna.

Navedene tražbine čine čak 56,81% ukupno utvrđenih tražbina odnosno 44,32% ukupno prijavljenih tražbina. Njihova je težina tolika da su nedvosmisleno i značajno utjecale i na visok iznos osporenih tražbina i na kasnije odlučivanje o planu financijskog restrukturiranja. Nasuprot masi pravne dokumentacije koju su uz svoje zahtjeve predali vlasnici osporenih tražbina stala su dva lista papira s po jednom rečenicom na svakom. Što je ponukalo nagodbeno vijeće i drugostupanjska tijela da čak i nakon žalbi drugih vjerovnika čvrsto podrže valjanost tih jamstava?

Nije nimalo jasno.

U obje izjave jamči se naknada štete u slučaju “gubitka vlasništva nekretnina”.

Koje su to nekretnine? Što znači gubitak vlasništva? Je li taj gubitak vlasništva u potpunosti nenadoknadiv i za dužnika i za vjerovnika? Zašto je dužnik obavezan nadoknaditi štetu vjerovniku?

Jesu li revizor, nagodbena vijeća ili povjerenik predstečajne nagodbe uopće utvrdili odgovore na ova pitanja? Ako jesu to nije vidljivo iz objavljene dokumentacije.

Cijela grupa Industrogradnja koju čine Industrogradnja grupa d.d., Industrogradnja nekretnine d.o.o. i I grupa d.d. iskazala je na 31. kolovoza 2012. godine prema revidiranom financijskom izvješću (ur. br. 04-06-12-152-6) knjigovodstvenu vrijednost nekretnina u iznosu od cca 418 milijuna kuna odnosno s neprodanim stanovima (koji se vode kao zaliha proizvoda) cca 532 milijuna kuna. Moglo bi se sad diskutirati o knjigovodstvenoj vrijednosti, tržišnoj vrijednosti, likvidacijskoj vrijednosti (koja je uzgred budi rečeno oko 500 milijuna kuna s uključenim nekretninama TOZ Penkala), ali recimo da bi to bilo špekulativno. Recimo da ugrubo visina jamstva odgovara visini vrijednosti imovine cijele grupe.

Ono što je međutim sasvim očito je da gotovo ništa od te vrijednosti nekretnina prema revidiranim financijskim izvješćima nije u bilanci poduzeća I grupa d.d. na 31. kolovoza 2012. godine. Temeljni kapital I grupa d.d. od 88 milijuna kuna, koji bi teoretski mogao kriti odgovor ako su nekretnine otuđene ili amortizirane, u cijelosti je unijelo poduzeće Industrogradnja nekretnine d.o.o. Prema revidiranim financijskim izvješćima jamstvo od 130 milijuna kuna za I grupa d.d. izgleda kao čista fikcija.

Također prema revidiranim financijskim izvješćima, dužnik na 31. kolovoza 2012. godine u bilanci navodi iznos ulaganja u povezana društva od cca 238 milijuna kuna, što odgovara temeljnom kapitalu poduzeća Industrogradnja nekretnine d.o.o. Kao član društva, u slučaju likvidacije poduzeća Industrogradnja nekretnine d.o.o. odgovara vjerovnicima tog poduzeća do visine temeljnog kapitala, ili u slučaju takvog aranžmana samom poduzeću Industrogradnja d.o.o., ali to je dvostruko manje od ukupno danih jamstava povezanim društvima odnosno cca 108 milijuna kuna manje od jamstva danog poduzeću Industrogradnja nekretnine d.o.o.

Posebno je neobično i da su i povjerenik nagodbe i nagodbeno vijeće prilikom utvrđivanja tražbina propustili uvažiti činjenicu da prema revidiranim financijskim izvješćima za dan 31. kolovoza 2012. godine dužnik od vjerovnika Industrogradnja nekretnine d.o.o. (čije se tražbine od čak 358 milijuna kuna isključivo temelje na uvjetnim jamstvima) s druge strane bezuvjetno potražuje 240 milijuna kuna (od čega se 235 milijuna kuna odnosi na beskamatnu pozajmicu) te da to nužno i stvarno umanjuje sve potencijalne obveze koje dužnik može u bilo kojem scenariju imati prema vjerovniku.

Ne radi se ovdje ni o tome da su gornje informacije iz revizorskih izvješća bile nedostupne nagodbenom vijeću, naprotiv. Sva tri predmeta vodilo je isto nagodbeno vijeće, u svim predmetima dokumentacija je obuhvaćala i konsolidiranu bilancu, svi planovi restrukturiranja bili su zapravo isti plan restrukturiranja što je i naglašeno u samom planu restrukturiranja koji se temeljio na spajanju ova 3 poduzeća.

To što u ovim jamstvima uz sve navedene pokazatelje nije uočeno ništa sporno, kao i to da nisu izvršene baš nikakve korekcije iznosa tražbina od strane nagodbenog vijeća, gotovo spektakularno demonstrira svu problematičnost “koncepta” provedbe predstečajne nagodbe. Koja je uloga nagodbenog vijeća ukoliko ne osiguravanje valjanosti svake tražbine, a posebno ovakvih kakve su opisane? Zar će se sve svesti na licitaciju dužnika i vjerovnika ničim utemeljenim astronomskim ciframa? Što da je npr. Amir Raoof Faraj umjesto 62 milijuna kuna prijavio 620 milijuna? Uz nepromijenjene ostale iznose takvu bi tražbinu bilo nemoguće osporiti, i teško preglasati što bi potencijalno značilo i prekid postupka.

Posebno je opasno što su sve tražbine potvrđene nagodbom automatski i valjane i sudski neosporive. Štete koje se time mogu nanijeti gospodarstvu doslovno su katastrofalne. Ne samo da će sav porezni i drugi teret loših poslovnih procjena i odluka, poduzetničkog nemara, nerada, gospodarskog i poreznog kriminala morati podnijeti prvenstveno vjerovnici (koji su već sami oštećeni) i druga poduzeća koja odgovorno, održivo i kvalitetno posluju, nego se ovim modelom događa neka nova preraspodjela kapitala, neki novi “New Deal” kao stvoren da nas ista ekipa koja je drmala pretvorbom i privatizacijom još jednom opustoši.

Čitajući rješenja iz postupaka predstečajne nagodbe, čini mi se da ni FINA ni Ministarstvo financija nemaju volje ni znanja za baviti se tim teškim pitanjima. Pod uvjetom da je sve u skladu s odabranim odredbama ZFPPN-a, pod uvjetom da u sve predviđene kućice mogu staviti kvačicu – njima je u redu. Razumljivo je onda da će neki suci koji takve stvari dobivaju na ovjeru ponekad biti u potpunosti zatečeni i nespremni da potvrđuju stvari protiv kojih su jučer donosili presude.

IRVINE INVESTMENT HOLDINGS LIMITED

IRVINE INVESTMENT HOLDINGS LIMITED je off-shore kompanija s Britanskih djevičanskih otoka.

Za ovog vjerovnika u prijavi tražbine nije priložen izvadak iz trgovačkog registra. Ne znamo ništa osim imena i adrese na prijavi. A iako se radi o poreznoj oazi, ne radi se baš o zakonski nereguliranoj rupčazi. Naime, poduzeća koja tamo posluju, posebno ona koja pružaju financijske usluge, trebala bi se čini se registrirati pri BVI Financial Services Comission. Nažalost, podaci o ovom poduzeću na dan kad ovo pišem ne postojebazi reguliranih entiteta BVI Financial Services Comission.

To će reći da za ovo poduzeće nije poznat vlasnik, a nije poznata ni osoba ovlaštena za zastupanje. Ni na kakav način ne može se iz dokumentacije utvrditi da ovo poduzeće doista postoji.

12. veljače 2013. godine (poslano DHL Air Cargom 11. veljače), ur. br. 04-06-13-152-296, 52.844.085,00 Kn. Vjerovnik prijavljuje potraživanje za uvjetno jamstvo po aneksu potpisanom 22. studenoga 2012. godine, vezano uz ugovor po kreditu vjerovnika TAB B.V. od 28. prosinca 2010. godine. U navedenom aneksu jamči da će umjesto dužnika, u slučaju da ovaj to ne bude u stanju, podmiriti prema TAB B.V. navedenu cifru po dospijeću kredita na dan 15. lipnja 2013. godine (baš me zanima kako te stvari stoje u ovom trenutku).

Aneks supotpisuju:

  • Za TAB B.V. kao vjerovnika potpisuje (bez napisane funkcije) Daniel Brol. Daniel Brol zaposlen je u Ethemba Capital LLP, London. Treba reći da se i Ethemba Capital (uz malu promjenu imena) i TAB B.V. pojavljuju u popisu 10 najvećih dioničara Industrogradnja grupa d.d. U prijavi nema priložene ovlasti TAB B.V. da Daniel Brol za njih potpisuje bilo što. Vratit ćemo se na to.
  • Za Industrogradnja grupa d.d. kao dužnika potpisuje predsjednik uprave Adam Henry Teeger.
  • Za Negotiator d.o.o. kao jamca potpisuje direktor Josip Galinec.
  • Za IRVINE INVESTMENT HOLDINGS LIMITED kao jamca potpisuje “Guardian Corporate Services Ltd”… kao direktor. Naravno, nije priložen ni dokument kojim se može utvrditi što je to “Guardian Corporate Services Ltd”, nema izvatka iz nekog registra poduzeća, nema identifikacije osobe ovlaštene za zastupanje, nema čak ni naznake iz koje su države, a kamoli adrese. Bome nema ni punomoći kojom IRVINE INVESTMENT HOLDINGS LIMITED ovlašćuje “Guardian Corporate Services Ltd” da im šalje reklamne materijale, a kamoli za njih potpisuje neka milijunska jamstva.

Možda ne treba ni spominjati da navedeni aneks nije ovjeren od nekog kao što je javni bilježnik ili public notary ako takvo što postoji na Britanskim djevičanskim otocima, u Londonu, Amsterdamu ili Zagrebu gdje je taj ugovor potpisan (mjesto sklapanja nije navedeno). Obzirom da su ga svi supotpisali 22. studenoga 2012. godine kad je i sastavljen, reklo bi se da su svi “džentlemeni” bar bili zajedno negdje na kavi. Ili čaju. Ili džin-toniku.

U svakom slučaju, za nagodbeno vijeće potpuno valjan dokument.

No, u Zapisniku o utvrđivanju tražbina od 27. ožujka 2013. godine, ur. br. 04-06-13-152-384, navedeno je da je na ispitnom ročištu održanom 15. ožujka 2013. godine povjerenica predstečajne nagodbe izjavila da je pregledala prijavljene tražbine vjerovnika te da je provjerila tablice koje je pripremila uprava. Dakle, ako ništa drugo, poznata je osoba koju se može kontaktirati od strane nagodbenog vijeća ili suda koji donosi rješenje o predstečajnoj nagodbi da predoči dokaze o valjanosti ove konkretne tražbine i ugovora. Štoviše, iz zapisnika se vidi i koga bi se još moglo kontaktirati…

U istom zapisniku je kao potpisnik vjerovnika IRVINE INVESTMENT HOLDINGS LIMITED naveden Mirko Milojević, čija putovnica nosi broj pu010378060, pa nagodbeno vijeće i povjerenica očito imaju dokaze da je ta osoba ovlaštena za zastupanje vjerovnika. (Potpis Mirka Milojevića ne odgovara potpisu na predmetnom ugovoru o jamstvu, dakle on ga nije potpisao, ali je spremno za vjerovnika potvrdio da Industrogradnja grupa d.d. doista ima obvezu u tom iznosu.)

Na web-u se za ime Mirko Milojević može naći sve – od odvjetnika do ratnih zločinaca… Često ime.

Ipak, ja bih nekako glasao za Mirka Milojevića koji je naveden kao Investment manager u Ethemba Capital LLP. Kao članovi tima na web stranici Ethemba Capital LLP navedeni su:

  • Adam H Teeger, Partner (ujedno i predsjednik uprave i potpisnik ugovora za Industrogradnja grupa d.d. odnosno za dužnika),
  • Daniel Brol, Investment Manager (ujedno i potpisnik ugovora za TAB B.V. odnosno za vjerovnika),
  • Mirko Milojevic, Investment Manager (ujedno i potpisnik Zapisnika o utvrđivanju tražbina za IRVINE INVESTMENT HOLDINGS LIMITED odnosno za jamca).

Na stranici se osim ove trojke pojavljuje još i Mark R Jacobson, Managing Partner. On čini se nije ništa potpisao u ovom postupku. Međutim, Mark Richard Jacobson naveden je u sudskom registru kao zamjenik predsjednika nadzornog odbora Industrogradnja grupa d.d. i zamjenik predsjednika upravnog odbora I grupa d.d. (koji je Adam Henry Teeger).

Još nešto neizravno govori u prilog da TAB B.V. djeluje kao povezani entitet osim činjenice da u njegovo ime potpisuje zaposlenik Ethemba Capital. Možda se prisjećate da je u planu financijskog restrukturiranja dužnika pisalo kako će grupa Industrogradnja završiti preuzimanje TOZ Penkala. Ako nešto dovršavate, vjerojatno ste to i započeli. Tim tragom vratio sam se na popis dioničara TOZ Penkala. Zanimljivo – na samom vrhu popisa 10 najvećih dioničara s udjelom od 25,08% stoji poduzeće TAB B.V.

Dakle, ili dužnik ne govori cijelu istinu o preuzimanju TOZ Penkala ili je do te mjere povezan s TAB B.V. da može govoriti o preuzimanju kao da govori o sebi ili je TAB B.V. iz nekog razloga upisan na dionicama čiji je vlasnik zapravo Industrogradnja grupa d.d. Je li takav upis vlasništva nad dionicama dozvoljen – ne znam. (Ali, postoje još neki drugi scenariji vezani uz preuzimanje TOZ Penkala, pa je ovo špekulacija…).

No svakako se čini da najveći pojedinačni dioničar dužnika s 27,80% dionica odnosno Ethemba Capital LLP (ili bar poduzeće koje se nevjerojatno slično zove) ima potpunu kontrolu nad ovim ugovorom o jamstvu.

Dali kredit, primili kredit, jamčili za kredit. Bar kad se radi o pravnom zastupanju, ako ne i vlasništvu. Valjda se to može tako. Ako ne drugdje, u predstečajnoj – svakako! (Malo rime da razbije monotoniju…).

Idemo sad dalje, ali vratit ćemo se još na ovaj ugovor…

NEGOTIATOR d.o.o.

Prema informacijama u sudskom registru, jedini član, odnosno vlasnik poduzeća je Josip Galinec. Također, jedina osoba ovlaštena za zastupanje poduzeća je Josip Galinec.

Prema popisu 10 najvećih dioničara na 2. kolovoza 2013. godine za vrijednosni papir INDG-R-A tj. Industrogradnja grupa d.d., NEGOTIATOR d.o.o. je na 10. mjestu. Nije ga tamo bilo prije godinu dana na 15. kolovoza 2012. godine (popis u revizorskom izvješću). Vidjet ćemo kasnije da te veze imaju i mnogo dulju povijest, a možda i mnogo dublju sadašnjost nego što bi to udio od 2,34% dionica dao naslutiti.

Zapravo kad se usporedi lista prvih 10 dioničara Industrogradnja grupa d.d. od prije godinu dana s ovim danas vidi se da je bilo nekih zanimljivih promjena. Najzanimljivija je ta da se Industrogradnja nekretnine d.o.o. s 2. mjesta spustila na 3. Ništa posebno osim što joj se udio smanjio s 19,02% na 3,77%. Rasprodaja? Ili neka zakonska obveza? Ostale promjene možda bi mi bile zanimljive da znam tko stoji iza skrbničkih računa, za neke se može naslutiti.

No idemo na tražbinu, vjerojatno već ionako znate.

12. veljače 2013. godine (poslano preporučenom poštom 11. veljače), ur. br. 04-06-13-152-301, 52.844.085,00 Kn. Vjerovnik prijavljuje potraživanje za uvjetno jamstvo po aneksu potpisanom 22. studenoga 2012. godine, vezano uz ugovor po kreditu vjerovnika TAB B.V. od 28. prosinca 2010. godine. U navedenom aneksu jamči da će umjesto dužnika, u slučaju da ovaj to ne bude u stanju, podmiriti prema TAB B.V. navedenu cifru po dospijeću kredita na dan 15. lipnja 2013. godine.

Da, to je onaj isti aneks kao za IRVINE INVESTMENT HOLDINGS LIMITED. Štoviše, čini se da se radi o fotokopiji (svi potpisi i parafi su na potpuno identičnim mjestima) jedino su na dokument još opaljeni pečati Industrogradnja grupa d.d. i Negotiator d.o.o. U svakom slučaju i tu je prisutan efekt multipliciranja kreditne obveze kroz višestruka jamstva.

Sve po zakonu. Odnosno po ZFPPN-u. O ostalim bi se zakonima dalo diskutirati.

TAB B.V.

Sad konačno dolazimo i do poduzeća koje je dalo kredit za koji već imamo dva jamca. Osim što se s udjelom od 2,52% nalaze na 9. mjestu liste dioničara dužnika (ni udio ni mjesto na listi nisu se promijenili u posljednjih godinu dana) i 1. mjestu liste dioničara TOZ Penkala, malo što drugo znam o njima.

Prema izvatku iz Nizozemskog trgovačkog registra koji je predan uz njihov zahtjev za tražbinu radi se o poduzeću iz Amsterdama osnovanom 1996. godine i trenutno registriranom na adresi Koningslaan 17, 1075AA. Vlasnik poduzeća i direktor poduzeća je ista… pravna osoba, odnosno drugo poduzeće, Private Equity Services (Amsterdam) B.V. osnovano 2008. godine i registrirano na istoj adresi.

Prema trenutnim podacima u Nizozemskom trgovačkom registru, poduzeće TAB B.V. kao i poduzeće vlasnik preselili su se na adresu Jan van Goyenkade 8, 1075HP. Dakle, čini se da koriste isti ured, ali se kroz sve te fondovske strukture malo igraju skrivača da se ne vide stvarni investitori. Ali niti na jednoj od navedenih adresa sjedišta nećete vidjeti ništa spektakularno, bar ako je za vjerovati Google Street View. Slatki kvartovi.

Ono što je mnogo korisnije je da su u toj dokumentaciji koja izgleda mnogo ozbiljnije i neke punomoći i ovjere.

Ponajprije tu je punomoć kojom poduzeće Private Equity Services (upisani vlasnik TAB B.V.) daje ovlast da Daniel Roman Brol (sjećate se već ranije spomenutog imena Daniel Brol) zastupa poduzeće TAB B.V. vezano uz sva pitanja koja se tiču poduzeća grupe Industrogradnja i kredita koji je TAB B.V. dao Industrogradnja nekretninama d.o.o. i Industrogradnji d.d. te potrebnog zastupanja TAB B.V. u vezi s tim pred institucijama Hrvatske države. To uključuje i:

  • promjene uvjeta kredita,
  • promjene datuma dospjelosti i kreditnog osiguranja,
  • podnošenje dokumentacije u FINA za postupke predstečajne nagodbe,
  • te druge stvari koje smatra potrebnim, a vezane su uz gore navedeno.

Ova punomoć je ovjerena 30. siječnja 2013. godine od strane javnog bilježnika odnosno potvrđeno je da je Gert Jan Lobbes ovlašten za davanje takve punomoći u ime Private Equity Services (Amsterdam) B.V.

Punomoć je dana 30. siječnja 2013. godine i vrijedi do 30. lipnja 2013. godine.

Dakle, ako ste pomislili da ova punomoć formalno pokriva i onaj off-shore ugovor – ništa od toga. Onaj ugovor je potpisan 22. studenoga 2012. godine odnosno dva mjeseca prije početka važenja ove punomoći. E sad, da li “druge stvari koje smatra potrebnim” navedene u ovoj pomoći podrazumijevaju i potpisivanje ugovora kojem je datum malo u prošlosti, to ne znam. A ako je postojala neka druga starija punomoć ona nije objavljena u dokumentaciji predmeta.

Kao zanimljivost, na webu Private Equity Services vidi se da surađuju s fiducijarnim partnerima na Britanskim djevičanskim otocima. To će reći partnerima na koje za potrebe nekog posla prenesu prava, da bi se ta prava po završetku tog posla vratila natrag na Private Equity Services. (Sjećate se Irvine Investment Holdings Limited?)

Natrag na tražbine.

4. veljače 2013. godine, ur. br. 04-06-13-152-72, 55.065.423,86 Kn. Vjerovnik je prijavio potraživanje za glavnicu i kamate po ugovoru o kreditu od 28. prosinca 2010. godine i njegovim prilozima. Sam ugovor o kreditu nije priložen, ali nalazi se u obvezama koje je na početku postupka prijavio dužnik. Uz ovo vjerovnik navodi da vezano uz osiguranje navedenog ugovora ima razlučno pravo na imovinu kojeg se uvjetno odriče ako plan restrukturiranja bude prihvaćen i to na:

  • imovina u vlasništvu dužnika:
    • tvornica Brinje,
  • imovina u vlasništvu Industrogradnja nekretnine d.o.o.:
    • zgrade i zemljišta, Radnička cesta bb, Zagreb,
    • hostel, Poljanička cesta, Zagreb,
    • zemljište, Umag,
    • tvornica i zemljište, Ledenice,
    • vrijednosni papiri INDG-R-A i TOZ-R-A.

Tko je zapravo vlasnik dionica TOZ Penkala?

U prijavi tražbine kao sredstvo osiguranja kredita TAB B.V. navodi dionice TOZ-R-A u vlasništvu Industrogradnja nekretnine d.o.o.

U revidiranom financijskom izvješću za dan 31. kolovoza 2012. godine poduzeća Industrogradnja nekretnine d.o.o. stoji da u svom vlasništvu ima 7,62% dionica TOZ Penkala. U istom izvješću stoji da Industrogradnja d.o.o. od poduzeća Oportunitas ulaganje d.o.o. potražuje oko 15 milijuna kuna pozajmice dospjele 22. kolovoza 2011. godine osigurane s 34.916 dionica TOZ Penkala što odgovara udjelu od 17,46%. Navodi se i da je pokrenut ovršni postupak protiv Oportunitas ulaganje d.o.o.

S druge strane, prema revidiranim financijskim izvješćima TOZ Penkala vidljivo je da je takvo stanje vlasništva doista postojalo na 31. prosinca 2010. godine. Međutim, na 31. prosinca 2011. godine u popisu dioničara je na prvom mjestu TAB B.V. s 25,08% dionica. Postotak odgovara zbroju dionica Industrogradnja nekretnina d.o.o. i Oportunitas ulaganje d.o.o. od godinu dana ranije, a njih više nema u popisu prvih 10 dioničara.

Prema revidiranim izvješćima TOZ Penkala čini se da je TAB B.V. još prije kraja 2011. godine stupio u posjed svih dionica TOZ Penkala koje su bile u vlasništvu Industrogradnja nekretnine d.o.o. kao i onih na koje je Industrogradnja nekretnine d.o.o. polagala pravo temeljem zajma danog Oportunitas ulaganje d.o.o. To bi značilo da su sva založna prava na dionicama aktivirana.

Međutim, i revidirana financijska izvješća Industrogradnja nekretnine d.o.o. i prijava tražbine TAB B.V. upućuju da su te dionice sredinom 2012. godine odnosno početkom 2013. godine još uvijek u vlasništvu Industrogradnja nekretnine d.o.o. odnosno da sredinom 2012. godine Industrogradnja nekretnine d.o.o. još nije niti realizirala ovrhu nad dionicama Oportunitas ulaganje d.o.o. U takvom slučaju bilo bi gotovo nemoguće da je TAB B.V. upisan na te dionice već krajem 2011. godine.

Detaljniji podaci o dionicama dostupni su ulagateljima na burzi, a kako ja to nisam zasad ću ostati dužan jedno kvalitetnije pojašnjenje ovih čudnovatih nepodudarnosti u informacijama o stvarnom vlasniku dionica TOZ Penkala.

Papir u krivom postupku

Vratimo se na prijavu tražbine TAB B.V.

U papirologiji se nalazi i očito greškom predano potraživanje prema Industrogradnja nekretnine d.o.o. 15.198.804,94 Kn, za kamate i naknade po kreditu od 28. prosinca 2010. godine i njegovim prilozima (ha nalazilo se u toj hrpi papira…). No zanimljivo je da uz ovo potraživanje vjerovnik navodi da vezano uz osiguranje navedenog ugovora ima razlučno pravo na imovinu Industrogradnja nekretnine d.o.o. kojeg se izričito ne odriče i to na:

  • zgrade i zemljišta, Radnička cesta bb, Zagreb,
  • hostel, Poljanička cesta, Zagreb,
  • zemljište, Umag,
  • tvornica i zemljište, Ledenice,
  • vrijednosni papiri INDG-R-A i TOZ-R-A.

Ista imovina koje se u prijavi tražbine za Industrogradnja grupa d.d. uvjetno odriče. Da li se na kraju TAB B.V. odrekao razlučnog prava na nekretnine Industrogradnja nekretnine d.o.o. po ugovoru o kreditu od 28. prosinca 2010. godine ili ne? Ja iskreno ne znam. Ovako ispada da se iznosom kredita može glasati pošto se odustalo od razlučnog prava, ali se ipak po istom kreditu i nije odustalo od razlučnog prava. U svakom slučaju taj iznos se nije mogao koristiti u glasanju. Ili ipak je…

Papir u pravom postupku

7. veljače 2013. godine, ur. br. 04-06-13-152-313, 15.198.804,94 Kn. Vjerovnik je prijavio potraživanje za uvjetna jamstva po kreditu od 28. prosinca 2010. godine, a u vezi gornjeg “Papira u krivom postupku” obzirom da dužnik jamči za to potraživanje koje TAB B.V. ima prema Industrogradnja nekretnine d.o.o. Dakle, nema smisla da tih 15 milja propadne u glasanju samo zato jer je osigurano razlučnim pravom u “susjednom” postupku… Katastrofa.

Misterija neobjavljene stranice s potpisima

A ukoliko ste se ponadali da bi se iz objavljenog zapisnika o ročištu za utvrđivanje tražbina ili zapisnika o ročištu za prihvaćanje plana restrukturiranja ili možda formatiziranog obrasca za glasovanje moglo saznati tko je imenom i prezimenom potpisao za TAB B.V. pa… Recimo da ćete ostati duboku razočarani (kao i ja).

  • Iako se glas TAB B.V. uračunao kao ZA, dokaza za taj glas nema objavljenog na FINA web-u.
  • Formatizirani glasački listić (pod tim nazivom) objavljen je samo za jednog vjerovnika i to nije TAB B.V. Koliko sam uspio pregledati dokumentaciju (a pregledao sam je dosta) taj listić nisam našao.
  • U jedina dva zapisnika koja su objavljena s potpisima prisutnih nedostaje jedna stranica.
    • ur. br. 04-06-13-152-384, od 27. ožujka 2013. godine, Zapisnik o utvrđivanju tražbina – ispitno ročište, održano 15. ožujka 2013. godine, počelo u 11:15 sati dovršeno u 14:00 sati (u zapisniku stoji “Pozivaju se prisutni da se potpišu u tablicu koja je prilog ovom Zapisniku – tablica s popisom prisutnih, no međutim većina prisutnih odbila je potpisati istu.” Nedostaje jedino “s gnušanjem“.),
    • ur. br. 04-06-13-152-391, od 28. ožujka 2013. godine, Zapisnik o glasovanju, održano 15. ožujka 2013. godine, počelo u 14:45 sati dovršeno u 15:15 sati.

Uz oba zapisnika za dva različita ročišta (održana doduše isti dan) skenirane su i priložene identične tablice s imenima i potpisima vjerovnika. Od 6 numeriranih stranica tablice u oba zapisnika nedostaje potpisna stranica broj 5, odnosno imena i potpisi pod brojevima 151 do 190, odnosno svi čija imena se nalaze nakon Perić, a prije Tonković. Dakle, obzirom na nedostatak objavljenog formatiziranog obrasca za glasovanje i stranice na kojoj bi se moglo vidjeti je li i tko pristupio glasovanju za TAB B.V. nemoguće je na temelju objavljene dokumentacije utvrditi je li uračunavanje TAB B.V. u glasove ZA uopće valjano.

A vi suče Kolakušić, ako vam nešto fali downloadajte. Sve je na webu…

Pičvajz

U postupku sad praše tužbe, optužbe, protutužbe, pritužbe… Nula bodova… Nema šanse, pravila su postavljena i po njima treba igrati. Tko nema želudac neka se žali Slavku Liniću. Možda bi bilo najbolje da i on otvori barem 5 off-shore kompanija i da Porezna uprava jamči svakoj od njih na iznos vanjskog duga RH. Neće biti više ni jednog postupka u kojem će Porezna uprava biti ovako nemušto nadglasana.

Tu završava analiza “džentlemenskog” paketa, s jednom završnom misli. Pogledajte malo kad su stigle te priče s jamstvima. Sve urudžbirano ili poslano preporučenom poštom ili DHL-om 11. veljače 2013. godine. Službeno zadnjeg dana za prijavu tražbina (možda ne i po zakonu, ali to je na dušu nagodbenog vijeća). Sve skupa 606 milijuna kuna. Nisu trepnuli. Znaju oni kako se igra poker.

Rješenje o tražbinama – ispravak (ili “Ponovo zajedno”)

  • 27. svibnja 2013. godine, ur. br: 04-06-13-152-569
  • E baš se potrefi…

ZAPISNIK O UTVRĐIVANJU TRAŽBINA

DOPUNA ZAPISNIKA Mijenja se Zapisnik o utvrđivanju tražbina Klasa: UP – I/110/07/12-01/152, Ur. br: 04-06-13-152-384, od 27. ožujka 2013. godine, u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom INDUSTROGRADNJA GRUPA dioničko društvo OIB:19751350811, Savska Cesta 66, Zagreb 10000, na način da, se dodaje prijava razlučnog vjerovnika MANEDA d.o.o., Varaždinska 77, Sesvete, koji nije dostavio izjavu da se odriče od prava na odvojeno namirenje.

Obrazloženje U postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom INDUSTROGRADNJA GRUPA dioničko društvo OIB:19751350811, dana 13. ožujka 2013. godine, održano je ročište za utvrđivanje tražbina, kojom prilikom je pročitana i pristigla tražbina navedenog razlučnog vjerovnika, ali prilikom pisanja Zapisnika o utvrđenim tražbinama ista je omaškom izostavljena. Slijedom navedenog Vijeće je dopunilo zapisnik.

Predstečajna nagodba iliti: “Para na paru – buva na fukaru!”

Ne da mi se čak ni na brzinu opisivati “ljepote” ostalih priredbi “trupe” Industrogradnja (koje su išle u paralelnim postupcima). Možda da ipak samo bacite pogled na detaljnu specifikaciju potraživanja vjerovnika Industrogradnja grupa d.d. u postupku za Industrogradnja nekretnine d.o.o. Urudžbeni broj je 04-06-13-154-30. Razumljivo je da se zbog transparentnosti ušlo u takvu razinu detalja, ipak se radi o cifri od 239.929.099,80 Kn.

Dakle evo rezultata na brzake… kakve su “nagodbe” ostvarene.

Priča se da je Slavko kupio zgradu (puno cigli) i da se time se riješila većina poreznog duga. Ali to se sve moralo dogoditi prije i izvan postupka predstečajne nagodbe jer se zgrada u nagodbi ne spominje.

Ono što se spominje je da se Ministarstvu financija otpisuje (ukida) 60% tražbine. Ostalo se otplaćuje kroz 5 godina uz kamatnu stopu 4,5%. Nadam se samo da na onoj zgradi nije upisana neka off-shore kompanija čija zabilježba nije skinuta prije kompenzacije. FINA to sigurno nije kontrolirala.

A svima ostalima najprije se otpisuje (ukida) 12,5% tražbine. A onda kupuju cigle, pardon, mijenjaju ostatak svoje tražbine za dionice Industrogradnje. Po nominalnoj cijeni dionice od 1.000,00 Kn. Kojom se na burzi trenutno trguje za oko 100,00 Kn. Kako to u praksi izgleda za vjerovnike? Ovako…

  • Bili su vam dužni 100.000,00 kuna.
  • Pa su vam onda postali dužni 87.500,00 kuna. Ode 12,5%.
  • Pa su vam onda postali dužni 87.000,00 kuna. Da bude djeljivo s 1.000,00. (Zaokružuje se prema dolje, bolje da nemate 999,99, jer ništa od dionica).
  • Pa sad tih 87.000,00 kuna postaje – 87 dionica! Ali ne baš odmah. Za 2-3 mjeseca (može se to i zakomplicirati) dok se srede papiri. Puno vas je. Mogli bi poremetiti ravnotežu.
  • A tih 87 dionica možete onda prodati na burzi i dobit ćete 8.700,00 Kn.
  • Dobro ne baš toliko, treba platiti trošak transakcije, pa mora broker od nečega živjeti.
  • Ugrubo, zaokružite si to na 8.500,00 kuna.

Malo sam karikirao, napuštaju me živci… Sjećate se revizor je procijenio da grupacija likvidacijski vrijedi oko 400 milijuna kuna. Prema tome “realno” postojeće dionice vrijede oko 1.000 Kn. Ali za vjerovnike nije predviđeno da dobiju te postojeće dionice. Za vjerovnike se izdaje nova serija dionica nominalne vrijednosti 1.000 Kn tako što se iznos tražbina unosi u temeljni kapital. Dakle, temeljni kapital koji trenutno iznosi otprilike 450 milijuna kuna prvo će biti povećan za oko 150 milijuna kuna (izbačena jamstva jer nisu dospjela, Porezna uprava i povezana društva koji se namiruju odvojeno).

Svim vlasnicima tih novih dionica Grupa Industrogradnja (tako piše) ponudit će otkup istih (po njihovoj nominalnoj cijeni), ali isključivo zamjenom za nekretnine, opremu ili materijal Grupe Industrogradnja po tržišnoj cijeni na javan i transparentan način.

A ako im slučajno treba novac, vjerovnici mogu prodati i nekretnine i građevinske strojeve i građevinski materijal. Na tržištu po tržišnoj cijeni. S tim neće biti problema, građevina cvjeta. Bit će u sličnoj situaciji kao većina malih građevinskih firmi koje su u kompenzaciju uzimale stanove po recimo 1.800 EUR pa ih prodale po 1.100 EUR samo da namaknu novac. Ako bude sreće izvući će se oko 50% tražbine (ipak bolje nego da prodaju dionice). Samo treba paziti da su nekretnine koje dobiju bez tereta jer bi ih u suprotnom usred neke mračne noći iz istih mogao izbaciti Amir Raoof Faraj.

Zanimljivo – vlasnik trećine tih novih dionica postat će TAB B.V. Možda ipak nisu povezano društvo…

U situaciji stečaja gubitak vrijednosti između tržišne i likvidacijske snosio bi dužnik. A tražbina bi se mijenjala za novac ostvaren likvidacijom ili imovinu po likvidacijskoj cijeni. Nekako mi se čini da ova predstečajna nagodba najbolje odgovara trenutnim vlasnicima Industrogradnja grupa d.d. Čini se da i njima iz nekog razloga pogoduje ZFPPN. Zakon o financijskoj potpori poreznim neplatišama. Zakon o fantastičnoj prilici za poslovno nesposobne. Zakon o finalnoj potvrdi pretvorbenih nezakonitosti. Zakon o fundamentalnom podrivanju parničnog namirenja. Zakon o Fin(in)om pogodovanju potpuno nepoštenima. Sve nekako bolje zvuči od originala…

Dobro ljudi, pa kako ste mogli glasati za takvu nagodbu?!?

A… niste…? Onda je sve OK. Da vidimo tko je…

Tablica 9 – Rezultati glasovanja o planu restrukturiranja Industrogradnja grupa d.d.

Industrogradnja grupa d.o.o.5 zaposlenih – 196.046.638,00 prijavljenih obveza
Grupa vjerovnika Tražbine Za Protiv Za Protiv
Država 68.369.432,69 1.845.109,01 66.524.323,68 2,70% 97,30%
Financijske institucije 15.141.953,85 0,00 15.141.953,85 0,00% 100,00%
Ostali vjerovnici 756.070.699,74 734.384.190,26 21.686.509,48 97,13% 2,87%
Ukupno 839.582.086,28 736.229.299,27 103.352.787,01 87,69% 12,31%
Industrogradnja nekretnine d.o.o.0 zaposlenih – 263.805.197,00 prijavljenih obveza
Grupa vjerovnika Tražbine Za Protiv Za Protiv
Država 3.594.095,72 40.436,69 3.553.659,03 1,13% 98,87%
Financijske institucije 15.982.113,28 4.859.268,73 11.122.844,55 30,40% 69,60%
Ostali vjerovnici 265.853.693,12 240.391.949,45 25.461.743,67 90,42% 9,58%
Ukupno 285.429.902,12 245.291.654,87 40.138.247,25 85,94% 14,06%
I grupa d.d.0 zaposlenih – 26.385.957,00 prijavljenih obveza
Grupa vjerovnika Tražbine Za Protiv Za Protiv
Država 3.265.602,04 0,00 3.265.602,04 0,00% 100,00%
Financijske institucije 20.352,47 0,00 20.352,47 0,00% 100,00%
Ostali vjerovnici 9.622.572,61 9.237.465,42 385.107,19 96,00% 4,00%
Ukupno 12.908.527,12 9.237.465,42 3.671.061,70 71,56% 28,44%

Evo, tako to izgleda kad djeluju “džentlemeni”. Nije, bitno što je sva fukara protiv. Dabogda je buve izjele!

Kad jamci utihnu

A kako bi to bilo izgledalo da su se izbacila “nedospjela” i “uvjetna” jamstva i ostavilo samo ono što je stvarno i nedospjeli krediti.

Tablica 10 – Rezultati glasovanja o planu restrukturiranja Industrogradnja grupa d.d. bez tražbina jamaca

Industrogradnja grupa d.o.o.5 zaposlenih – 196.046.638,00 prijavljenih obveza
Grupa vjerovnika Tražbine Za Protiv Za Protiv
Država 68.369.432,69 1.845.109,01 66.524.323,68 2,70% 97,30%
Financijske institucije 15.141.953,85 0,00 15.141.953,85 0,00% 100,00%
Ostali vjerovnici 134.531.099,70 112.844.590,22 21.686.509,48 83,88% 16,12%
Ukupno 218.042.486,24 114.689.699,23 103.352.787,01 52,60% 47,40%
Industrogradnja nekretnine d.o.o.0 zaposlenih – 263.805.197,00 prijavljenih obveza
Grupa vjerovnika Tražbine Za Protiv Za Protiv
Država 3.594.095,72 40.436,69 3.553.659,03 1,13% 98,87%
Financijske institucije 15.982.113,28 4.859.268,73 11.122.844,55 30,40% 69,60%
Ostali vjerovnici 265.853.693,12 240.391.949,45 25.461.743,67 90,42% 9,58%
Ukupno 285.429.902,12 245.291.654,87 40.138.247,25 85,94% 14,06%
I grupa d.d.0 zaposlenih – 26.385.957,00 prijavljenih obveza
Grupa vjerovnika Tražbine Za Protiv Za Protiv
Država 3.265.602,04 0,00 3.265.602,04 0,00% 100,00%
Financijske institucije 20.352,47 0,00 20.352,47 0,00% 100,00%
Ostali vjerovnici 385.107,19 0,00 385.107,19 0,00% 100,00%
Ukupno 3.671.061,70 0,00 3.671.061,70 0,00% 100,00%

I da, da ne zaboravim, u onaj prvi postupak morao bi ući i dobar dio onih 250 milijuna “osporenih” jer ako je više od 25% osporeno (a bilo bi) rezultat je stečaj.

Nije kraj

I što sad? Poduzeća sa sveukupno 5 zaposlenih i sačuvanim kapitalom “razgulila” su zakonskim rupama i beskrupuloznim smicalicama državu (zapravo njih najmanje), stotine dobavljača i stotine bivših radnika. Sve one koji su trpili dok igrači igraju. Kao da nije bilo dosta prvi put kad su ostajali bez posla.

Ha… što je tu je, sad te sklopljene nagodbe idu sucima, oni samo potpišu kako Slavko kaže i “Ćao đaci! Nitko nije rekao da je školica badave! Znat ćete za drugi put…” Pa… Malo je falilo!

Providnošću (ili zakulisnim igrama za koje sam osobno preglup da ih shvatim pa mi je automatski svejedno) “slučaj” Industrogradnja grupa d.d. došao je u ruke nikom drugom nego sucu “lijenčini”. Ma znate, onom sucu mutikaši po kojem Slavko sipa drvlje i kamenje? E, e… baš tom.

Rezultat – pedala za predstečajnu nagodbu Industrogradnja grupa d.d.

Naravno, Industrogradnja grupa d.d. uložila je žalbu (ur. br. 04-06-13-152-593).

A žalba. Žalba je čisto zlato.

Žalba Industrogradnja grupa d.d.

U žalbi se pobija argumentacija iz rješenja suca Kolakušića, načinom koji neodoljivo podsjeća na način na koji je Slavko Linić “pobijao” postupanje suca u predmetu Dalekovoda, odnosno njegovu odluku da zakon pošalje na Ustavni sud. Prema žalitelju sudac:

  • pogrešno zaključuje,
  • zanemaruje ili previđa izjave ovlaštenih stručnjaka,
  • propušta tražiti objašnjenja ili pojašnjenja,
  • donosi zaključke isključivo po vlastitoj prosudbi,
  • pogrešno tumači činjenice,
  • ignorira ovlaštene osobe i institucije,
  • neutemeljeno proglašava…

Žalitelj konačno zaključuje da bi i isključenjem tražbina koje sudac (naravno neutemeljeno…) proglašava nevjerodostojnim ovakva nagodba ipak bila prihvaćena.

Prije nego krenem demontirati sav žalbeni “bull…” imam jedno opažanje i jednu poruku.

Uočimo najprije opasku da sudac “donosi zaključke isključivo po vlastitoj prosudbi”… Šokantno, zar ne? A po čijoj bi točno prosudbi sud trebao donijeti zaključke? Prosudba suda jesu li dokumenti, mišljenja stručnjaka ili drugi “dokazi” vjerodostojni ili ne, je li zakon ispravno protumačen i primjenjen, je li došlo do zloporaba prava (i pravednosti), pa čak i je li određeni propis (koji sud ne donosi nego primjenjuje) dobar ili ne jest upravo ono što ga čini sudom to je njegov “posao”, svrha njegovog postojanja.

To što bi možda dužnik, vjerovnici, FINA ili Ministarstvo financija željeli da nije tako ne mijenja Ustavom definiranu ulogu sudova niti ograničava pravo i obavezu sudova da ispunjavaju tu ulogu. Da “provjerava”, “odlučuje”, “sudi” i da to radi “neovisno”. U skladu s Ustavom i zakonima.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Jednakost, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka i nepovredivost vlasništva nisu uvijek savršeno ugrađeni u zakonske propise, u mišljenja ovlaštenih stručnjaka i postupanja ovlaštenih tijela. Da jesu, nitko sretniji od mene. Obzirom na situaciju na planeti otkad postoji pisana riječ (pa i od ranije), danas srećom imamo i Ustav i sudove.

A poruka? Vidite, i vi imate pravo na žalbu. Da je Ministarstvo financija, kao drugostupanjsko tijelo, i stranka u svim postupcima pa i ovom, donijelo “pravorijek” na koji sud nema utjecaja – ne biste imali pravo na žalbu. U međuvremenu, uživajte u korištenju vašeg Ustavnog prava da se na sudsku odluku i žalite. Ako treba i Vrhovnom i Ustavnom sudu.

A žalba. Žalba je kao što sam već rekao čisto zlato. (Znate kako se na gusarskim kartama označava zakopano blago? X)

Kad povjeruješ u vlastitu spiku

Namjeravao sam prvo ići redom po svim točkama žalbe, ali bilo bi to doista previše. Iz tog razloga odlučio sam se dotaknuti samo najboljeg.

  • I) Vjerodostojnost utvrđenih tražbina po jamstvima i Prilog 6, X
  • N) Povezana društva,
  • U) I bez tražbina po jamstvima, nagodba ima dovoljan broj glasova ZA, X
  • V) Plan restrukturiranja jasno onemogućuje zlouporabe,
  • Z) Usporedba s nagodbom dužnika TOZ. Penkala d.d. sklopljenom pred TS Zagreb,
  • Prilog 4 – Odgovori ovlaštenih poreznih savjetnika. X

Žalba: I) Vjerodostojnost utvrđenih tražbina i Prilog 6

Kratki sažetak ovog dijela žalbe slobodnim riječima.

Jamstva su osnovana. Imamo papir (Prilog 6) koji to dokazuje i koji je potvrdio revizor. Ali nismo ga dostavili sudu. Niti ga je FINA objavila. A sud je trebao vjerovati i povjerenici predstečajne nagodbe koja je lijepo rekla da je sve provjerila. Trebao je pitati ljude koji znaju i razumiju da mu polako objasne to što on nije u stanju shvatiti. I ako mu fale papiri trebao je pitati, a ne nam dati pedalu.

Dokument koji je priložen žalbi neke stvari doista pojašnjava. Ali bojim se da su to one koje bi “džentlemeni” radije sakrili.

Radi se o dokumentu navedenom kao Prilog 6 žalbe, a kojim se objašnjavaju:

  • primljena jamstva IRVINE INVESTMENT HOLDINGS i Negotiator d.o.o za kredit TAB B.V. i
  • dana jamstva za Industrogradnja nekretnine d.o.o. i I grupa d.d. vezano uz pravne sporove.

Na prvoj stranici tog priloga, revizor s danom 26. studenim 2012. godine (tako je datiran dokument) potvrđuje da je primio Pregled potencijalnih obveza po jamstvima i garancijama sastavljen “u studenom 2012. godine” (mutno određenje?) za grupu kredita i za jamstva temeljem sudskih sporova navedene na toj prvoj stranici.

Nakon toga konstatira da “pozivom” na navedeni pregled, financijska izvješća i izjave o odgovornosti za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja danih od strane uprava navedenih društava 20. studenoga 2012. godine (zanimljivo – poziva se i na izjave o odgovornosti), “ne očekuje da bi mogle postojati druge obveze s tog naslova“.

Ponajprije – iznimno čudna formulacija. Revizor ne konstatira da je sadržaj Pregleda potencijalnih obveza po jamstvima i garancijama ispravan, nego da se “ne očekuje da postoje druge obveze”.

  • Postoje li vjerodostojni dokumenti za navedena jamstva?
  • Jesu li navedena jamstva vrijednosno i prema očekivanim učincima prikazana u skladu s računovodstvenim standardima?

Revizor ne odgovara na ta pitanja. Ali to je možda najmanji problem.

Tko stoji iza IRVINE INVESTMENT HOLDINGS?

Na stranici 3 pregleda potencijalnih obveza opisuje se kako je 22. studenoga 2012. godine potpisan Aneks 2 ugovora o kreditu TAB B.V. iz 2010. godine. Aneksom se zajmodavcu daju jamstva koja su osigurali “najveći dioničari dužnika” kako bi TAB B.V. dao svoju podršku za plan predstečajne nagodbe.

A tko su najveći dioničari Industrogradnja grupa d.d.? Odgovor je jednostavan – Ethemba Capital. Ovdje nam dakle sam dužnik objašnjava tko stvarno stoji iza jamstva koje je navodno dao IRVINE INVESTMENT HOLDINGS s Britanskih djevičanskih otoka. Povezano društvo. (Zanimljivo sam dužnik na stranici 25. žalbe kao najvećeg pojedinačnog dioničara navodi “Aglaia B.V. veza Irvine Investment Holdings Ltd”. O tome više kasnije.)

U pregledu potencijalnih obveza stoji i sljedeće: “Jamstvo je opisano u bilješci 37. Financijskih izvještaja dužnika.” Pa, kako da to kažem… Nije.

Manipulacija? Ili greška? U bilješci 37. navedeno je samo da je TAB B.V. upisan na nekretnine i dionice u vlasništvu dužnika te da su mogući i drugi instrumenti osiguranja. Nema spomena jamaca. Hm… Osim toga jamstva ne bi ni mogla biti navedena u bilješci jer su dana 22. studenoga 2012. godine, a bilješke se odnose na 31. kolovoza 2012. godine. Nešto tu smrdi…

U bilješci 37. u financijskim izvješćima piše i da glavnica kredita dospijeva 30. lipnja 2013. godine. U Aneksu 2 od 22. studenoga 2012. godine (jedinom dokumentu nastalom nakon 31. kolovoza), piše da glavnica prema ranijim dokumentima dospijeva 15. lipnja 2013. godine. Druga greška?

Konačno, u pregledu potencijalnih obveza je Aneks 1 datiran na 25. lipnja 2012. godine, dok je u samom Aneksu 2 taj Aneks 1 datiran na 28. lipnja 2012. godine. Treća greška?

Dosta problema za dokument revidiran na temelju vjerodostojne dokumentacije

Amir Raoof Faraj

Na stranici 7 pregleda navodi se da je vezano uz stari spor (bilješka 41 u financijskom izvješću), imenovani tužitelj 2009. godine pokrenuo novi spor za pobijanje dužnikovih pravnih radnji temeljem čega se zabilježbama upisao na više nekretnina. Očito su pravne radnje koje tužitelj “pobija” vezane uz unos navedenih nekretnina u temeljni kapital Industrogradnja nekretnina d.o.o. Zato je 11. siječnja 2010. godine sklopljen ugovor između ova dva poduzeća kojim Industrogradnja grupa d.d. jamči da će u slučaju gubitka parnice nadoknaditi vrijednost nekretnina unesenih u temeljni kapital.

Ukupna vrijednost vezanih nekretnina unesenih u temeljni kapital je 207.330.000,00 Kn. Izdano jamstvo očito je znatno veće od te vrijednosti. No ima još jedan jako važan “ali…

Ukoliko unos nekretnina u temeljni kapital Industrogradnja nekretnine d.o.o. bude poništen, te jamac bude trebao nadoknaditi vrijednost tih nekretnina – dogodit će se još nešto prilično važno. Nekretnine se u slučaju gubitka spora prenose natrag u materijalnu imovinu dužnika. To bi svakako trebalo uzeti u obzir prilikom vrednovanja iznosa jamstva u predstečajnoj nagodbi, kao i definiranju sadržaja nagodbe.

U navedenom sporazumu o jamstvu (ako pretpostavimo da postoji) to bi moralo biti očito. Naravno, jamstvo bi se onda trebalo jako smanjiti.

Dužnik nažalost ponovo nije priložio taj sporazum. Čak i da postoji on svakako ne želi da se jamstvo smanjuje…

GE-PE d.o.o. – niz grubih falsifikata

Na stranici 7 dokumenta Pregled potencijalnih obveza po jamstvima i garancijama u Prilogu 6 žalbe stoji i sljedeći tekst:

“2. TUŽENICI INDUSTROGRADNJA GRUPA d.d. / I GRUPA d.d.

2.1 GE-PE d.o.o. NIŠTETNOST UNOSA NEKRETNINE U KAPITAL DRUŠTVA

Tužitelj Ge-Pe d.o.o. Zagreb pokrenuo je protiv Industrogradnja grupe d.d. i I grupe d.d. dana 29.10.2012. godine tužbu radi utvrđivanja ništetnosti unosa nekretnine (stambeno-poslovna zgrada Zagrebačka-Tomislavova u Zagrebu), od strane Industrogradnjagrupe d.d., u temeljni kapital I grupe d.d.

Temeljem navedenog, Industrogradnja grupa d.d. i I grupa d.d. su dana 16.12.2012. godine sklopile Sporazum temeljem kojeg Industrogradnja grupa d.d. jamči I grupi d.d. nadoknaditi vrijednost unesene imovine u slučaju gubitka tužbe za utvrđivanje ništetnosti unosa nekretnine u temeljni kapital.

Vrijednost navedene nekretnine, koja je predmet tužbe radi utvrđivanja ništetnosti unosa u temeljni kapital I grupe d.d., iznosi 88.328.400 kuna, a unos je proveden 31.12.2009. godine.”

I ovdje bi pravni postupak u slučaju ishoda koji uzrokuje isplatu jamstva morao za posljedicu imati i povrat nekretnina u imovinu dužnika. Ako je primatelj jamstva u međuvremenu otuđio imovinu tada bi isplaćeno jamstvo moralo biti umanjeno za vrijednost otuđene imovine.

Međutim, citirani tekst ima i mnogo ozbiljnije probleme. Crveno označeni dijelovi citiranog teksta iz Priloga 6 u izravnoj su suprotnosti s kronologijom dokumentacije i činjenicama o poslovnim događajima pa je izvjesno da se radi o falsifikatima.

Prvi falsifikat

Kako je moguće da ovlašteni revizor 26. studenoga 2012. godine potvrđuje da je primio i pregledao dokument Pregled potencijalnih obveza po jamstvima i garancijama sastavljen “u studenom 2012. godine“, a u tom dokumentu se spominje jamstvo po Sporazumu sklopljenom 16. prosinca 2012. godine. Greška svih grešaka?

Stavite na stranu neodređenu formulaciju koja je upotrijebljena u revizorovoj potvrdi, kao i male igre riječima koje u financijska izvješća pokušavaju staviti stvari koje nisu tamo. Pustite i male datumske pogreške vezane uz “djevičanski aneks”.

Revizoru je čini se promaklo da se u dokumentu koji provjerava navode ugovori koji su sklopljeni u budućnosti.

A što ako ovo nije promaklo revizoru? Je li formulacija revizora namjerno sročena da izbjegne potvrđivanje valjanosti sadržaja dokumenta? Je li to zloporaba njegove uloge kao revizora? I što to govori o ostalim jamstvima čiji se astronomski iznosi pravdaju ovim prilogom?

Navedeni datum sporazuma s I Grupa d.d. potvrđen je i “džentlemenskom” izjavom od 3. siječnja 2013. godine (ur. br. 04-06-13-152-318) kojom se također navodi sporazum od 16. prosinca 2012. godine.

Drugi i treći falsifikat

Podaci u javno objavljenim revidiranim izvješćima vezani uz kapitalna ulaganja u I grupa d.d. su sljedeći:

  • Izvješće ovlaštenog revizora za Industrogradnja grupa d.d. urudžbirano je 30. studenoga 2012. godine pod brojem 04-06-12-152-6. Izvješće se odnosi na stanje na dan 31. kolovoza 2012. godine.
    • Na stranici 5. izvješća na poziciji bilance Ulaganja u ovisna društva za 31. kolovoza 2012. godine iskazan je iznos od 238.020.700,00 Kn.
    • Na stranici 20. izvješća u vezanoj bilješci 18. Ulaganja u ovisna društva stoji da se sveukupno ulaganje u ovisna društva na dan 31. kolovoza 2012. godine u iznosu od 238.020.700,00 Kn odnosi isključivo na društvo Industrogradnja Nekretnine d.o.o.
    • U izvješću ovlaštenog revizora za Industrogradnja grupa d.d. nema nikakvog dokaza o ulaganju u temeljni kapital poduzeća I grupa d.d. s danom 31. kolovoza 2012. godine.
  • Izvješće ovlaštenog revizora za Industrogradnja nekretnine d.o.o. urudžbirano je 30. studenoga 2012. godine pod brojem 04-06-12-154-6. Izvješće se odnosi na stanje na dan 31. kolovoza 2012. godine.
    • Na stranici 5. izvješća na poziciji bilance Dugotrajna financijska imovina za 31. kolovoza 2012. godine iskazan je iznos od 252.271.984,00 Kn.
    • Na stranici 21. izvješća u vezanoj bilješci 18.1 Udjeli u povezanim društvima navedeno je ulaganje u I grupa d.d. čiji je iznos na 31. kolovoza 2012. godine jednak 88.328.400,00 Kn. Taj iznos točno odgovara iznosu ulaganja u temeljni kapital društva I grupa d.d. vezanom uz spor s GE-PE d.o.o. naveden na stranici 7 Pregleda potencijalnih obveza po jamstvima i garancijama koji je dužnik kao Prilog 6 priložio svojoj žalbi.
    • Prema izvješću ovlaštenog revizora za Industrogradnja nekretnine d.o.o. ulaganje u temeljni kapital društva I Grupa d.d. izvršilo je društvo Industrogradnja nekretnine d.o.o.
  • Javno objavljeni izvještaji za 31. prosinca 2009. godine.
    • Prema javno objavljenim financijskim izvješćima u sudskom registru (RGFI javna objava) za poduzeće Industrogradnja nekretnine d.o.o. za razdoblje 1. siječnja 2009. godine do 31. prosinca 2009. godine u dokumentu Bilješke uz financijske izvještaje u bilješci 16. FINANCIJSKA IMOVINA stoji da je ulaganje Društva u povezana društva Industrogradnja d.o.o. i I Grupa d.d. na datum 31. prosinca 2009. godine iznosilo 88.388.400,00 Kn.
    • Prema javno objavljenim financijskim izvješćima u sudskom registru (RGFI javna objava) za poduzeće I Grupa d.d. za razdoblje 1. siječnja 2009. godine do 31. prosinca 2009. godine u dokumentu Bilješke uz financijske izvještaje u bilješci 14. TEMELJNI KAPITAL stoji da je vlasnik Društva poduzeće Industrogradnja Nekretnine d.o.o. te da je temeljni kapital u iznosu 88.328.400,00 Kn uplaćen u novcu i stvarima kako slijedi:
      • Uplata u novcu prilikom osnivanja društva: 200.000,00 Kn,
      • Povećanje temeljnog kapitala unosom nekretnina temeljem Odluke od studenog 2009. godine: 88.128.400,00 Kn.
    • Prema javno objavljenim financijskim izvješćima za 31. prosinca 2009. godine ulaganje u temeljni kapital društva I Grupa d.d. izvršilo je društvo Industrogradnja nekretnine d.o.o. Ulaganje u nekretninama pri tom je iznosilo 88.128.400,00 Kn.

U skladu sa svim ovim izvješćima očito je:

  • da je unos nekretnina u temeljni kapital društva I grupa d.d. 2009. godine izvršilo društvo Industrogradnja nekretnine d.o.o., te
  • da je vrijednost tog unosa u nekretninama iznosila 88.128.400,00 Kn,

što je u neskladu s citiranim informacijama (označeno crveno u samom navodu gore) navedenim na stranici 7 dokumenta Pregled potencijalnih obveza po jamstvima i garancijama u Prilogu 6 žalbe kojim dužnik opravdava jamstvo koje je Industrogradnja grupa d.d. dala I grupi d.d.

Revizoru je čini se promaklo da su u dokumentu koji provjerava navedene različite informacije od onih dostupnih u već objavljenim javnim izvješćima za ova poduzeća kao i bilješkama koje je sam pripremio za poduzeće dužnika i poduzeće Industrogradnja nekretnine d.o.o..

Prilog 6 – Zaključak

Neodređenost revizorske izjave, niz malih pogrešaka u Pregledu potencijalnih obveza po jamstvima i garancijama, prikazivanje nepotpune slike jamstva za Industrogradnja nekretnine d.o.o., te posebno niz grubih i međusobno nepomirljivih nedosljednosti u usporedbi priložene revizorske izjave, revidiranih financijskih izvješća dužnika i javno objavljenih RGFI izvješća za poduzeća grupe Industrogradnja s jedne strane, te Pregleda potencijalnih obveza po jamstvima i garancijama s druge strane, teško kompromitiraju vjerodostojnost svih tražbina po jamstvima te čak dovode u pitanje kompetentnost revizora koji je izvršio reviziju za potrebe postupka predstečajne nagodbe. Propust dužnika da uz žalbu priloži sporazume o jamstvima povezanim društvima vezano uz pravne sporove samo potvrđuje tu ocjenu.

Sudac Kolakušić naglasio je da iz dokumentacije koja mu je dostavljena (dakle i iz revidiranih financijskih izvješća na koja se dužnik opetovano bez razloga poziva) nije bilo moguće prepoznati ni kvalitativne ni kvantitativne osnove za navedena jamstva izdana prema Industrogradnja nekretnine d.o.o. i I grupa d.d. te je zahtijevao dostavu cjelokupnog spisa od FINA-e očito pod pretpostavkom da FINA nije uvažila jamstva bez valjanih temelja.

Štoviše, sam revizor je uz financijska izvješća istaknuo da daje mišljenje s rezervom jer su na početnim stanjima imovine za 2012. godinu od strane dužnika izvršene značajne izmjene za koje revizor ne može jamčiti ni da su ispravne ni da su potpune obzirom na to da za 2011. godinu nije provedena revizija. U tom svjetlu svakako je posebno sumnjiv bio baš navodni Sporazum o jamstvu od 16. prosinca 2012. godine sklopljen nakon što je dužnik 30. studenoga 2012. godine u FINA-u predao svoj kompletirani prijedlog za pokretanje predstečajne nagodbe uključujući i revidirana financijska izvješća.

Iz tog razloga potpuno je nerazumljivo zašto dužnik sporazume koji bi (barem prema nastupu dužnika) u potpunosti trebali obrazložiti dana jamstva nije priložio svojoj žalbi. Taj propust podupire sumnju suca Kolakušića da spomenuti sporazumi o jamstvu možda nisu valjana podloga za takva jamstva ili ne postoje.

A još mi je nerazumljiviji u žalbi neprikriveni bezobrazluk dužnika u opetovanom potcjenjivanju stručnosti i motiva suca Kolakušića, kao i smjelost da se uz žalbu priloži iznimno sumnjivi dokument, no oni jasno govore o tome što dužnik misli o stručnosti i sposobnosti sudova da takve stvari uoče i sankcioniraju.

Žalba: N) Povezana društva

U ovom dijelu žalbe dužnik koristi definiciju povezanog društva kakvu uspostavlja ZFPPN koja je uža od one definirane Zakonom o trgovačkim društvima (od članka 473. do 480.) kako bi dokazao da ne postoji povezanost među društvima koja su sudjelovala u potpisivanju aneksa ugovora o jamstvu od 22. studenoga 2012. godine.

Sudac Kolakušić prvenstveno dovodi u pitanje vjerodostojnost navedenih jamstva obzirom da za poduzeće Irvine Investment Holdings Ltd u spis nisu priloženi nikakvi dokumenti vezani uz registraciju poduzeća te da je zbog moguće vlasničke ili interesne povezanosti došlo do slične zloporabe mehanizma jamstva za potrebe predstečajne nagodbe u kakvu je već s razlogom posumnjao kad se radilo o jamstvima izdanim poduzećima Industrogradnja nekretnine d.o.o. i I grupa d.d.

Veza dužnika i Irvine Investment Holdings Ltd

Činjenice dostupne iz objavljene dokumentacije:

  • Ugovor o jamstvu u svojstvu davatelja kredita (TAB B.V.), korisnika kredita (Industrogradnja grupa d.d.) i jamca (Irvine Investment Holdings Ltd) potpisuju osobe navedene kao zaposlenici i partneri u Ethemba Capital LLP, a kao drugi jamac pojavljuje se poduzeće Negotiator d.o.o.
  • Dužnik sam na stranici 25. žalbe govoreći o tom jamstvu navodi tekst “uz uvjet osiguranja dodatnih jamstava od strane najvećih pojedinačnih dioničara Dužnika (Aglaia B.V. veza Irvine Investment Holdings Ltd) i društva Negotiator d.o.o.
  • Dužnik u Prilogu 6 žalbe pod nazivom Pregled potencijalnih obveza po jamstvima i garancijama na stranici 3, govoreći o jamstvima za kredit davatelja TAB B.V., sam navodi da su potpisanim dodatkom ugovoru “uključena dodatna jamstva zajmodavcu koja su osigurali najveći dioničari Dužnika”.

Dakle, ne samo što dostupne informacije i dokumenti na to upućuju nego ni sam dužnik u obrazloženju jamstva ne dovodi u pitanje izravnu vezu između Irvine Investment Holdings Ltd i najvećeg dioničara dužnika.

Pogledom na tablice u revidiranim financijskim izvještajima i na web-u SKDD-a može se vidjeti da je najveći dioničar dužnika upravo Ethemba Capital koji drži 27,8% dionica.

Veza dužnika i TAB B.V.

Činjenice dostupne iz objavljene dokumentacije:

  • Ugovor o jamstvu za TAB B.V. potpisuje, a prema priloženoj ovlasti TAB B.V. i zastupa osoba zaposlena u Ethemba Capital (odnosno najvećem dioničaru dužnika).
  • TAB B.V. odriče se razlučnog prava na imovini dužnika u slučaju prihvaćanja predstečajne nagodbe, a prihvaćanjem nagodbe i sam postaje vlasnik ukupno oko 11% dionica dužnika.
  • Dužnik u planu financijskog restrukturiranja (stranica 7) sugerira da će “nakon završetka preuzimanja TOZ Penkala” provesti opisane poslovne aktivnosti. Kao najveći dioničar TOZ Penkala je s 25,08% upisan upravo TAB B.V. što upućuje da to poduzeće ako ništa drugo zajednički djeluje u dogovoru s dužnikom u ostvarenju strateških ciljeva dužnika.
  • Prema javno objavljenim financijskim izvješćima u sudskom registru (RGFI javna objava) za poduzeće Industrogradnja Grupa d.d. za razdoblje od 1. siječnja 2009. godine do 31. prosinca 2009. godine u dokumentu Bilješke uz financijske izvještaje u bilješci 27. TEMELJNI KAPITAL kao prvo na popisu dioničara za 2008. i 2009. godinu navedeno je s 27,8% dionica društvo Aglaia B.V. Dužnik na stranici 25. žalbe upravo to ime ističe kao svog najvećeg dioničara (iako je to prema njegovim revidiranim financijskim izvješćima Ethemba Capital LLP s identičnim postotkom dionica).
  • Prema registru nizozemske gospodarske komore poduzeće Aglaia B.V. trenutno je registrirano na adresi Jan van Goyenkade 8, 1075HP Amsterdam, jednako kao i poduzeća TAB B.V. i Private Equity Services (naveden u registru kao vlasnik TAB B.V.). (Možda i svi u istoj sobi ako je za vjerovati Google Street View).

Obzirom na iznimno široke ovlasti prenesene na zaposlenika Ethemba Capital LLP (većinski dioničar) za potrebe postupanja u ime TAB B.V. vezano uz postupak predstečajne nagodbe za članice grupe Industrogradnja, na navode dužnika u planu restrukturiranja temeljem kojih se može zaključiti da TAB B.V. i dužnik zajednički nastupaju po pitanju preuzimanja TOZ Penkala, činjenicu da postoji veza (ili identitet) između Ethemba Capital LLP i Aglaia B.V. (tj. upisanog i od strane dužnika navedenog najvećeg dioničara), pri čemu je Aglaia B.V. registrirano na istoj adresi kao TAB B.V., te činjenicu da je TAB B.V. upisan i kao dioničar dužnika (s izvjesnim povećanjem udjela kroz predstečajnu nagodbu), stječe se dojam da su Ethemba Capital LLP i TAB B.V. blisko povezani odnosno da zajednički nastupaju.

A to TAB B.V. barem u postupku predstečajne nagodbe stavlja u poziciju povezanog društva odnosno društva koje djeluje zajednički s dužnikom.

Veza dužnika i Negotiator d.o.o.

Činjenice dostupne iz objavljene dokumentacije:

  • Ugovor o jamstvu u svojstvu davatelja kredita (TAB B.V.), korisnika kredita (Industrogradnja grupa d.d.) i jamca (Irvine Investment Holdings Ltd) potpisuju osobe navedene kao zaposlenici i partneri u Ethemba Capital LLP, a kao drugi jamac pojavljuje se poduzeće Negotiator d.o.o.
  • Dužnik sam na stranici 25. žalbe govoreći o tom jamstvu navodi tekst “uz uvjet osiguranja dodatnih jamstava od strane najvećih pojedinačnih dioničara Dužnika (Aglaia B.V. veza Irvine Investment Holdings Ltd) i društva Negotiator d.o.o.
  • Dužnik u Prilogu 6 žalbe pod nazivom Pregled potencijalnih obveza po jamstvima i garancijama na stranici 3, govoreći o jamstvima za kredit davatelja TAB B.V., sam navodi da su potpisanim dodatkom ugovoru “uključena dodatna jamstva zajmodavcu koja su osigurali najveći dioničari Dužnika”.
  • Prema javno objavljenim financijskim izvješćima u sudskom registru (RGFI javna objava) za poduzeće Industrogradnja Grupa d.d. za razdoblje od 1. siječnja 2009. godine do 31. prosinca 2009. godine u dokumentu Bilješke uz financijske izvještaje u bilješci 27. TEMELJNI KAPITAL navodi se da poduzeće Negotiator d.o.o. na dan 31. prosinca 2009. godine posjeduje 35,19% dionica dužnika (od toga 10,75% putem skrbničkih računa).
  • Prema javnim podacima SKDD poduzeće Negotiator d.o.o. upisano je trenutno kao vlasnik 2,34% dionica, ali iz navedenog izvora nije vidljivo koliki udio poduzeće Negotiator d.o.o. eventualno ostvaruje putem skrbničkih računa.
  • Vlasnik i direktor poduzeća Negotiator d.o.o. obavlja niz funkcija u upravnim i nadzornim odborima grupe Industrogradnja pri čemu je za ovaj odnos najznačajnija uloga predsjednika nadzornog odbora dužnika, uobičajeno rezervirana za predstavnika najvećeg dioničara.
  • Na ročištu za glasovanje o planu restrukturiranja isti punomoćnik potpisuje zapisnik i za članice grupe Industrogradnja i za Negotiator d.o.o.

Ponovo, bez obzira na to što to nije transparentno u financijskim izvješćima dužnika, u istima nije ni nedvojbeno isključeno da poduzeće Negotiator d.o.o. ili njegov vlasnik u stvarnosti posjeduju više od 25% dionica dužnika (putem skrbničkih računa) i da je time povrh činjenice da djeluje zajednički s dužnikom i formalno povezano poduzeće.

Očito je iz navedenog zašto je sudac vidio potrebu da se i jamstva između navedenih poduzeća stave pod povećalo. Činjenica da iz revizorskog izvješća nije vidljiva povezanost ovih društava je isprazan argument žalitelja obzirom da revizorsko izvješće ne otkriva ni vlasnike koji stoje iza onih skrbničkih računa navedenih u 10 najvećih dioničara, a kamoli onih izvan tog popisa. Javno dostupna izvješća iz godina kad je reviziju proveo Deloitte otkrivaju Negotiator d.o.o. kao najvećeg dioničara s značajnim vlasništvom ostvarenim putem skrbničkih računa.

Ono što stoji vezano uz žalbu je da ZFPPN koji je u primjeni bio na dan otvaranja postupka predstečajne nagodbe nije ni na kakav način ograničavao prijavljivanje tražbina po jamstvima povezanih društava. Iako je odredba koja to sprečava ugrađena u izmjene ZFPPN-a od 29. lipnja 2013. godine zakonodavac je za nju propustio (za razliku od dijela ostalih odredbi) osigurati retroaktivnost usprkos tome što je svrha odredbe sprečavanje zloporabe. Štoviše zakonodavac je propustio osigurati primjenu odredbe čak i na postupke koji još nisu potvrđeni pred sudom.

Međutim, ono što žalitelj namjerno propušta primijetiti je da sudac navedena jamstva, a time i povezanost ovih društava, promatra u svjetlu članka 3. stavka 3. Zakona o parničnom postupku prema kojima sud ne smije uvažiti “raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.”

Žalba: U) I bez tražbina po jamstvima, nagodba ima dovoljan broj glasova ZA

Ovdje nije jasno da li dužnik manipulacijom želi nadmudriti drugostupanjski sud ili je nesvjestan da bi isključenje jamstava imalo učinak na cjelokupan postupak utvrđivanja tražbina, a ne samo na glasovanje.

S jamstvima:

  • Iznos utvrđenih tražbina: 839.582.086,28 Kn
  • Iznos glasova ZA: 736.229.299,27 Kn
  • Udio ZA: 87,69%

Bez jamstava (i to samo onih “pravne prirode”):

  • Iznos utvrđenih tražbina: 362.590.436,28 Kn
  • Iznos glasova ZA: 259.237.649,27 Kn
  • Udio ZA: 71,5%

Međutim, ovakav prikaz postupka je potpuno neispravan. Naime, u slučaju da se tražbine po jamstvima isključe z glasovanja nužno se mora ponovo razmotriti sve tražbine uključujući i one osporene. Tada je slika sljedeća.

Bez jamstava (samo ovih “pravne prirode”):

  • Iznos prijavljenih tražbina: 610.600.927,84 Kn
  • Iznos osporenih tražbina: 248.010.491,56 Kn = 40,62% > 25% – ovo bi značilo prekid nagodbe!

U slučaju da se ospori maksimalni dozvoljeni iznos tražbina:

  • Maksimalni mogući iznos osporenih tražbina = 152.650.231,96 Kn
  • Iznos utvrđenih tražbina: 457.950.695,88 Kn
  • Iznos glasova ZA: 259.237.649,27 Kn
  • Udio ZA: 56,61%

Dakle, bez jamstava povezanim društvima dužnik nikako ne može bezuvjetno osigurati donošenje nepromijenjenog plana restrukturiranja. Doista ne znam da li dužnik toga stvarno nije svjestan ili namjerno manipulira informacijama.

Žalba: V) Plan restrukturiranja jasno onemogućuje zlouporabe

Iz žalbe:

“Konačno, u odnosu na navode suda kako ZFPN ne propisuje obvezu da dužnik pribavi revizorsko izvješće o realnosti i objektivnosti tražbina utvrđenih nakon podnošenja prijedloga za otvaranje predstečajne nagodbe, odnosno tražbina naznačenih kao uvjetna jamstva, a koje, kako pogrešno navodi Sud, dužnik nije naveo u prijedlogu za otvaranje postupka, te iste nisu prošle nikakvu neovisnu i stručnu procjenu njihove opstojnosti, Predlagatelj-dužnik, uz sve ranije iznesene dokaze, ističe i kako je (i) povjerenik predstečajne nagodbe utvrdio da niti jedna obveza nije nastala nakon podnošenja prijedloga za otvaranje postupka predstečajne nagodbe, a ta izjava je sastavni dio Zapisnika o utvrđivanju tražbina (prilog 7).”

Sjećate se mog osvrta na Prilog 6 žalbe. Usporedite sad ovu izjavu s onim što tamo sve ne valja. Ali ako vam se ne da usporedite samo ovo što je podebljao i potcrtao sam dužnik sa sljedećim činjenicama:

  • prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe podnešen je 30. studenoga 2012. godine,
  • sva revizorska izvješća (uključujući i “izvješće” u Prilogu 6) sastavljena su u studenom 2012. godine,
  • sporazum o uvjetnom jamstvu dužnika i I grupa d.d. je prema prijavi tražbine i Prilogu 6 sklopljen 16. prosinca 2012. godine.

Mislim da bi bilo vrijeme da se i dužnik i revizor i povjerenik predstečajne nagodbe suoče s tom činjenicom. I ostalim svinjarijama u Prilogu 6.

Žalba: Z) Usporedba s nagodbom dužnika TOZ. Penkala d.d. sklopljenom pred TS Zagreb

Ovo je sigurno bilo bolno.

Zakletom neprijatelju je prošlo, a meni nije. Zaštoooo!?!!?

Da vidimo. Po onom što je FINA objavila:

  • TOZ Penkala ima 80-ak zaposlenih.
  • TOZ Penkala je predao ugovore o jamstvima. Sa sadržajem koji jasno definira jamstvo.
  • Ukupan iznos TOZ Penkala jamstava bio je nekih 27,6 milijuna kuna. Ni blizu likvidacijskoj vrijednosti poduzeća.
  • Svi jamstveni ugovori jamčili su za zasebne stvari. Što kredite, što poslovne aktivnosti za održanje proizvodnje.
  • Jamstva vezana uz bankovne kredite su svakoj kreditnoj obvezi u glasovanju dala težinu samo te 1 kreditne obveze jer su banke zadržale status razlučnog vjerovnika.
  • Uz TOZ Penkala je još 9% ostalih glasova glasovalo za plan. Mahom dobavljači.
  • Plan restrukturiranja na sve je imao isključivo učinak odgode plaćanja (bez ikakvih otpisa). Nisu dobili zalihu penkala i pernica.

Zato.

Žalba: Prilog 4 – Odgovori ovlaštenih poreznih savjetnika

Žalitelji su dokumentaciju poslali ovlaštenim poreznim savjetnicima. Sa 7 pitanja. I pitanja i odgovore malo ću skratiti…

1) Molimo stručno očitovanje jesu li obveze po jamstvima i sudužništvima iskazane u skladu s propisima i MSFI?

Odgovor: Jesu.

Pitanja za ovlaštene porezne savjetnike:

  • Ako je datum bilance s kojim se revidira financijsko izvješće 31. kolovoza 2012. godine, je li u skladu s propisima i MSFI da se u bilješkama navode jamstva po aneksu potpisanom 22. studenoga 2012. godine i Sporazumu potpisanom 16. prosinca 2012. godine?
  • Ako je revizor bilješke sastavio 26. studenoga 2012. godine je li u skladu s propisima i MSFI da se u njima navodi jamstvo vezano uz Sporazum potpisan 16. prosinca 2012. godine?
  • Je li u skladu s propisima i MSFI da društvo jamac iskaže potencijalnu obvezu temeljem poništenja unosa nekretnina u temeljni kapital drugog društva (u visini vrijednosti tih nekretnina + kamate) ukoliko društvo jamac nije ni unijelo te nekretnine u temeljni kapital drugog društva?
  • Je li u skladu s propisima i MSFI da društvo jamac iskaže potencijalnu obvezu temeljem poništenja unosa nekretnina u temeljni kapital drugog društva (u visini vrijednosti tih nekretnina + kamate) bez da tu obvezu umanji za procijenjenu nadoknadivu vrijednost tih nekretnina u onom dijelu u kojem se one u takvom slučaju vraćaju u imovinu društva jamca?

2) Mogu li se uspoređivati iskazane obveze u revidiranim financijskim izvještajima i utvrđene tražbine u postupku nagodbe?

Odgovor: Ne.

Tu se načelno slažem, ali samo zato jer se utvrđene tražbine u postupku nagodbe ni sa čim ne mogu uspoređivati.

3) Može li u slučaju kada dođe do plaćanja od strane jamaca/sudužnika povezanih društava doći do štete za dužnika i/ili ostale vjerovnike?

Odgovor: Ne (naprotiv).

Dragi savjetnici, odgovore na pitanja o jamstvima treba davati u kontekstu u kojem su postavljena (vidi dokumentaciju dostavljenu poreznim savjetnicima), a taj je učinak jamstava u predstečajnoj nagodbi na osporavanje tražbina i glasovanje o planu restrukturiranja.

Pitanje za ovlaštene porezne savjetnike:

  • Može li doći do štete za ostale vjerovnike u slučaju da su jamstva povezanih društava-jamaca iskorištena za nametanje volje dužnika svim ostalim vjerovnicima, iako jamci nisu stekli pravo na namirenje?
  • Može li doći do štete za ostale vjerovnike u slučaju da su jamstva više povezanih društava-jamaca iskorištena za nametanje volje dužnika svim ostalim vjerovnicima, obzirom da ni u kojem slučaju zbirno pravo na namirenje kreditora i svih jamaca prema kreditoru ne može biti veće od izvorne kreditne obveze?
  • Može li doći do štete za ostale vjerovnike ukoliko povezano društvo-jamac prijavljuje svoju tražbinu u postupak i glasuje o planu restrukturiranja, dok je istovremeno kreditor osiguran razlučnim pravom na imovinu dužnika i nije ga se odrekao?
  • Može li doći do štete za zajmodavca koji nije razlučno osiguran ukoliko 2 povezana društva-jamca iskoriste svoje glasove da ga preglasaju u postupku nagodbe i otpišu 70% njegove tražbine, a ostalo isplate kroz više godina, ukoliko bi stečajem dužnika uspio u cijelosti namiriti svoju tražbinu?

4) Da li se valjanost jamstva mijenja s promjenom financijske pozicije jamca?

Odgovor: Ne. (A onda…) Rizik nemogućnosti ispunjavanja obveza od strane jamca/sudužnika je na strani kreditora.

Komentari za ovlaštene porezne savjetnike:

  • Sjedi. Jedan.
  • Niti jedan kreditor neće uvažiti bilo koji broj jamaca ukoliko njihova zajednička financijska pozicija u trenutku odobravanja kredita ne čini njihovo jamstvo valjanim.
  • Dužnik je izdao jamstva povezanim društvima koja nikako ne može podmiriti isključivo zato jer u uspostavi jamstvenog odnosa nije ni sudjelovao kreditor čije bi kriterije morala zadovoljiti financijska pozicija jamca.

A u kontekstu predstečajne nagodbe:

  • Jamac koji može podmiriti samo djelić duga prema kreditoru steći će pravo da od dužnika traži namirenje samo tog djelića duga. Istovremeno njegovo se jamstvo u punom iznosu duga uzima kao valjano za potrebe glasovanja o planu restrukturiranja.
  • Posebno je upitna valjanost takvog jamstva ukoliko je evidentno da je financijska pozicija jamca takva da jamstvo nikako ne može ispuniti, a daje ga samoinicijativno povezanom društvu koristeći ga u punoj mjeri za potrebe glasovanja o planu restrukturiranja.
  • Jedini neovisni procjenitelji valjanosti takvih jamstava u postupku predstečajne nagodbe trebali bi biti drugi vjerovnici, a oni su se mahom žalili na takva jamstva ne samo u ovoj nagodbi.

5) Koje su porezne posljedice neprijavljivanja jamstva u postupku nagodbe (posebno ako su jamac i dužnik povezana društva)?

Odgovor: Strašne. (Ako i jamac i dužnik ostvaruju dobit, šteta do 40% iznosa duga)

Komentari za ovlaštene porezne savjetnike:

  • Sjedi. Jedan.
  • UVJETNA TRAŽBINA <> NEDOSPJELA BEZUVJETNA TRAŽBINA
  • UVJETNA TRAŽBINA SE NE ISKAZUJE U BILANCI BAŠ ZATO ŠTO STVARNO NE POSTOJI
  • TRAŽBINA PO JAMSTVU NASTAJE TEK S TRENUTKOM REALIZACIJE TOG JAMSTVA

Citiram navode poreznih savjetnika iz odgovora na drugo pitanje:

“Jamac ili sudužnik pravo na namirenje od dužnika stječe tek ako i kada plati odnosno namiri tražbinu dužnika (dio ili u cijelosti). Nastankom njegovog regresnog prava dužniku nastaje obveza prema dosadašnjem jamcu i istodobno dužniku prestaje obveza prema dosadašnjem vjerovniku. Drugim riječima, dužniku nastaje konverzija jedne obveze u drugu obvezu iste vrste i istog roka.”

Ovo uporno ponavlja i sudac Kolakušić.

  • Tražbina po jamstvu nastaje tek ako i kada jamac plati umjesto dužnika. Do tog trenutka ona ne postoji.
  • Zakon i nagodbena vijeća pogrešno tretiraju nepostojeću jamstvenu tražbinu kao nedospjelu bezuvjetnu tražbinu.
  • Svaka tražbina uključujući i kreditnu, bilo dospjela ili nedospjela, mora se oslanjati na činidbu odnosno primitak koji je dužnik primio do trenutka otvaranja predstečajne nagodbe da bi sudjelovala u postupku nagodbe.

To znači da ukoliko jamac nije namirio dug dužnika do trenutka otvaranja postupka predstečajne nagodbe ta tražbina ne postoji. Ona nema što raditi u prijavljenim tražbinama, nema što odlučivati o planu restrukturiranja i ne bi trebala biti isključena djelovanjem članka 81. stavka 2. ZFPPN-a koji navodim ispod:

(2) Nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz članka 60. stavka 3. ovoga Zakona.

Ako jamac namiruje dug umjesto dužnika nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe, tada njegova tražbina nastaje nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a ne prije i nema opasnosti da bude isključena temeljem ovog stavka. Svako drugo tumačenje je doslovno protuprirodno.

Ukoliko se jamca želi zaštiti može se eventualno dozvoliti da on prijavi svoju tražbinu, ali samo za potrebe evidencije i bez prava na glasovanje. Ali mora se prekinuti nakarada da uvjetna jamstva koja se nikad ne mogu ostvariti (npr. 5 jamaca po istom kreditu) preglasavaju stvarne tražbine. Halo Slavko!!! Gledaj vamo, ostavi se sladoleda!!!

Dakle, u smislu prethodnog objašnjenja, uopće nema temelja za nastanak scenarija u kojem dužnik iskazuje izvanredni prihod, a jamac porezno nepriznati rashod jer tražbina nastaje nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe i kao takva nije lišena mogućnosti da bude potraživana od jamca.

6) Utjecaj na porez na dodanu vrijednost

Odgovor: Nema ga. (Tamo gdje postoji pretporez s druge strane postoji obveza).

Pitanja za ovlaštene porezne savjetnike:

  • Može li se uz članak 81. stavak 2. potraživati porez koji si je dužnik pogrešno odbio ili koji nije platio?
  • Provodi li se porezna kontrola dužnika i svih vjerovnika u sklopu predstečajne nagodbe kako bi se utvrdilo da je dužnik prijavio sve porezne obveze i da su vjerovnici prijavili oporezive isporuke po svim tražbinama za koje si je dužnik odbio pretporez?

7) Da li za vjerovnike postoji izravan trošak zastoja u postupku te koliko iznosi?

Odgovor: Da. (Enorman je).

Ovo. Morate. Pročitati.

“Obzirom da Zakon propisuje da se za vrijeme trajanja postupka ne teku kamate, izravan trošak za sve vjerovnike (i to proporcionalno njihovim iskazanim tražbinama), uključujući i Republiku Hrvatsku, je visina zakonskih zateznih kamata na koje bi vjerovnici u protivnom imali pravo i mogli ih ostvariti u ovršnom ili stečajnom postupku. U konkretnom slučaju, uzme li se kao osnovica iznos utvrđenih tražbina u visini 839.582.086 kuna, ukupan gubitak vjerovnika samo po toj osnovi dnevno iznosi 322.031 kunu. Tome bi trebalo pribrojati i (dio) osporenih tražbina koje će, nakon završetka sudskih postupaka koji su u tijeku, također trebati biti namirene. Ukupni gubitak vjerovnika je zasigurno i veći od ovog iznosa, jer treba uključiti i propuštenu dobit (oportunitetni trošak), a kod sveobuhvatne analize trebalo bi u obzir uključiti i gubitke zbog zastoja na strani dužnika.”

Eto dakle. Porezni savjetnici koji su se u odgovorima na prethodna pitanja nadrobili kako je OK da uvjetna jamstva ulaze u postupak, koji su se nafantazirali o bilješkama, o nemogućnosti usporedbe prijavljenih obveza s utvrđenim tražbinama itd… Pa ti isti porezni savjetnici sad uzmu osnovicu od sveukupno utvrđenih tražbina dakle 840 milijuna kuna i izračunaju da vjerovnici dnevno gube 322 tisuće kuna jer ne teku zatezne kamate.

Halo?!? Koga vi savjetujete za zaraditi plaću? U onih 840 milijuna je 600 milijuna kuna nerealiziranih jamstava. Koje zatezne kamate teku na takva jamstva?

Stečaj? Ovrha? Ekipa jeste vi čuli za predstečajnu nagodbu? Znate što je to? To je ono kad se za vjerovnike postiže bolje namirenje nego u stečaju. Kad se vjerovnici ne mogu namiriti iz stečajne mase. Mogu njima kamate rasti do Mjeseca kad ih ne mogu naplatiti.

E, a jeste čuli još jedan detalj? Predstečajnom nagodbom je vjerovnicima otpisano 12,5% potraživanja. Koliko je to dana? Ako mi može neki porezni savjetnik izračunati da ne pogriješim. A koliko je dana 60% otpisanog potraživanja “Republici Hrvatskoj”? Brat-bratu par godina? A vjerovnici će dobiti novoštampane dionice. Koje mogu mijenjati za šljunak i cement po “tržišnoj cijeni”. Ili ne daj Bože prodati na burzi po “tržišnoj cijeni”.

Osporene tražbine će trebati biti namirene? Čime? Zašto su osporene? Tko je za to kriv?

Propuštena dobit vjerovnika? Oportunitetni trošak? U usporedbi s čim? Sa stečajem koji dužnik ne želi? Ili zato jer dionice INDG-R-A trenutno fantastično kotiraju? Ili netko ovaj tjedan zlatom plaća cement? Baratate li vi osim (nadam se) diplomom bar minimumom sposobnosti da stvari sagledavate u kontekstu?

Gubici zbog zastoja na strani dužnika? To su sigurno one zatezne kamate na uvjetna jamstva koje povezana poduzeća ne mogu naplatiti. Ili se radi o zastoju pogona od 5 zaposlenih? Ali znate li vi da dužnik ima pravo poslovati dok ovo traje? Znate li da mu nije blokiran račun? Znate li da dok ovo stoji njemu ne teku kamate na dospjele obveze?

Sramota… Sramota…

Još nekoliko završnih misli o ministru L.

Vidite u žalbi postoji i Prilog 12.

Svim vjerovnicima preporučam da bace pogled na taj prilog. Tamo je jedan sporazum (ima ga i u prijavama tražbina, ali lakše ga je naći u žalbi). Vidite, tim sporazumom ministar je cca 100 milijuna kuna potraživanja za poreze i doprinose namirio izvan predstečajne nagodbe. Ta potraživanja nisu “diskontirana” ni pretvorena u temeljni kapital. S jedne strane – bravo za ministra.

S druge strane pušiona za porezne obveznike. Vidite, ta zgrada ne ide na tržište da se namakne novac potreban državnom proračunu. Naprotiv, ta je zgrada uređena za potrebe državne uprave. Ako ste imali neku viziju smanjenja državnog aparata i posljedičnog smanjivanja smještajnih kapaciteta, recimo da vam je to bio više delirij nego vizija. Ovu zgradu neće se moći iskoristiti da se kupi konac kojeg eventualno nedostaje u bolnicama ili neki lijek. Niti da se makne kapljica iz mora vanjskog duga.

A da se s tih 100 milijuna kuna našao u paklu predstečajne nagodbe, možda bi ministar bio malo pristojniji prema sucu Kolakušiću. Možda bi zapalio svijeću da Ustavni sud ukine neke nakaradne odredbe kad bi i njega poveli na put do Britanskih djevičanskih otoka. Možda.

S druge strane, možda bi i neke tražbine u predstečajnoj nagodbi bile rigoroznije provjerene. Možda bi i oni “osporeni” dobili šansu. Ovako su osporeni – osporeni, a ministar se s 15 milijuna kuna našao među njima. Da, ako niste znali Ministarstvu financija osporeno je 15 milijuna kuna. Osporeni se srećom mogu tužiti s Industrogradnjom. Međutim tih je 15 milijuna kuna nadodano na postojeću prijavu tek 11. ožujka. Mjesec dana nakon proteka “produljenog” roka za prijave. Fuć?

A od utvrđenih 23 milijuna kuna 60% je otpisano. Gotovo 14 milijuna kuna.

Rezime?

Dug je iznosio oko 140 milijuna kuna.

Za 100 milijuna kuna kupljena je zgrada za državnu upravu (po tržišnoj cijeni).

15 milijuna kuna je (vjerojatno) izgubljeno jer ih Porezna uprava nije prijavila na vrijeme.

14 milijuna kuna je “prekrižila” Industrogradnja.

9 milijuna kuna će biti uplaćeno u državnu blagajnu kroz 5 godina. Možda se nešto od toga očeše i na fukaru. Možda i pokrije troškove održavanja zgrade.

A možda i ne. Zato stisni bandu ugostiteljsku…

A Dalekovod?

Uh.. Ne baš tako skoro… Malo sam se zamorio… A ima i vas drugih. Uzmite lijepo neki predmet i čitajte. Krimić samo takav.

A svi vi koji ste u ovim pričama imali neki osjećaj da vas je malkice zaj… uzeti lijepo svijeće pa na Markov trg. Ne pred Sabor, da ne bude problema, ne pred Vladu jer su na godišnjem (možda je i bolje tako). Nego lijepo pred Ustavni sud. E da, i nikakve transakcije u gotovini za svijeće, imam neki osjećaj da bi vam se mogao i Slavko potajno prikučit.

P.S. Kad lijenčine zalegnu (kratka dramatizacija by E.Z.Bluff)

Umjetnika koji bi pod navedenim pseudonimom mogao napisati sličnu dramatizaciju možda i znate. S jedne strane vodi boj za svaku kunu u blagajni slastičarnice. Javno. S druge strane oprašta desetke i stotine milijuna. Potiho. U misiji je da uzme onima koji imaju malo i dade onima koji imaju puno. Jer siromasi su odbojni, a “džentlemeni” fini. Imaju jahte. Imaju hotele. Imaju off-shore kompanije. Imaju i svoje udjele u proračunskom deficitu.

Stoje papiri na stolu. Gleda njih Mislav, gledaju oni njega. Samo treba potpisat, a penkala ostala u sudnici… Konta si Mislav:

“Ma neka, još samo koji dan pa godišnji, a neće penkala zbrisat… Hm… A moglo bi ih puno ostat bez posla, vidi te hrpe! Sigurno neka firmetina u kojoj radi pola države… Još će se potrefit kakve sam sreće da dođem u hotel, a oni svi dobili otkaz…. Aj baš da vidim… 760 zaposlenih!?! Znao sam… Ma to je greška neka, sad ću im ja to šinut natrag, pa dok se oni snađu ja na moru! Samo da napišem neku noticu… A joooj… Penkala… A možda ima u toj hrpetini neka pisalica, stala bi i cijela pernica, a ne bi se ni vidlo. Da vidim…”

I tako dok je preko volje polako čeprkao pažnju mu privuče drugi predmet. Jest možda lijen, ali ni slijep ni glup – nije.

“Ma vidi ove – stvarno se potrudili… 5 zaposlenih, a uzeli konzultanta, vještaka, revizora, napravili plan za 5 godina i ono kao 200 milja duga… a onda pljus – miljardica! Pa nije ni čudo da ste u predstečaju kad vas tako preveslaju… A vidi ovo tu napisali tri riječi nekom da mu jamče i sad baja traži 300 milja… Neki krkan koji ujutro reketari pošten narod, a popodne u birtiji razvodnjava konjak. I treba takve Slavko gazit… I njih i one kumice s kunicama – sad ih vidiš – sad ih nevidiš! Treba to… A gle ne piše tu ni za što jamče… Ma sto posto su neki fini ljudi, stranci, ne snalaze se dobro na Balkanu… Pa da, vidi! Adam Henry… Ne zna jadan gdje je stigo… Auuu, a vidi ovo, pa tu su im za istu kredu stavili cijeli dug na 3 puta! Koji reket… Da vidim koji je platio… Nijedan, ma sramota… Moram ovoj družbi nekako pomoći, strava što im rade… I vidi sad ove off-shore kompanije s Djevičanskih otoka, pet do dvanaest banule i traže pare! Jel’ ima tu još koji papir… Nema… Jao, moram pazit ako mi ovaj… kako bješe… Adam pošalje mail, bit će garant neki virus u njemu. Taj sto posto otvara svaki džank koji mu olfo bogati princ iz kakve god nedođije pošalje… Što da sad ja s radim tim?”

Dok je tako razmišljao, uhvati ga dremež… Trgnu ga neki glasovi s hodnika.

“Mmmm… Št… … Uhhhh… …. uaaaaaaaaah… A tamaaaan zaaadremooohhh… Ček… Je’l to Nino ide… Ej Nino! Hej! Jel’ imaš možda penkalu?… Šta?… Predmet?!?… Ma ne pitam te za predmet, koji predmet, običnu penkalu!… Nemaš?… A što se odmah ljutiš, pa nisam… A dobro ništa onda, aj ti samo!… Eto na… Normalno da je nadrndan kad neće odremat… E kvragu, sad se Nino naljutio, a mislio sam ga pitat da on to uzme… Joooj, šta da sad radim?… Aj ovog Adama ću spasit i stavit tu u “ODBIJENO” pa će studoš sastavit rješenje… Pametan je klinac, neće se ni skužit da nisam ja!… Reko sam mu: “Kad nisi siguran – članak 3. stavak 3. ZPP-a uvijek ide!” I zapamtio je bome!… Al što ću s ovim monstrumom…  Toga ima tolko da niko sa mnom neće ni razgovarat ako to samo ostavim na stolu i odem na godišnji… HA!!! ZNAAAM!… Ma ljubim se u čelo!!!” (*Cmok*… ljubi svoju sliku na stolu snimljenu u svom foto studiju…) “Šinut ću ja to lijepo na Ustavni… Njih je 13 bit će im lakše… A ja ću skuckat e-mail za medije, za to mi ne treba penkala…”

Oglasi

One thought on “Predstečajna “Zona sumraka”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: