“Oprostite što dišem…”

Jedan… dva… tri…

… četrdeset i devet… pedeset

…n?!? …

Ne brojim sklekove ili trbušnjake. Ovi brojevi ne predstavljaju ni moje godine. Ni milijune u mojoj imovini (srećom ni u mojem dugu). Nisu to ni postovi na ovom blogu. Ne, nisu to ni brojevi računa koje sam izdao i numerirao prema odredbama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom od početka ove kalendarske godine. Na veću ili manju žalost građana naše države, nisu to ni dobre vijesti ili dobre ideje koje sam čuo od ove vlasti otkako je izabrana, a za koju sam, nema smisla to sad skrivati, i sam dao svoj glas.

Pedeset je u stvari broj dana što su protekli u nestrpljivom očekivanju otkad sam Poreznoj upravi uputio svoje zamolbe za pojašnjenja nekih poprilično problematičnih tumačenja zakonskih odredbi objavljenih upravo od strane Porezne uprave. Pedeset dana čekam odgovor, ne nužno upućen meni osobno, ali barem objavljen u obliku kakvog novog tumačenja ili mišljenja na web stranicama Porezne uprave koje bi se pozabavilo temama koje me muče (više o svemu može se pronaći u poduljem napisu na ovom blogu).

Dakle, zasad još ništa. Nema odgovora, samo potpuna “tišina”. Polako, počinjem se osjećati nevidljiv, kao duh. Pa mi tako nevidljivom i beznačajnom u glavi počinje na stalnom ponavljanju svirati Čekaonica od Hladnog piva… Nažalost, svjestan sam da je mojih pedeset dana čekanja potpuno beznačajno. Samo kap u moru, običan kikiriki (da ne budem vulgarniji). Čak mi je pomalo neugodno to i spominjati kad se sjetim koliko je onih koji mjesecima i godinama čekaju da državne institucije ili sudovi nešto odluče ili provedu. A pomalo mi je i mučno kad se sjetim da ima i onih koji jednako dugo čekaju na neku medicinsku uslugu o kojoj im možda ovisi život.

Tako je to u Hrvatskoj.

Pa ovom prilikom svima koji su tome do sada na bilo koji način doprinijeli, političarima, zaposlenicima državnih službi, ustanova ili poduzeća, svim lopovima i prevarantima, tajkunima, premijerima, ministrima i “farbačima tunela”, bahatim referentima, svim uhljebljenim ljenčinama i nesposobnjakovićima u svim slojevima hrvatskog društva i gospodarstva, svim podmićivaćima i podmićenima, svim licemjerima i lažljivcima, svima koji ne ispune predizborna obećanja, svim bankarima koji bez mjere gule svoje klijente, svim donositeljima loših i neprovedivih propisa, te općenito svim živućim parazitima ovog društva koji su doprinijeli tome da smo danas tu gdje jesmo, svima njima iskreno čestitam na postignutom uspjehu.

Ovakvu Hrvatsku nije se moglo stvoriti bez vas, bez vaše lijenosti, nesposobnosti, neznanja, pohlepe, okrutnosti, bahatosti, lažljivosti i ostalih žalosnih osobina ljudske vrste. Zbog vas i samo zbog vas je danas netko drugi bez posla, bez novca, bez hrane, bez zdravlja, bez odgovarajuće medicinske njege, bez znanja, bez kulture, bez ljudskog dostojanstva, bez nade i budućnosti.

Nije uopće bitno jeste li doprinijeli krađom stotina milijuna ili krađom stotinu kemijskih olovaka. Niti je bitno jeste li nesposobni ministar ili svaki dan samo odradite sat-dva manje. Ostavili ste trag.

Nečiji ožiljak nosi baš vaše ime.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: